U kršu Posedarja isklesan Križni put na Brisnicu
U samom kršu, na brdu Brisnica iznad Posedarja, završen je ovih dana Križni put dug dva i pol kilometra. No, ovaj Križni put razlikuje se od svih ostalih jer njegovih je 14 postaja isklesano u kamenim gromadama koje teže od pet do deset tona i visine su oko dva metra.
Uz prizore iz Isusova života, na postaje je uklesan i život posedarskih težaka. Od kamena koji je pronašao tamo, na licu mjesta, svojim ga je rukama i uz pomoć kolega umjetnika i dobrih ljudi, napravio posedarski umjetnik Vinko Kajmak.
– Nas je bilo dvanestoro dice, sve jedan drugom do uva – započinje svoju priču 82-godišnji Vinko koji potječe iz siromašne obitelji iz Posedarja. Nije imao ništa, kaže, osim pokrivene zemunice u kojoj je živio s obitelji.
– Sićan se da je mater jedan dan istrčala iz kuće plačući, govoreći kako nam nema šta dat za isti. Al reka sam joj ja, majko moja mila, nemoj ti meni plakati, ja ću napravit velike skale kojima ću se popeti do Boga i zajmit hranu za svih nas – govori nam Vinko.
Svoju prvu kućicu izgradio je na brdu Brisnica povrh Posedarja. Bilo je to 1995. godine, bila je drvena i imala 35 kvadrata. I danas se sjeća kako su je djeca voljela, a svi su govorili da je to kućica Ivice i Marice. To mu je i dalo snage pa je i dalje nastavio graditi.
Nakon toga, na istom je brdu napravio i crkvu. Trud, rad i muka su se isplatili pa tako na samom početku Križnog puta stoji bijela kamena crkvica sv. Josipa.
– Radnika? – pitam ga ja.
– Dakako nego radnika, neću vam ja neradnike nikako – progovara u šali Vinko koji je ideju Križnog puta dobio nakon posjeta Ukrajini gdje je imao, kako nam kaže, malu izložbicu, odlučio se povezati sa svim umjetnicima koje je tamo upoznao i pokušati realizirati tu davnu želju.
– Vjerojatno je to nešto u meni što dugo godina čuči, neka moć ili sila koja me natirala da ovo sve napravim. A tek kad sam doznao da su svi umjetnici pristali, osjećao sam se tako sitnim i malim jer sam konačno uspio u svom naumu – priča nam Vinko govoreći kako se cijelo selo odazvalo kada su radovi krenuli.
Nije bilo uvijek tako lako raditi u ove dvije godine. Najteže je bilo kada bi nestalo novca za tešku mehanizaciju, bagere i dizalice koje su mu pomagale u izradi, pa se morao krpiti sa svih strana. Vinko nije bio sam u svemu ovome, svi mještani su uvijek priskakali u pomoć kad god je trebalo. Novac za Križni put su skupljali i župljani, a puno im je pomogla i Udruga Čelinka – Posedarje.
– Najbitnija zadaća ovog Križnog puta je bila da se povežemo ka ljudi, da ne bježimo jedno od drugoga i da pronađemo nešto što će nam olakšati ovaj put koji nam je Bog odredio. A čini mi se da smo u tome i uspjeli. Još ćemo vam mi tu stvari napraviti, nije ovo jedino – govori nam Vinko pokazujući prstom prema stijeni na kojoj uskoro planira napravit reljef Posljednje večere u stvarnom obliku.
PIŠE IVA IVANAC/MISIJA
