Predsjednica vezanih ruku
Rukovođena Tuđmanovom idejom nacionalnog pomirenja, koja se nakon prvoga predsjednika sustavno nastoji razoriti vraćanjem u prošlost, Kolinda Grabar-Kitarović u protekle je dvije godine svoga mandata nastojala iznova afirmirati zajedništvo ili tzv. uključivost svih slojeva, stranaka i svjetonazora. U tom svjetlu treba gledati na uklanjanje “jabuke razdora” s Pantovčaka, kao i na jednak odmak od oba totalitarna režima iz prošlog stoljeća.
Bez kompleksa inferiornosti
Pojavila se s idejom napuštanja “regije” omeđene granicama bivše Jugoslavije uz održavanje dobrih odnosa sa susjedima, uključujući i Srbiju, i stvaranja vertikalne poveznice Baltik-Jadran.
U posljednje vrijeme naročito naglašava snažnije pozicioniranje zemlje u euroatlantskim integracijama bez obzira na broj njezinih kvadratnih kilometara i broj stanovnika, vojnu ili ekonomsku snagu.
Bosna i Hercegovina i položaj hrvatskog naroda u njoj joj je apsolutni vanjskopolitički prioritet. Otvoreno je upozorila na separatizam, odnosno unitarizam dviju partnerskih i konkurentskih politika u BiH.
Pokušala je otvarati gospodarsku suradnju sa zemljama Bliskog i Srednjeg istoka. Nezadovoljna je radom pojedinih veleposlanika koji, prema njezinim riječima, ne rade u interesu Republike Hrvatske, već često protiv njezina interesa i vrijednosti.
Predsjednica je, pokazalo se to i na upravo održanoj münchenskoj konferenciji o sigurnosti, rado viđena među svjetskim državnicima, među kojima se kreće samouvjereno i bez kompleksa inferiornosti. U svim svojim inicijativama djeluje iskreno, otvoreno, dobronamjerno i optimistično. Vjeruje da možemo bolje i taj svoj optimizam nastoji prenijeti i na građane.
Nova ustavna definicija
Na polovici se svog puta Kolinda Grabar-Kitarović susreće s brojnim smetnjama i preprekama. Ideja zajedništva nailazi na bigotni titoizam ljevice, koja o tome ne želi ništa čuti, inzistirajući na antifašizmu i fašizmu koji stalno pronalazi i podmeće.
Za BiH potrebna je, naravno, dobra volja predstavnika drugih naroda, za sređivanje diplomacije suradnja s Vladom, koja baš i nije reagirala na njezine kritike, ideji Baltik-Jadran međunarodni su igrači brzo dodali i Crno more da ne bi “zapadni Balkan” ostao zaboravljen, itd.
Iskustvo predsjednice i njezine dvojice prethodnika nameće nuždu ustavnih promjena koji definiraju ulogu ove formalno najviše državne institucije. Ili će se predsjednik birati u nekom predstavničkom tijelu, kao u Njemačkoj i Italiji, i svesti na reprezentativnu i kontrolnu funkciju, ili će se i dalje birati izravno, ali uz veće, sasvim omeđene, jasne i autonomne državničke ovlasti.
Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
