Molitva – Srijeda, 1. veljače
Božja prisutnost
Razmišljam na trenutak o Božjoj prisutnosti oko mene i u meni.
Stvoritelj svemira, sunca i mjeseca, zemlje,
svake molekule i atoma, svega što postoji, svega što jest:
Bog je u svakom otkucaju moga srca. On je u meni, sada.
Sloboda
Nema te situacije iz koje ne bih mogao izići još bogatiji ljubavlju i životom.
Međutim, moje su želje često fiksirane, zarobljene u iluzijama da će sve biti ispunjene.
Molim Boga da kroz moju slobodu
uglazbi moje želje u živahnu melodiju ljubavi punu harmonije.
Svjesnost
U prisutnosti Stvoritelja koji me ljubi,
iskreno promatram doživljaje proteklog dana,
vrhunce, dna i onu svakodnevnu osrednjost.
Mogu li uočiti gdje je Bog bio prisutan u svemu tome?
Riječ Gospodnja
Mk 6,1-6
Dođe Isus u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.”
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Francois Mauriac, francuski književnik, o Isusovu životopisu je napisao: “Zbunjujuće je za primijetiti da se u vremenskom periodu od trideset godina Sin Čovječji nije pojavljivao drugačije nego čovjek. Oni koji su s njim živjeli mislili su da ga poznaju. Popravljao im je stolove i stolice. Jeli su i pili s njegovom širom obitelji. Kad je izišao iz okvira koji su si oni o njemu zacrtali ismijali su ga kao običnog radnika.”
Gospodine, u svakome od nas postoji dubina, čak i u onima za koje mislimo da ih dobro poznajemo. U te dubine samo ti imaš pristupa. Ovakav način ponašanja – ismijavanje – više govori o samom govorniku, nego o žrtvi. Gospodine, molim te, očuvaj me od takve ludosti.
Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
