INTERVJU-ŽELJKA MARKIĆ: LGBT propaganda bez dokaza blati Hrvatsku da je homofobna država!
Poduzetnica i aktivistica o prijeporima oko LGBT zajednice u Hrvatskoj
Hrvatsku se proziva za govor mržnje i nesnošljivost prema manjinama. Je li Hrvatska tolerantno ili netolerantno društvo, kako glede LGBT zajednice, tako i općenito uzevši?
– Svi ljudi imaju jednako dostojanstvo, bez obzira na rasu, nacionalnost, vjeroispovijest, socijalni status, spol – i jednaka prava, što prepoznaje i hrvatski Ustav. Hrvatska je oduvijek bila zemlja pluralizma i na razmeđu različitih kultura, koje su obogaćivale njezin identitet. Hrvati su narod koji cijeni svoje i prihvaća druge. No, tolerantnost, odnosno poštovanje prava odrasle osobe na osobni izbor životnog stila – niti nužno znači slaganje s određenim životnim stilom, niti se smije brkati s toleriranjem iskorištavanja cijelog društva od različitih ideologija. Ni jedna ideologija – fašizam, nacizam, komunizam, rodna ideologija – ne podnosi dvije karakteristike pluralnog društva – argumentiranu raspravu i postizanje dogovora, suglasja demokratskim putem – odlučivanjem većine. Sve te ideologije uvijek nastoje ušutkati javnu raspravu, dakle spriječiti upoznavanje ljudi, građana, s činjenicama te otvaranje slobodnog prostora za donošenje odluka. Sve ove ideologije karakterizira vladanje manjine nad većinom – u konačnici uz upotrebu represivnog aparata. Zato je nametanje ideologije potrebno prepoznati u ranijoj fazi. Osobe koje odluče živjeti homoseksualnim, istospolnim životnim stilom su građani Republike Hrvatske te imaju ista ustavna prava kao i svi drugi građani. Ni manja, ni veća. Etiketiranje Hrvata i hrvatskog društva kao netolerantnog ili homofobnog sredstvo je nametanja ideologija. Riječ je o namjernom krivotvorenju stvarnosti radi postizanja veće moći i utjecaja, a često i financijske koristi.
PRAKSA NAMETANJA ŠKOLSKOG PREODGOJA
Gdje vidite te pokušaje nametanja ideologije?
– Na žalost, posljednjih smo pet-šest godina iskusili niz takvih napada na temelje demokracije – i sužavanje prostora slobode za većinu. Cilj je uvijek isti – nametanje ideologije kroz obrazovni sustav ili kulturno djelovanje i financiranje novcem svih poreznih obveznika, našim novcem. Jedna od metoda je, na primjer, javno karakteriziranje hrvatskih učenika kao netolerantnih ili neznalica, pa je to onda, kao, razlog da se u škole uvede neki “preodgoj” koji će im pomoći da postaju “tolerantni” i “sveznalice” po mjeri onih koji uvode i nameću ideologiju. Zar ovaj princip djelovanja ne zvuči poznato? Pa tijekom 45 godina komunizma i socijalizma su nas sve, upravo preko obrazovanja i kulture – odgajali i preodgajali. I tko god nije mislio da je Tito ljubičica bijela – bio je proglašen “neprijateljem naroda”, “netolerantnim”. Zastrašuje ponavljanje takve prakse danas, 2017. godine.
Spomenuli ste “neznanje” i “netolerantnost” hrvatskih učenika kao izgovor za nametanje ideologije?
– Da, 2012. nam je SDP-ov ministar Jovanović lažno predstavljao hrvatske učenike kao one koji ne znaju dovoljno o biologiji i reprodukciji. Pa je htio u sve hrvatske škole, pod krinkom “zdravstvenog odgoja” uvesti novi preodgoj – neznanstveni program prepun ideologije, s preporučenom literaturom koja, između ostalog, tumači da je pornografija didaktičko sredstvo, a najbolje vrijeme za upuštanje u spolne odnose prije postizanja spolne zrelosti – dakle u dječjoj dobi. Hrvatskim učenicima željelo se nametnuti “spolni odgoj” koji je uveden u državama koje imaju nekoliko puta više stope adolescentnih trudnoća nego Hrvatska. A sve pod izgovorom “povećanja znanja”. Taj je pokušaj zaobilaženja struke – učitelja i profesora i roditelja, a rekla bih i zdravog razuma, zaustavljen zahvaljujući velikom otporu i zalaganju profesora, učitelja i roditelja. Drugi je primjer jako sličan – dvije godine poslije Vinko Filipović, koji je djelovao kao desna ruka ministra Jovanovića, opet stvara negativnu sliku o mladima u Hrvatskoj. Evo izjave ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje o hrvatskim učenicima 2014.: “Ne zabrinjava toliko što učenici ne poznaju osnovne pojmove što je građanin i demokracija, nego više to što naši mladi u temeljnim vrednotama, poput tolerancije i uvažavanja mišljenja drugih i tuđih vrednota, nisu na razini na kojoj bi trebali biti kao građani suvremene demokratske države.” Ovakve tvrdnje trebale su omogućiti uvođenje “građanskog odgoja” u sve škole – provodio bi se uz pomoć lijevoliberalnih udruga s ciljem oblikovanja biračkog tijela za jasno definiranu političku opciju. A onda, opet, dvije godine nakon toga čujemo od kontroverzne gđe Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kako tumači da su hrvatski učenici netolerantni prema homoseksualcima – to je, gotovo sigurno, najava za prijedlog uvođenja nekog programa koji bi pod izgovorom “podizanja tolerancije prema osobama koje odabiru homoseksualni životni stil”, u obrazovni sustav uvodio LGBT propagandu. Zanimljivo je kako oni koji na sve načine nastoje spriječiti javnu raspravu o svakom spornom pitanju među odraslim građanima Hrvatske – stalno žele “raspravljati” i “educirati” djecu i mlade. Naravno, u svakom društvu ima osoba koje ne poštuju druge. No, ti se problemi ne rješavaju ideološkim programima, koji zapravo donose novu diskriminaciju i netoleranciju prema onima koji se ne slažu s takvim pristupom i ideologijom.
Je li i koliko je LGBT kolektiv u ofenzivi na Hrvatsku, ili je ipak riječ o pretjerivanju?
– Ne postoji “LGBT kolektiv” kao posebna kategorija ili grupa osoba, već LGBT udruge i LGBT lobiji, primjerice ILGA Europe, čije djelovanje šteti osobama koje žive homoseksualnim životnim stilom – jer ih sve prikazuju kao osobe s političkom, ideološkog agendom, a to nije istina. Ti lobiji ne predstavljaju svu “LGBT populaciju”, već svoje političke interese. Oni se aktivno i javno zauzimaju za redefiniranje obitelji i društvenih odnosa koji počivaju na obitelji, temelju društva, kako bi uspostavili nove vrste odnosa na temelju rodne ideologije, koja briše sve spolne razlike između ljudi. Dala bih primjer Irske i milijuna stranog novca koji su uloženi u kampanju za promjenu irskog Ustava – kako bi se izjednačio brak i homoseksualna zajednica. ILGA Europe je tako, na primjer, LGBT lobistička organizacija, financirana većinom novcem poreznih obveznika. U 2012. – 1.440.837 eura, i.e. 71% sredstava ILGA-inog ukupnog prihoda od oko dva milijuna eura dolazio je iz javih sredstava, dakle, nečijom političkom odlukom. Dakle, kao i kod HAVC-a, Pupovčevih Novosti i kod LGBT udruga vidimo da se aktivnosti i ideološka agenda uskog kruga ljudi, od čijih aktivnosti čitava zajednica ima malo ili nikakvu korist, financiraju novcem poreznih obveznika, a ne sredstvima podupiratelja. Usudit ću se zaoštriti i reći da je riječ o određenom obliku korupcije – zloupotrebi javnog novca za skrivenu agendu – nametanje ideologije i ostvarivanje financijske koristi, za što ta sredstva uopće nisu namijenjena.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje.
