Davor Domazet Lošo: Mislim da će doći do američkog udara na Siriju
Mi tu moramo biti vrlo oprezni. Nažalost, kod nas nema nikakve smišljene geopolitičke strategije. Mi smo članica NATO-a i EU. Svijet ulazi u jedno stanje koje je po mnogočemu slično stanju pred Prvi svjetski rat, to je nedvojbeno za svakog analitičara. Zato moramo vrlo oprezno prosuđivati kakve odluke donosimo
{jathumbnail off}Svijet ovih dana ‘sjedi na rubu stolice’. Situacija u Siriji je alarmantna; američki predsjednik Barack Obama mogao bi svakog trenutka zapovijediti svojim snagama da napadne sirijski režim. Rusi i Kinezi smrknuto promatraju situaciju pokušavajući zaustaviti još jednu agresiju SAD-a, dok većina medija jednostrano izvještava o situaciji u toj zemlji. Mi smo u razgovoru s Davorom Domazetom Lošom, političkim i geostrateškim analitičarem, pokušali otkriti pozadinu rata te što nas očekuje u sljedećim danima.
Jeste li pratili kako mainstream mediji izvještavaju o situaciji u Siriji? Imate li zamjerke?
– U glavnim medijima ništa novo. Kao i uvijek, pišu jednostrano, ovisno koju stranu zastupaju. Ne žele ulaziti u dubinu, u strateška promišljanja i geopolitičke okvire u kojima se događa tako krupna stvar kao što je slučaj Sirija. Ne iznenađuje me njihovo jednostrano pisanje, poglavito pisanje o uporabi kemijskog oružja. Samo se ide na to da je uporabljeno i to se ponavlja unedogled. Ni riječi o tome tko, kako, ne zanimaju ih dokazi niti išta drugo.
Da bi mogli razumjeti o čemu se radi, moramo znati pozadinu svega. Vi ste o tome pisali u svojim knjigama i analizama prije desetak godina.
– Tako je. Sve polazi od nafte i tko će je kontrolirati. Naravno da anglosaksonci ne mogu dopustiti da je kontrolira netko drugi. I Prvi i Drugi svjetski rat izbili su zbog kontrole nafte. Još 1974. Henry Kissinger i njegova ekipa sastavili su tajni plan koji završava ovim riječima: ‘Tko kontrolira naftu, taj kontrolira države. Tko kontrolira hranu, taj kontrolira ljude.’ Danas se to nastavlja – tko kontrolira pitku vodu, taj kontrolira život. Dakle, bitna je kontrola energenata. A s obzirom da su na tom području druga vrata Euroazije – tko kontrolira Euroaziju, taj kontrolira svijet u 21. stoljeću.
Svi ti događaji u proteklih dvije-tri godine čudnog naziva ‘arapsko proljeće’ dovele su do toga da su sve bitne države postale nestabilne. Pogledajte Irak, staru civilizaciju Mezopotamije. Svakodnevno umire. U Afganistanu stanje nije ništa bolje. Pogledajte što se događa s najmnogoljudnijom i najutjecajnijom zemljom arapskog svijeta, Egiptom. Ista stvar sa Libijom i Tunisom. Dakle, Sirija je bitna geopolitička točka da bi se sutra napao Iran. Ne može se Iran napasti, davno sam pisao, ako se ne ‘sredi’ Sirija.
Ovdje se razvila jedna nova doktrina, a to je da se neprekidno induciraju unutarnji sukobi unutar zemlje koje se žele destabilizirati, a koji se prikazuju kao građanski ratovi. Siriju više ne treba napadati, Sirija je razorena. Neće se moći oporaviti idućih stotinu godina. Sjeme sukoba je posijano.
Hoće li doći do američkog udara na Siriju?
– Mislim da hoće. SAD se sad više ne može povući jer bi izgubili autoritet koji imaju kao vodeća sila svijeta. Po meni je napravljena jedna mala pogreška. Situacija nije ista kao što je bila prije 10 godina u Iraku. Rusija nije bila snažna i moćna na svjetskoj geopolitičkoj sceni, a Kina je tek kretala. Danas su i Kina i Rusija moćne. Raspolažu nuklearnim oružjem, a i svemirske su velesile. Sirija je bitno zadiranje u strateške interese i Rusije i Kine.
Međutim, vjerujem da će do organičene uporabe vojne sile doći i to bez rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, kojoj su se Kina i Rusija već suprotstavile. To donosi nove implikacije. Ovaj slučaj nije kao slučaj Iraka 2003. godine. Tu će doći do međunarodnog presedana, bez obzira kako se pravdao. Ako se SAD povuče, to će značiti da priznaju snagu Rusije i Kine. Mislim da su se zaletili i nisu dobro prosudili.
Kako će SAD intervenirati?
– Ograničenom uporabom vojne sile. Doći će do uporabe krstarećih raketa sa sve tri platforme – brodova, zrakoplova i podmornica. Gađat će se ciljevi informacijske i energetske infrastukture, tobožnja mjesta za proizvodnju kemijskog oružja, zapovjedna mjesta… No, s obzirom da će intervenirati bez rezolucije Vijeća sigurnosti, Kina i Rusija će pokušati to okarakterizirati kao terorizam države i nepoštivanje međunarodnih institucija. Zato mislim da se sve skupa odvilo bez da se vodilo računa o promijenjenoj geopolitičkoj slici svijeta.
Hoće li po SAD biti kakvih posljedica?
– Neće biti izravnih, ali njezina politika će izgubiti na vjerodostojnosti.
Gdje je u cijeloj priči Hrvatska?
– Mi tu moramo biti vrlo oprezni. Nažalost, kod nas nema nikakve smišljene geopolitičke strategije. Mi smo članica NATO-a i EU. Svijet ulazi u jedno stanje koje je po mnogočemu slično stanju pred Prvi svjetski rat, to je nedvojbeno za svakog analitičara. Zato moramo vrlo oprezno prosuđivati kakve odluke donosimo. U svakom slučaju članica smo NATO-a pa se moramo ponašati po pravilima igre koja tamo vrijede. Ali mi smo na samom rubu, početak smo prvih vrata Euroazije. Mi smo dio Sredozemlja. Zapadna Europa to nije. Zato moramo voditi računa o implikacijama naših odluka. Cijela će se priča svesti na sukob unutar muslimanskog svijeta, između sunita i šijita. Stvorit će se jedna potpuno konfuzna situacija koja se više neće moći kontrolirati. To je ključni problem. U kojem će se pravcu on preliti, to ni Bog ne zna.
Povukli ste paralelu sa stanjem pred Prvi svjetski rat. Možete li to malo razjasniti?
– Znamo što je započelo Prvi svjetski rat. Srušila su se četiri carstva i anglosaksonci ulaze na Bliski istok zbog nafte. Ista je stvar i danas. Rusija i Kina svoju moć temelje na nafti. Da bi se zaustavile, mora postojati što veća kontrola anglosaksonaca nad naftom bogatim područjima. Tada je bila riječ o početku kontroliranja nafte, a danas je riječ o nastavku kontrole.
Bojite li se sukoba većih razmjera?
– Zasada ne. Biti će političko-pravnog prepucavanja s jedne strane Rusije i Kine, s druge strane SAD-a.
Autor: Zoran Stupar/Dnevno.hr
