DR. ANTUN BABIĆ: Vrlo važno pismo predsjednici RH gospođi Kolindi Grabar Kitarović
Poštovana gospođo Predsjednice, šaljem Vam tekst ‘Republika Hrvatska i hrvatsko iseljeništvo – presjek stanja i naznake smjernica’, koji sam 23. veljače 2004. poslao potpredsjedniku Vlade RH prof. dr. sc. Andriji Hebrangu. Tadašnji pomoćnik ministra MVP-a g. Veselko Grubišić taj je tekst osobno uručio i predsjedniku Vlade RH dr. Ivi Sanaderu. Nažalost, i na moje veliko razočaranje, tadašnji predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader ignorirao je taj prijedlog.
Osim ovog presjeka stanja i naznake djelovanja, tada sam, nakon povratka s dužnosti opunomoćenog ministra u Veleposlanstvu RH u Pekingu, napisao i veoma opširnu stručnu analizu pod naslovom ‘Zašto Hrvatska, koja demografski odumire, gotovo mazohistički odbija iskoristiti potencijal hrvatskog iseljeništva za izvlačenje iz sadašnje teške populacijske i gospodarske krize?’
Dopustite mi da Vam čestitam na naročito uspješnom posjetu mojem rodnom kraju – Zlatnoj dolini, a posebno na Vašem obilasku osnovne škole u Pleternici, koju sam pohađao od prvog do osmog razreda. Odjeci Vašeg posjeta tom vrlo lijepom dijelu Hrvatske veliki su i pozitivni.
Možda sam i pomalo dosadan zbog moje nepopustljive upornosti kad je riječ o vitalnim interesima hrvatske države, za koju sam se dan i noć borio od 1973. godine. Nikako nisam jedini koji shvaća razmjere raznih oblika opasnosti koje sve više prijete dugoročnom opstanku hrvatskoga naroda i samostalne hrvatske države, a posebice kada je riječ o iseljavanju i demografskom kolapsu.
Iako sam, kao što Vam je poznato, bio na raznim dužnostima u Uredu Predsjednika RH i Ministarstvu vanjskih poslova, nakon stalnog povratka u Hrvatsku 1990. godine, institucionalni odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u iseljeništvu bio je u mojem stalnom fokusu. Nažalost, pokazalo se da su pojedinci u hrvatskom društvu, isključivo zbog svojih interesa, namjerno sprječavali razvoj pozitivnog i djelotvornog odnosa između domovinske i iseljene Hrvatske. Nemojmo zaboraviti da promoviranje takvoga stajališta nije zastupanje interesa hrvatskih iseljenika, koji većinom žive u razvijenim i prosperitetnim društvima, nego iznad svega zastupanje vitalnog interesa hrvatskoga naroda u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bez razvijenoga gospodarstva i bez Hrvata u te dvije države neće biti ni samostalne hrvatske države. To je činjenica o kojoj danas svi govore, a malo tko poduzima brze i konkretne korake da se stubokom izmijeni dosadašnji negativan ili ambivalentan odnos prema hrvatskom iseljeništvu.
Poštovana gospođo Predsjednice, šaljem Vam tekst “Republika Hrvatska i hrvatsko iseljeništvo – presjek stanja i naznake smjernica”, koji sam 23. veljače 2004. poslao potpredsjedniku Vlade RH prof. dr. sc. Andriji Hebrangu. Tadašnji pomoćnik ministra MVP-a g. Veselko Grubišić taj je tekst osobno uručio i predsjedniku Vlade RH dr. Ivi Sanaderu. Nažalost, i na moje veliko razočaranje, tadašnji predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader ignorirao je taj prijedlog.
Osim ovog presjeka stanja i naznake djelovanja, tada sam, nakon povratka s dužnosti opunomoćenog ministra u Veleposlanstvu RH u Pekingu, napisao i veoma opširnu stručnu analizu pod naslovom “Zašto Hrvatska, koja demografski odumire, gotovo mazohistički odbija iskoristiti potencijal hrvatskog iseljeništva za izvlačenje iz sadašnje teške populacijske i gospodarske krize?” Taj Vam tekst mogu poslati ako smatrate da Vam može biti od koristi.
Poštovana gospođo Predsjednice, jako sam svjestan toga koje su Vaše nadležnosti, kao i toga da je ovo područje u cijelosti u okviru nadležnosti Vlade Republike Hrvatske. No, živimo u vrlo kriznim i opasnim svjetskim okolnostima. U takvoj situaciji svakodnevan poticaj iz Vašeg ureda da se promijeni sadašnja nezadovoljavajuća institucionalna politika prema potencijalima koje leže u hrvatskom iseljeništvu posve sigurno može potaknuti odgovorne u Vladi RH da brzo pokrenu ozbiljne reforme u tom pogledu. Kao što ste se u zadnjih godinu dana snažno zauzeli za promjene u hrvatskoj diplomaciji, što je naišlo na pozitivnu reakciju u javnosti, duboko sam uvjeren da ćete shvatiti i veliku važnost brzih reformi kad je u pitanju institucionalni odnos.
Smatrate li da Vam mogu biti od bilo kakve daljnje pomoći što se tiče osmišljavanja – na temelju prakse prisutne u više od 40 drugih država – programa i politike Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu, stojim Vam na raspolaganju. U mojim godinama nemam nikakvih ambicija ili potreba, osim želje da se stavim na raspolaganje, u skladu sa svojim sadašnjim mogućnostima, za spašavanje samostalne hrvatske države, kao što sam se stavio na raspolaganje za njezino stvaranje, obranu u Domovinskom ratu i borbu za međunarodno priznanje.
Ovaj dopis šaljem na znanje predsjedniku Hrvatskog sabora g. Boži Petrovu, predsjedniku Vlade g. Andreju Plenkoviću, potpredsjedniku Vlade g. Davoru Ivi Stieru, državnom tajniku u Uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske te medijima.
Poštovana gospođo Predsjednice, primite izraze mojeg osobitog poštovanja.
mr.sc. Antun Babić bivši pomoćnik ministra povratka i useljeništva 1997. godine i jedan od osnivača Ministarstva povratka i useljeništva
Izvor: haduz.hr
