Molitva – Nedjelja, 12. veljače
Božja prisutnost
Ponekad sam obuhvaćen brigama ovoga svijeta.
U vremenu, kao sada, daj da budem svjestan ugodnosti tvoje prisutnosti
i neograničene ljubavi prema meni.
Sloboda
Kad bi mi Bog htio nešto reći, bih li ga mogao čuti?
Kad bi me htio ohrabriti ili izazvati, bih li ja to mogao primijetiti?
Molim za milost oslobođenja od vlastitih briga
i otvorenosti za ono što mi Bog želi priopćiti.
Svjesnost
Dok se vraćam svojim svakodnevnim zadacima,
podsjeti me, Gospodine,
da si uvijek uza me.
Nikada ne trebam očajavati.
Riječ Gospodnja
Mk 8,1-10
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti dozva Isus učenike pa im reče: “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli izdaleka.”
Učenici mu odgovore: “Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?” On ih zapita: “Koliko kruhova imate?” Oni odgovore: “Sedam.” Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
”Žao mi je ljudi”, kaže Isus. I ja bih trebao imati sućuti i smilovanja. Imati sućuti znači osjetiti bol u srži svoga bića kad si suočen s bijedom – i onda nastojiš pomoći. Jesam li ikada iskusio duboku sućut od neke meni bliske osobe: roditelja, prijatelja,…? Imam li osjećaj Božje samilosti prema sebi? Naravno, ako ne priznam svoje potrebe, sućut i milosrđe drugih bit će nevažni.
”Kako netko može nahraniti toliko mnoštvo?” Učenici još nisu razumjeli da Bogu ništa nije nemoguće. Isus ih ne prekorava. Umjesto toga omogućuje kruh u izobilju.
Naš Bog je Bog koji ne štedi, koji daje obilato. Kasnije, u muci, će i sam postati kruh koji se uzima, blagoslivlje, lomi i daje. Model moga života treba biti isti. I ja trebam biti uzet, blagoslovljen, razlomljen sve do potpunog predanja – baš kao i Isus – a ipak, tajanstveno biti ispunjen ljubavlju.
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
