HRVATSKA I SVIJET Banac: John McCain i republikanska budućnost
Foto: Reuters
Budućnost Republikanske stranke, kao i sposobnost provođenja američke politike, u trenutnim okolnostima bit će pod nadzorom McCaina i drugih republikanskih parlamentaraca
Karnevalski bal oko predsjednika Donalda Trumpa zastrašujući je ne zbog grotesknih krabulja i bombastičnih zaključaka agresivnih maškara – onih koji bi Trumpa predstavili ništa manje nego kao Pavelićeva pobratima ili onih koji u Trumpu (“daleko bliže ljevici, nego desnici”) vide potpuni zaokret u odnosu na dosadašnju američku politiku. Zastrašujući je zato što razmjeri smetenosti pokazuju s kojom se lakoćom izolacionistička ideja Tvrđave Amerike može pretvoriti u nehotičan poziv raznim agresorima na nove, dobro smišljene prepade. Nisu prošla ni tri dana od Trumpova telefonskog razgovora s Putinom, a nakon nekoliko mjeseci relativne opuštenosti ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je informaciju o pogoršanju stanja u Donbasu, gdje je u najnovijim napadima proruskih pobunjenika ubijeno 8, a ranjeno 26 ukrajinskih vojnika. Nakon bombardiranja gradova Jasinuvate i Avdijivke, sjeverno od Donjecka, oko 400.000 stanovnika ovog dijela istočne Ukrajine ostalo je bez struje i vode, što je u trenutnim vremenskim okolnostima sasvim sigurno povreda Ženevske konvencije (www.mfa.gov.ua, 30. siječnja).
Ne može se tvrditi da su sve Trumpove inicijative sumnjive. Nepotvrđena nakana da se ukinu razne savezne agencije (zaklade za umjetnosti i humanističke discipline) ili privatiziraju javni radijski i TV programi (PBS, NPR) i nije tako loša, posebno kad znamo u što su se kod nas izrodila takva tijela. Trumpov odabir Neila Gorsucha za člana Vrhovnog suda ni po čemu nije kontroverzan, premda Trumpovi neprijatelji u imenovanju (i očekivanoj bitci za potvrđivanje u Senatu) vide priliku kako bi mu napakostili. Čak ni Trumpova praksa vladanja putem izvršnih naloga nije bez presedana. Obama je izvršne naloge često koristio protiv oporbenog Kongresa, u slučajevima vrlo sličnim onima što se Trumpu u ovom trenutku uzimaju za zlo. Zar Obamin zavještaj nije bio i popis zemalja s ograničenjem viza koji Trump, doduše vrlo kruto i u mnogo većoj mjeri, upravo koristi na užas lakovjernih medija, uvijek sklonih dvostrukim kriterijima?
Trump se suočava s otporom davno pripremljenim za sve autsajdere koji bi se drznuli dovesti u pitanje stajališta općenito prihvaćena u elitama, ali ne i u masama. Razni prigovori, koji u pitanju njegova izvršnog naloga za tromjesečno obustavljanje ulaza državljana sedam muslimanskih zemalja dolaze sa strane europskih političara poput Françoisa Hollanda ili Martina Schulza, ne pogađaju metu, jer kritičari ni sami nisu stvorili uredan sustav useljavanja. Trumpov problem nije u tomu što ga razni snobovi težine pahuljice ne primaju u svoja očaravajuća društva, niti što vrijeđa navade najistaknutije doseljeničke zemlje. Trumpov je problem što ne shvaća razmjere svoje odgovornosti, a ona u slučaju američkih predsjednika nije nešto što se može odložiti na vješalicu, bez posljedica za cijeli svijet, u prvom redu za SAD.
Razmjeri Trumpova bijega od izvanjskih dužnosničkih obilježja ponajbolje se vidi u neusiljenu tviterašenju. Tako je u nedjelju odaslao sljedeću poruku: “Zajednička izjava bivših predsjedničkih kandidata Johna McCaina i Linseya Grahama je pogrešna. Oni su žalosno slabi po [pitanju] doseljavanja. Dvojica senatora svoje napore trebala bi fokusirati na ISIL, ilegalno doseljavanje i sigurnost granica umjesto da uvijek traže načina kako bi započeli Treći svjetski rat” (www.twitter.com/realDonaldTrump, 29. siječnja). Što su to dvojica republikanskih veterana s neupitnim ugledom u Senatu (McCain je predsjednik Odbora za oružane snage, a Graham je član istog odbora) učinili da zasluže ovako neočekivan napad?
Trumpa je užasnula njihova odmjerena kritika posve nepripremljena izvršnog naloga kojim je zabranio ulazak u SAD državljanima iz sedam zemalja s muslimanskom većinom. Senatori su rekli i ovo: “Bojimo se da će ovaj izvršni nalog postati samonanesena rana u borbi protiv terorizma. Upravo u ovom trenutku američke se trupe bore rame uz rame s našim iračkim partnerima da se pobijedi ISIL. Ali ovaj izvršni nalog brani iračkim pilotima da dođu u vojne baze u Arizoni kako bi se borili protiv naših zajedničkih neprijatelja. Naši najvažniji saveznici u borbi protiv ISIL-a je velika većina muslimana koji odbacuju ISIL-ovu apokaliptičnu ideologiju mržnje. Namjerno ili ne, ovaj izvršni nalog šalje poruku kako Amerika ne želi da muslimani dolaze u našu zemlju. Zato se bojimo da ovaj izvršni nalog može učiniti više za terorističko novačenje nego za zaštitu naše sigurnosti” (www.mccain.senate.gov, 29. siječnja).
McCainov prijekor uživa potporu brojnih republikanaca u Kongresu. Pored senatora Grahama, Trumpovu izvršnom nalogu prigovorili su senatori Bob Corker (predsjednik Odbora za vanjsku politiku), Cory Gardner (“premda ne predstavlja izričito vjerski test, [nalog] se tomu približava, što nije u skladu s američkim karakterom”), Rob Portman (“Amerika je uvijek pružala dobrodošlicu izbjeglicama i doseljenicima”), Mitch McConnell (lider republikanske većine u Senatu – “nemamo vjerskih testova u ovoj zemlji”), Orrin Hatch, Ben Sasse, Susan Collins i Jeff Flake, kao i članovi Donjeg doma Michael McCaul (predsjednik Odbora za domovinsku sigurnost), Will Hurd (“krajnji pokazatelj nepovjerenja [što će] nagristi spremnost naših saveznika da se bore zajedno s nama”) i Barbara Comstock (The New York Times, 30. siječnja). Premda su republikanske kritike znatno odmjerenije od osuda sa strane demokratske opozicije, one su ključne za razvoj odnosa u vladajućoj stranci. Republikanci se ne boje histeričnih optužbi prosvjednika i stranih političara, koji Trumpa predstavljaju diktatorom u nastajanju – američkom inačicom moskovskog hazjajina. Njih mnogo više zabrinjava nedostatak stručnosti i znanja, kao i mogućnost rastućeg kaosa u međunarodnim odnosima.
Budućnost Republikanske stranke, kao i sposobnost provođenja američke politike, u trenutnim okolnostima bit će pod nadzorom McCaina i drugih republikanskih parlamentaraca koji posjeduju dugo povijesno pamćenje. Bilo je to očito za senatskih saslušanja Trumpovih ministarskih kandidata, posebno Jamesa Mattisa, ministra obrane, koji je u odgovorima McCainu i drugim senatorima potvrdio povijesnu važnost NATO-a, obranu baltičkih država i Ukrajine od “dodatne agresivne ruske akcije” i predložio da kosovske obrambene snage “dobiju mandat za očuvanje domaće sigurnosti i teritorijalne obrane” (www.armed-services.senate.gov, 12. siječnja). U danim okolnostima nema govora o bitnim promjenama američkih sigurnosnih obveza u istočnoj i jugoistočnoj Europi. Toga su svjesni i ruski analitičari. Tako je politolog Valerij Solovej predvidio Putinova traženja glede “de facto priznanja novog geopolitičkog statusa quo, priznanja postsovjetskog prostora (izuzev Baltika) zonom ruskog utjecaja, normalizacije odnosa s NATO-om i odlučnog slabljenje sankcija”, a što se Ukrajine tiče “jamstva da Rusija neće preuzeti Ukrajinu, a onda neka se dvije susjedne zemlje same dogovaraju. SAD ima druge prioritete”. Rusi bi, po ovom scenariju, bili spremni surađivati sa SAD-om protiv ISIL-a, donekle i Irana, a da bi se izbjegle komplikacije s Kinom, umjesto vojne suradnje predviđaju se masovne američke investicije u Sibiru i na ruskom istoku, uz suradnju Južne Koreje i Japana (www.echo.msk.ru, 29. siječnja). Doduše, i ova su traženja pretjerana, upravo zato što McCain i Graham ne žele Treći svjetski rat.
P. S.: Za današnju procesiju na blagdan dubrovačkog zaštitnika Sv. Vlaha, Vlahušić nam je upriličio zapreke u obliku primitivnog seta Robin Hoodova Nottinghama. To nije za čuđenje, jer Vlahušić je opetovano pokazao da nema nikakve veze s dubrovačkim tradicijama i običajima. Teže je shvatiti biskupa Matu Uzinića, koji je doslovno rekao: “Ni ja nisam previše sretan, ali smatram da, ako trebamo željeti očuvati postojeću kulturu, također trebamo biti otvoreni i novim kulturnim ponudama, a filmska industrija jedna je od njih” (Slobodna Dalmacija, 21, siječnja). Koju to “postojeću kulturu” biskup kani očuvati Vlahušićevim vandalskim ponudama?
Ivo Banac/jutarnji.hr
