Molitva – Utorak, 21. veljače
Božja prisutnost
U tišini mog najintimnijeg bića,
u fragmentima mog žuđenog jedinstva,
mogu li osjetiti šapat Božje prisutnosti?
Mogu li se sjetiti kada sam osjetio Božju blizinu;
kada smo hodali zajedno, a da sam si dopustio da budem zagrljen Božjom ljubavlju?
Sloboda
Mnogi u ovomu trenutku trpe strahote rata.
Prigibam glavu u znak zahvalnosti za vlastitu slobodu
i molim za sve zatvorene i zarobljene.
Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.
Riječ Gospodnja
Mk 9,30-37
Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. Isus ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: “Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.” No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: “Što ste putem raspravljali?” A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: “Ako tko želi biti prvi neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!”
I uzme dijete postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene nego onoga koji mene posla.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Učenici su s Isusom na putu za Jeruzalem. Ne mogu prihvatiti užasnu sudbinu koja ga tamo čeka – izdaja i smrt. U šoku su, smušeni, prepirući se između sebe.
Težim li da budem važan, bogat, slavan? Prihvaćajući malo dijete Isus nas podsjeća da se veličina nalazi u predanom služenju slabijih članova zajednice.
Razgovor
Tvoje me riječi, Gospodine, uče kako trebam moliti.
Divna molitva Oče naš
sadrži sve što želim reći.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
