Najbolji lijek protiv korupcije je debalkanizacija i dejugoslavizacija RH
Ovih dana hrvatska javnost mogla se je „zabavljati“ novim otkrićima o kriminalnim pothvatima hrvatskih „kulturnjaka“ i političara. Nalaz državne revizije konačno je potvrdio ono što se je znalo već mjesecima, a to je da se je HAVC pod ravnanjem Hrvoja Hribara pretvorio u – prema riječima Ivone Juke – kulturnu ustavnu „organiziranog kriminala“, a uhićenje Tomislava Sauche, bivšeg šefa Milanovićeva ureda, otkrilo je nove nijanse i tehnike mažnjavanja državnog novca.
Muljaže s putnim nalozima odavno su u mulju balkanizirane hrvatske političke scene bile sredstvo za strpati koju kunu više u džep, ali se do sada još nitko nije dosjetio da putem istih mazne iz državnog proračuna pola milijuna kuna. Inventivnija je bila možda tek SDP-ova gradonačelnica Koprivnice za koju su mediji otkrili da ju je na saborske sjednice vozio dežurni vatrogasac u službenome vatrogasnom vozilu, premda je ista imali naknadu za odvojeni život i pokrivene putne troškove. Kad se pak sjetimo pripovijesti o torbama punim novca u Sanaderovo vrijeme, onda slika balkanskog primitivizma i krkanluka političke scene dobiva svoju punu deskripciju.
Na žalost, mentalitet korupcije, nepotizma, rodijašenja, kumskih veza i ostalih pojava nije karakteristika isključivo političara ili pseudokulturnih nametnika na državnom proračunu, nego je riječ o športu koji se je dobrano raširio i među običnim ljudima. „Ako oni mogu pokrasti milijune kuna, zašto si i ja ne bih malo uzeo, budem potpalio barem neko penkalo iz ureda ili malo papira, ili ću si napisati koji kilometar više za putne troškove“, misli si običan zaposlenik u državnoj upravi ili državnom poduzeću dok u nevjerici gleda milijarde i milijarde kuna koje su posljednjih 26. godina misteriozno nestale u dobro skrivenim džepovima homo balcanicusa hrvatske političke scene.
Ako nemaš veze, onda si bezveze
Javna je tajna da za posao u državnoj službi ili lokalnoj i regionalnoj samoupravi treba debela veza i preporuka od strane političkih „autoriteta“ u lokalnoj sredini ili ako veza nije dovoljno jaka onda kuverta s nekoliko tisuća u stranoj valuti. Ni posao čistačice ne može se više dobiti bez zelenog svjetla lokalnoga političkog šerifa. „Ako nemaš veze, onda si bezveze“ novo je pravilo kadroviranja u svim područjima države koja se hrane iz državnog proračuna. Balkanski primitivizam seže do te mjere da i po 5-6 članova jedne obitelji znade raditi u istoj gradskoj upravi. Korucpija, nepotizam, potkradanje države te zapošljavanje putem kumova i rođaka postali su način života u današnjoj Hrvatskoj. I legendarna sicilijanska mafija mogla bi u Hrvatskoj studirati nove i nove načine kako razgranati svoju djelatnost.
Nasljeđe dviju Jugoslavija
Korupcija je jedan od najstarijih zanata u ljudskoj povijesti, a o toj pojavi pisali su još antički autori poput Aristotela. I razloge propasti Rima neki autori poput Montesquieua vide u tome što je korupcija uzela maha iznad razine koja je opasna za opstanak društva i države. Do kritične točke kad su u pitanju kriminal i korupcija došli su i hrvatska država i hrvatsko društvo. Rad protiv države, naslijeđen iz bivših državnih tvorevina, koje su bile negacija hrvatskih interesa, preselio se je i u samostalnu hrvatsku državu. I to ne samo kod političara, nego i kod običnih ljudi. U Hrvatskoj je nužno ne samo da pravosuđe počne raditi svoj posao, nego i potpuna promjena svijesti ljudi o tome što se smatra korupcijom i radom protiv države i njezinih institucija.
Snalažljivost, veze, korupcija i slične pojave, u obimu u kojem su rasprostranjene danas u Hrvatskoj, naslijeđe su dviju Jugoslavija. Do 1918. – a prema istraživanjima gospodarskih povjesničara (1) – te se u pojave bile zanemariva pojava u hrvatskome društvu. I zato najbolji lijek protiv korupcije i kriminala predstavlja potpuna debalkanizacija i dejugoslavizacija Hrvatske. Jedino u balkanskome mulju, u mraku balkanske krčme moguće su pojave koje danas gledamo u Hrvatskoj.
Gospodarska povjesničarka Mira Kolar Dimitrijević, analizirajući nastanak prve jugoslavenske države piše:
„Osobe koje preuzimaju vodeće funkcije u Hrvatskoj uglavnom su iz uže Srbije i ne poznaju upravu u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji koja je izgrađivana desetljećima pa korupcija i vladavina žandarmerije, a osobito nepridržavanje postojećih zakona i propisa u Hrvatskoj, izazivaju veliko nezadovoljstvo koje se pretvaralo u krizu. Rješenja koja je donosila srpska vlast bila su zasnovana na francuskom sistemu i nisu odgovarala upravnom sustavu Hrvatskoj koji je bio izgrađen prema njemačkom uzoru te je dolazilo do stalnih nesuglasica, odnosno korak naprijed značio je deset koraka unatrag. (…) sustav zasnovan na poštenju prestao je funkcionirati, a prednost su dobili snalažljivost, veze i korupcija. Izgubila se pravna, a provođenjem agrarne reforme divljim načinom, i materijalna sigurnost. (…) poslovanje s Europom otežano je zbog toga što izvoznice za izvoz robe u Srednju Europu odobrava Beograd pa upravo u tom vremenu upravni organi otvaraju vrata korupciji i podmićivanju, pojavama koje su do 1914. bile u Hrvatskoj slabo razvijene…“ (Mira K. Dimitrijević, «Hrvatska u prvoj Jugoslaviji – bitne značajke položaja», u: Hrvatska politika u XX. stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb, 2006., 193., 194., 198.).
Autor: Davor Dijanović/direktno.hr
