Predstavljen roman „Tanak led“ dr. Zdenke Čorkalo
U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, u četvrtak, 9. ožujka je u prepunoj galeriji Dominikanskog samostana u Splitu predstavljena deveta knjige dr. Zdenke Čorkalo – roman “Tanak led”. Knjigu su predstavili: prof. fra Gabrijel Hrvatin Jurišić, urednik Zbornika „Kačić“, Stipe Božić, hrvatski alpinist i putopisac, Mladen Vuković, novinar Radio Splita i književnik, Ante Nadomir Tadić Šutra, književnik i hrvatski branitelj iz Knina i autorica. Za vrijeme predstavljanja je svojom pjesmom pratila klapa “Corus cantores” iz Vranjica.
Ovaj vrlo zanimljiv i najnoviji roman „Tanak Led“ dr. Zdenke Čorkalo nastavak je i odmak od dosadašnjega osmoknjižja koje obiluje mnoštvom mudrih poruka i pouka. Riječ je o autobiografskom štivu u kojem je autorica prožela svoja sjećanja iz djetinjstva, aktualnu zbilju iz svoje radne sredine, zapise o dragim ljudima koje je susretala tijekom Domovinskoj rata dok je radila u bolnici u Novoj Bili (BiH), a temeljna je okosnica ovog kratkog romana osobno svjedočanstvo o ostavinskoj raspravi, gdje zahvaljujući potkupljivosti nekih odvjetnika dio potomaka nepravedno razbaštinjen od svog zakonitog dijela nasljedstva. To je pitko i lirsko katoličko pismo pisano lijepim i mudroslovnim stilom, obogaćeno anegdotalnim pričama s prstohvatom humora i samoironije, koje se poput meandra šire stranicama knjige, da bi se na koncu skladno uklopile u poruku kako nas od poraza u srcu, svejednosti i ravnodušja može spasiti baštinjene duhovne vrijednosti naših predaka, jer tuga ne smije dugo trajati.
„No doktoricu Zdenku ništa ne može uništiti, jer ona je i vjernica i žena čvrstog karaktera i kako sama kaže Ivici Luetiću, u razgovoru za Hrvatsko slovo, da nije talentirana za sagibanje i da joj je važna dosljednost. Zdenkini zapisi otvaraju prava pitanja, osnažuju našu vjeru u zbiljske vrijednosti, odmiču nas od ‘tankog leda’ u zamkama materijalnoga potrošačkog svijeta. Čitanje njezina romana učinit će nas plemenitijima, uljepšat će unutarnje obzore naše duše“, rekao je Mladen Vuković.
Ovakvu knjigu može napisati samo pametna, poštena i hrabra spisateljica. Nisu svi današnji hrvatski pisci takvi. Ova knjiga ima samo jedan naslov „Ostavinska rasprava“. Bit je problema da je sud „sve po zakonu“ donio nepoštenu presudu. Kako to da je sud krivo i nepošteno presudio? Komu ćemo vjerovati, ako ne sudu? Evo odgovora: Sjetimo se iz povijesti sudstva samo nekih primjera: Kajin i Abel, Pilat i Isus Krist, ili noviji: veliki suvremeni zločinci koji su milijune ljudi ubili ili strpali na robiju – Staljin i Hitler, takozvani Maršal i Nadbiskup-kardinal, takozvani Haški sud i Hrvati, kao i toliki drugi primjeri. Svi su se pozivali da sude po zakonu, a to bi značilo pravedno, a zapravo su sudili nepošteno, nepravedno i krivo, kazao je fra Gabrijel te nastavio: u cijelomu tom sudskom postupku sudjelovali su mnogi: od bake preko odvjetnika do suca (svi se pokazali negativcima) do onih pozitivnih likova (posebno se ističe did), ali je konačan ishod ipak negativan, tj. pobijedila je nepravda. Zdenka je sve to vrlo lijepo prikazala, istinoljubivo i hrabro. Da, hrabro, jer nije uvijek lako iznijeti istinu. Istine se mnogi boje. Zdenka ne! Zdenka ne piše samo o tom sudskom postupku, nego donosi izvanredne podatke i zapise o Domovinskom ratu. Zašto o tome piše? Naša doktorica mora pisati, jer je osobno sudjelovala, dok su se mnogi raspisali, a ne samo da nisu sudjelovali, nego ne znaju istinu, nisu se potrudili doznati istinu. Neki namjerno pišu poluistine i neistine, odnosno prave laži i za to dobivaju honorare… Dok su mnogi bježali iz Bosne u Split i druga jadranska odredišta, Zdenka je s drugim liječnicima iz Splita hitala u Bosnu. Fratri su u tek završenu novu Crkvu u Novoj Biloj primili brojne ranjenike, pa je tako nova crkva postala nova i središnja bolnica. Oltari i klupe postali su ležaljke za ranjenike, a pomoćne prostorije (sakristija i druge) služile su kao sale za operacije, administraciju i spremišta.
Kad sam doktoricu jednom pitao, nastavio je fra Gabrijel, je li se bojala za život, odgovorila je da nije bilo vremena o tomu misliti. S jedne strane stalno pucanje pušaka i topova, a s druge ranjenici bez ruku i nogu, leže na crkvenoj klupi ili na podu, jedni plaču, a drugi jauču…Dolazak u samostane u Gučoj Gori, Kraljevskoj Sutjesci, Visokom i drugima bili su doista opasni, ali s fra Franjom Grebenarom bili su nužno potrebni i učinkoviti… Knjiga je puna ozbiljnih, divnih i javnosti nepoznatih detalja, koji svjedoče o pravoj istini, o ljepoti i teškoćama obiteljskoga života, ratnim strahotama, karakternim i hrabrim ljudima, kukavicama i moralnim ništarijama, ljepoti i težini života i konačno pobjedi Dobra nad Zlom. Knjiga je vrijedna. Može se uvijek čitati, posebno kao „duhovno štivo“ u ovo korizmeno vrijeme, kazao je fra Gabrijel.
Uistinu je fascinantno čitati i iščitavati ovo djelo, kroz koje nas autorica navlastito i kroz druge glavne i sporedne likove provlači kroz vremeplov: Domovinskog rata, Drugog svjetskog rata pa sve do davnih vremena turskih osvajačkih pohoda na Bosnu i druge hrvatske zemlje, a zajedničko im je jedno – patnja hrvatskog naroda, kazao je Ante Nadomir Tadić Šutra, te naglasio kako je užitak čitati i maštovitost redoslijeda riječi u rečenicama, o mnoštvu spletaka, intriga, pripovjedačkih dijaloških različitosti svjetova unutar istih obitelji. „Ono vrijeme, odnosno hrvatsko nevrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojemu smo živjeli i mi – mnogi svjedoci te hrvatske tmine, Zdenka nam je zorno prikazala kroz mnoštvo zanimljivih životnih i povijesnih pripovijesti“, zaključio je Šutra.
Na kraju, govoreći o svojoj knjizi autorica je između ostalog kazala: „Osnovna nit knjige je priča iz života jedne obitelji. Sama priča nije najvažnija. Puno je sadržajnije pletivo kojim je priča poduprta i koje je, gradeći podupirač i samo postalo dio te priče. Događaja je dosta. Oni se susreću u onomu što je zajedničko u životu pojedinca i društva. Samo patnja koja je stvarna, tvrdo povijana, ona može vezati ljude i pomoći im da, osvrćući se jedna na drugu, ne napravi više štete nego koristi. Slijed događaja svjedoči što je čovjek sposoban i kadar učiniti u osvajanju prijestolja koje se zove novac“, istaknula je dr. Čorkalo te dodala: u nekoliko navrata je opisana istina iz Domovinskog rata viđena vlastitim očima kojoj nema pomoći. Istini ponekad nema pomoći. Važno je, ipak, napisati viđeno, da ne dođe do zastare, da nas ne pretekne neka druga istina. Zato je napisala “Tanak led”.
Izvor: ovdje
