Komplementarnost znanosti i vjere
Danas završava prvi tjedan radova Biskupske sinode, posvećene novoj evangelizaciji. Jučer popodne, 12. listopada, sinodski su oci slušali izlaganje profesora Wernera Arbera, koji je na Sinodi kao posebni uzvanik. On je inače dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1978. godine, a papa Benedikt XVI. imenovao ga je 2011. predsjednikom Papinske akademije za znanosti. On je ujedno i prvi protestant koji obnaša tu službu. Profesor je sinodskim ocima govorio o odnosu vjere i znanosti.
Znanost i vjera su a i trebaju biti upotpunjujući čimbenici ljudske spoznaje, to je bila žarišna točka profesorova izlaganja na Sinodi, zasnovanog na svjesnosti da znanost „dosada nije uspjela pronaći suvisle odgovore, na sve upite čovjeka, naročito na one koji „nadilaze prirodno područje“. Tu ulogu naprotiv mogu odigrati vjerska uvjerenja – ustvrdio je profesor Arber.
U dvorani je pozorno slušao i Papa Benedikt XVI., a profesor je citirao Knjigu postanka da očituje kako je već onodobno postojao sklad između vjere i znanosti, jer Stari zavjet donosi logičan slijed mogućih događaja za stvaranje života. Profesor je odlučnim glasom ustvrdio da „znanost dosada nema točno poimanje o temeljima života“, bolje reći, „o takozvanom stvaranju iz ničega“, o čemu treba raspravljati filozofija. Premda prihvaća mogućnost života na izvanzemaljskim planetima, Nobelovac je upozorio da ta pretpostavka nema znanstveno uporište.
Pitajući se čemu služi znanost? Profesor jasno odgovara: znanost otvara novim tehnološkim primjenama koje poboljšavaju život i ljudsku sredinu, oblikujući budućnost. U tom su pogledu dakle Crkva, civilno društvo, gospodarstvo i znanost pozvani da suodgovorno odrede novo poimanje budućnosti koje će cijelom čovječanstvu donijeti dugoročnu blagodat.
Da bi se postigao taj cilj – nastavio je profesor Arber – moderna društva imaju poštivati prikladna pravila ponašanja, koja su lako prihvatljiva ako su ukorijenjena u vjeri. U konačnici profesor tvrdi da bi i Isus bio za primjenu znanosti za dobrobit čovječanstva ako se poštuju prirodni zakoni. Praktičan primjer toga načela su i modificirani organizmi: prikladne metode za njihovo stvaranje slijede prirodne zakone biološke evolucije a ne predstavljaju opasnost za genetičko inženjerstvo, objasnio je Arber. U tom bi pogledu zaista mogli olakšati problem gladi u svijetu, upriličiti budućnost u kojoj bi razvoj bio siguran, odgovoran i održiv – zaključio je nobelovac Arber.
Evangelizacija je počela od Jeruzalema i već su od početka navjestitelji radosne vijesti nailazili na poteškoće, upravo kako im je Isus prorekao. Ali snagom Duha kojim su svjedočili mnoga su se srca otvarala Božjoj riječi i tijekom povijesti oblikovali svoj život i kulturu. Sinodski su oci govorili o nekim povijesnim teškoćama na raznim stranama svijeta, ali istodobno su istaknuli blizinu kršćanske ljubavi onima koji na bilo koji način trpe. Zapažen je kratki nastup generala Družbe Isusove, patra Adòlfa Nicolása koji je rekao:
Nova evangelizacija ima učiti od dobrih i manje dobrih vidika prve evangelizacije. Budući da dolazim iz evangelizacijske baštine i duhovnosti koja potiče na nalaženje Boga u svim stvarima, čini mi se da mi misionari nismo s dostatnom dubinom obogatili sveopću Crkvu. Riječ je o tome da smo nastojali nuditi zapadnjački izričaj vjere i svetosti, a nismo otkrili na koji je način Bog djelovao u drugim narodima, pa smo zapravo svi osiromašeni ne opažajući važne znakove i otkrića, istaknuo je pater general te zaključio:
Povijest nas uči o tome kako učinkovito priopćiti Evanđelje, a to je put poniznosti, svijesti ljudske ograničenosti pri izričaju Duha, potom je jednostavnost poruke, velikodušnost i radost u priznanju dobrote i svetosti, naš život kao čimbenik vjerodostojnosti, oproštenje i pomirenje i, napokon, poruka Križa u zaboravu samih sebe.
rv/benedikt
