Molitva – Ponedjeljak, 20. veljače
Božja prisutnost
A sada svoje misli uzdižem k tebi Gospodine.
Ostavljam po strani sve svoje brige i zanimacije
i tražim odmor i okrepu u tvojoj blizini.
Sloboda
Gospodine, dao si mi velik dar slobode.
Udijeli mi milost da mogu biti slobodan od svakoga oblika mržnje i netrpeljivosti.
Podsjeti me, Gospodine, da smo u tvojim očima svi jednaki.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Mk 9,14-29
U ono vrijeme kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim sve ono mnoštvo ugleda Isusa iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.
A on ih upita: “Što to raspravljaste s njima?” Odvrati netko iz mnoštva: “Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.” On im odvrati: “O, rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!” I dovedoše ga k njemu.
Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: “Koliko je vremena kako mu se to događa?” On reče: “Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!” Nato mu Isus reče: “Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!” Dječakov otac brže povika: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: “Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!”
Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No, Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: “Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?” Odgovori im Isus: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Svima nama koji se mučimo s vjerom očajni otac u ovom odlomku bi trebao biti izvor velikog ohrabrenja. Obratio se Isusu s mrvicama vjere koje je posjedovao i dao nam moćnu molitvu: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” Isus odmah odgovora. Što bih ja odgovorio da me Isus pita “Vjeruješ li”?
Karl Rahner, isusovački teolog piše: “U našem životu, slobodi i životnim borbama moramo učiniti radikalan, apsolutni izbor. I nikada ne znamo gdje će nas udariti grom iz vedra neba. Možda će se to dogoditi kad najmanje očekujemo da nas netko pita imamo li apsolutnu vjeru i povjerenje te da kažemo ‘da’.”
Razgovor
Tvoje me riječi, Gospodine, uče kako trebam moliti.
Divna molitva Oče naš
sadrži sve što želim reći.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
