Ne treba od Predsjednice raditi kraljicu majku, ali je ni difamirati
Što se to događa s hrvatskim medijima? Poznato je kako za svakodnevne potrebe većina hrvatskih medija proizvodi paralelni svemir, ali je naprosto nevjerojatno da hrvatskoj javnosti na dan ustoličenja izabranog američkog predsjednika hrvatskim medijima defiliraju naslovi i članci koji kao da žele pokazati reverzibilnost izbornog procesa u SAD-u.
Je li moguće da je izborni šok za establišment tek s dva mjeseca počeka došao u hrvatske medije? Ili su domaći mediji toliko zavoljeli Obaminu administraciju u Hrvatskoj da ih žele otpratiti natječući se tko će napisati ignorantniji prikaz američke zbilje i subjektivniji, otrovniji osvrt na novog predsjednika SAD-a? Neka samo cvile i plaču, njihove suze obrisat će mnogima prašinu s očiju.
Urlikali su i mnogi samozvani prosvjetitelji kad je Predsjednica odabrala otputovati u SAD bez podizanja prašine. Bilo je tu svega, od žučnih optužbi za sukob interesa preko ismijavanja nepromišljenih kadrova do brojanja novaca potrošenih u tu svrhu. E, to je zaista zanimljivo; Domagoj Hajduković, kao i Goran Beus Richembergh, pitaju se što su porezni obveznici dobili za cijenu oko 100 tisuća kuna koliko je stajao Predsjedničin put. Za početak, nedvojbeno je da su dobili više no kad je po milostivu Vesnu Pusić zrakoplov morao doći u Tursku kako bi je doveo na neki od strateških sastanaka jedne od najznačajnijih stranaka u povijesti hrvatskog parlamentarizma – HNS-a.
Možemo konstatirati kako blend privatnog i službenog nije bio predmet zanimanja kojekakvih leptirića kad je Zoran Milanović, pored nepotrebno mnogoljudne pratnje, sa sobom u SAD poveo i starijeg sina. Blagodati tog službenog puta još se čekaju, ali nema sumnje kako će doći. O zrakomlatu koji vozi Montecchija u Rijeku ili onog MORH-a koji onemoćalu satniju jedne istraživačke agencije prevozi iz dvorca na nekoliko kilometara udaljenu promociju samovoza ne treba niti govoriti, zar ne?
I kad je bilješka Veleposlanstva Hrvatske u SAD-u objavljena, mediji su brže-bolje nadglasali nabrojene aktivnosti davanjem prednosti izjavama Plenkovića i Stiera o istrazi, odnosno insinuiranjem kako je upravo Predsjednica „kriva“ za curenje informacija, koje, nota bene, s neprispodobivom lakoćom demantiraju svaki napis medijskih drekavaca i dežurnih pametnjakovića koji su poletjeli na vjetru nekih novih, pomalo neočekvanih tenzija prema predsjednici države. O informacijama se malo, premalo pisalo, pa nije zgorega ponoviti kako je Kolinda Grabar-Kitarović potvrdila da je jedina koja se, otkako je Tuđman umro, s Pantovčaka bori za cjelovitost BiH, a protiv težnji tzv. Republike Srpske, za interese hrvatskog naroda u BiH, a jedna među rijetkima uopće koja je u ovako važnim razgvorima spomenula herceg-bosansku šestoricu i negativne posljedice eventualne potvrde presude. U bilješci sastanaka iz diskrecije i dipolomatske prakse uoči ustoličenja nisu upisana imena buduće Trumpove administracije, ali je izvjesno kako je do takvih susreta došlo.
Nema sumnje kako je Kolinda Grabar-Kitarović prepoznala i usvojila sve frekventniji politički diskurs u Europi i svijetu, kako je određene poruke uskladila s porukama Donalda Trumpa, što ne znači da to što je rekla nije dosad i mislila, ali kad bi i bilo tako, to bi samo bio pokazatelj da joj je stalo, za razliku od mnogih drugih, naročito dvojice predšasnika.
Ne treba od Kolinde Grabar-Kitarović raditi kraljicu majku i bezgrješnu ljepoticu, ali nipošto ne treba niti pristajati na neutemeljene kritike i polifunkcionalnu medijsku agendu koja iz raznorodnih motiva ima za cilj difamaciju možda ne toliko same Kolinde Grabar-Kitarović, koliko politike kojom želi zamijeniti dosad važeću. Upravo s takvom se agendom u primjereno većem razmjeru suočio i Trump.
Mijenjanjem iracionalnih kritika i nestvarnih pretpostavki činjenicama da je Donald Trump novi predsjednik SAD-a, odnosno da je Kolinda Grabar-Kitarović napravila korak prema novom američkom vodstvu može se samo doći do zaključka da hrvatska predsjednica u realnom vremenu pokušava ostvariti određene ciljeve. Sve ostalo je zapravo galama i naricanje nad nametnutim pseudovrijednostima koje današnje društvo želi napustiti. Drugim riječima, po galami ćete njihovoj kvalitetnu politiku prepoznati.
Autor: Krešimir Kartelo/direktno.hr
