LELJAK: Došao sam do podataka o 60.000 suradnika Udbe u Sloveniji – u RH ih je puno više!
Slovenski publicist, Roman Leljak, komentirao je ideju HASANBEGOVIĆA, GLASNOVIĆA, KARAMARKA i drugih , o otvaranju arhiva radi lustracije koja je počela DANAS.
S kim ćete razgovarati?
Pretpostavljam da ću razgovarati s timom koji je pripremao taj zakon – susret će se dogoditi sutra u 12 sati.
U Sloveniji je prije dvije godine takav zakon promijenjen i arhivi su se zatvorili. Što se dogodilo?
Potpuno ista konotacija riječi je bila kad je 2006. godine Janšina vlada otvorila kompletnu arhivu do 17. 5 1990. godine. U tom je zakonu iz 2006 godine bilo jasno definirano da nositelje političkih i drugih funkcija za vrijeme totalitarnog sustava u Jugoslaviji ne štite nikakva ljudska prava, potpuno su otvoreni i mi smo mogli do 2014. kao istraživači gledati u sve dokumentacije, publicirati, fotokopirati i koristiti podatke i na osnovu toga sam ja objavio svoje knjige. Došao sam do podataka o 60.000 suradnika Udbe u Sloveniji, od 1945. do 1990. i za svakog od njih sam pojedinačno objavio ime, prezime, datum rođenja i fotografiju.
Koliko je to vjerodostojno? Odnosno, koliko su ti objavljeni podaci točni, a nisu kleveta?
Za tih 60.000 imena, a prošle su četiri godine, dosad nisam imao nijednu privatnu tužbu da tome nije tako. Na ovaj ćemo način u Sloveniji završiti tu famu prošlosti.
Što je to donijelo slovenskom društvu? Jesu li raskrstili s komunističkom prošlošću?
Slovenska je javnost sad u potpunosti upoznata s ljudima koji su radili u tom režimu i sigurno takav postupak ide u tom pravcu. Drugo je pitanje koliko aktualna politika i politički život unosi promjene u sadašnji život, ali svakako da se smanjilo optuživanja i aktivnog pristupa tom pitanju.
Jeste li u tom smislu spremni pomoći hrvatskoj vlasti?
Ja sam se u tom pravcu i javio i želim sutra doći. Želim ih upozoriti da ne bude zakon birokratiziran kao što je sad slovenski, gdje se pod krinkom ljudskih prava štite oni koji su ih kršili. U Sloveniji se stavilo načelo da su svi ljudi jednaki, a na taj se način izjednačava počinitelja i žrtvu.
U kojem su postotku vjerodostojni ti dokumenti?
Sama arhivska građa nije namjerno falsificirana i dana u državni arhiv. Pojedini operativac subjektivno zbog određenih stvari mogao je nešto krivo zapisati, ali teško da su svi dokumenti falsificirani.
Što se tiče SDP-a kao sljednice Komunističke partije, oni su svu svoju arhivu predali u Državni arhiv. Treba li mijenjati suglasnost, pa da oni nemaju mogućnost upravljanja dokumentima i određivanja što će se s njima raditi?
SDP na svaki način govori da se treba okrenuti budućnosti, a oni se bave prošlošću. Zakon treba napraviti tako da bilo koje organizacije nemaju nikakve pravne mogućnosti upravljati tim dokumentima i određivati što će se s njima raditi, a arhiv će odlučivati što će biti dostupno javnosti, a što neće.
Što se tiče političkog konteksta?
Ja sam u Sloveniji izgubio veliki broj prijatelja na desnoj strani kad sam objavio te knjige. Moramo se poviješću baviti i suočiti, a ne stavljati je u podrume. Živjeli smo u totalitarnom sustavu u kojemu su bile brojne žrtve.
Podržavate li lustraciju?
Ja je svakako podržavam, a jedino se može dogoditi baš na način da u potpunosti otvorimo državne arhive, suočimo se s tim.
Znači li to nove podjele u društvu?
Društvo se otvara, nemamo više enigma iz povijesti, mi otvaramo društvo, svi će se suočiti s time. Bit će subjektivnih poteškoća, pojedinci će se naći na tapetu javnosti zbog ranijih postupaka, ali nama je cilj da ozdravimo društvo, da narod prodiše i da se riješi strahova od prošlosti. To što će pojedinci imati problema, druga je stvar.
