Zašto su Kraus, Pupovac, Goldstein i antifašističke udruge protiv revizije povijesti?
Foto: Fah
Antifašistička liga prozvala je u petak gradonačelnika Milana Bandića da je zabranio poklanjanje torte u obliku crvene partizanske zvijezde njihovome počasnom predsjedniku Juraju Hrženjaku za stoti rođendan na proslavi u palači Dverce u organizaciji Grada Zagreba. Odmah su se na konferenciji za novinare javili Eugen Jakovčić, Zoran Pusić…
Podsjetimo se ovom prilikom i na neke ranije događaje.
Komentirajući najavu Koordinacije židovskih općina da će bojkotirati tradicionalni skup sjećanja, koji su organizirale hrvatske vlasti povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta zbog ploče u Jasenovcu, premijer Andrej Plenković rekao je kako je bio u Yad Vashemu i poklonio se žrtvama. “Borit ću se protiv antisemitizma i bilo kakve druge netolerancije u društvu.”
Ploča u Jasenovcu ne veliča neke osobe iz Drugog svjetskog rata već je ploča braniteljima poginulima u Domovinskom ratu, naglasio je Plenković.
Podsjetimo, predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus, koji je prošle godine u Jasenovcu na komemoraciji tvrdio da “Hrvatska danas podsjeća na NDH ’41”, ove je godine u ime Koordinacije židovskih općina rekao da su takvu odluku donijeli na osnovi reakcije Vlade, Hrvatskog sabora i predsjednice Republike na protekle događaje. “Nije problem ploče u Jasenovcu ili natpisa ‘Za dom spremni’, već relativizacije svega. Ako je isto kukasti križ, ‘U’ i Za dom spremni i crvena zvijezda, onda o čemu diskutiramo? Reviziju povijesti ćemo raditi? Komisiju osnivati da ona kaže što je bio Drugi svjetski rat? Pa o čemu mi razgovaramo?” ustvrdio je Kraus ponavljajući mantru Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA RH) koji redovito poručuju kako se na reviziju povijesti ne smije ostati ravnodušnim te da ona ne smije uspjeti, a njima se u optužbama u pravilu pridružuje i Milorad Pupovac te Slavko Goldstein.
U Hrvatskoj su tako prošle godine komemoraciju u Jasenovcu Kraus, Pupovac, Goldstein i antifašističke udruge iskoristile za napad na novu hrvatsku vlast prikazujući ju kao filoustašku.
Narod koji je najviše nastradao tijekom Drugog svjetskog rata jesu Židovi. Dio Židova stradao je i za vrijeme NDH, ali Goldstein i Kraus zaboravljaju da su “antifašistički” partizani najviše oteli Židovima, napose njihove stanove i drugu nepokretnu imovinu. Komunističke vlasti potpuno su srušile ostatke židovske sinagoge u današnjoj Županijskoj ulici u Osijeku, zapaljene 40-ih godina prošloga stoljeća, kao i prateće prostore koji su bili čitavi.
Spomenuti dvojac namjerno zaboravlja da su mnoge sinagoge spalili Nijemci, kao primjerice u Rijeci, ali ih nisu porušili, već su ih porušili upravo toliko slavljeni Titovi partizani, podsjeća hr.svijet.net dodajući da Goldstein, Kraus, Pupovac i slični “služe isključivo destabilizaciji hrvatske države i hrvatske vlade, a sve je to politički dirigirano iz Beograda, ‘večne prestolnice’ neprežaljene im Jugoslavije”.
Politika NDH prema Židovima bila je obilježena mjerama koje su, osim rasizma i oblika terora ustaškog režima u koncentracijskim logorima, bile usmjerene u izravno uplitanje države u privatni imetak Židova, ističe Zlata Živaković Kerže u Časopisu za suvremenu povijest.
Godine 2012. Milanovićeva Vlada najavila je da će Hrvatska dati odštetu za imovinu oduzetu Židovima. Kao što je poznato, Židovska općina Zagreb (ŽOZ) i sve židovske općine i denominacije u Hrvatskoj traže povrat od 1941. Naime, prije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj je bilo više od 40 židovskih općina, a sam je Zagreb imao oko sedam posto židovskog stanovništva koje je raspolagalo znatnom imovinom. Sam ŽOZ imao je mnoge zgrade i zemljišta, a vraćeno je minimalno – zgrada rabinarijata i zemljište u Praškoj ulici na kojem je bila sinagoga. Budući da je veći dio imovine onaj privatnih osoba, procjenjuje se da je vraćeno tek oko 60 posto oduzete imovine, navodi Večernji list.
Zahtjevi za povrat židovske imovine dolaze i iz drugih država. Riječ je o vrijednim objektima, vilama i poslovnim prostorima, na izvrsnim lokacijama, poput Vile Rado na Rokovu perivoju u kojoj je živio Vladimir Bakarić, jedan od najutjecajnijih komunističkih vođa.
Dogovorom Vlade Zorana Milanovića i Židovske općine u Zagrebu, Židovskoj općini darovana je bivša zgrada Hrvatske televizije u Dežmanovu prolazu u središtu Zagreba, a zauzvrat se druga strana odrekla potraživanja oduzete imovine za vrijeme ustaškog režima Ante Pavelića.
U seriji članaka već duže vrijeme hrvatski znanstvenici upozoravaju kako u popisu JUSP Jasenovac postoje različite nepravilnosti u smislu nepouzdanih i pogrješnih podataka. “Cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava je dakle potencijalna krađa novaca od Njemačke, uvjetno gledano krađa identiteta pripadnika židovske zajednice za političke interese te bespotrebno ocrnjivanje Hrvata koje je u određenoj mjeri imalo svoju negativnu ulogu i u Domovinskom ratu. Čak ako je zbog svojstvene prirode komunističke partije sve ovo imalo određenog političkog smisla za vrijeme bivše države, je li doista nužno i danas plaćati cijenu takvog ocrnjivanja? U vrijeme kad u susjednim državama službena glasila govore o nevjerojatnoj brojci od 700 000 jasenovačkih žrtava te tako hrane određene političke opcije, ne bi li u interesu hrvatske države bilo poticati stručnjake da znanstveno pristupe spomenutom problemu na sličan način kao što je to primjerice učinjeno u poslijeratnoj Njemačkoj?”, zapitao se Nikola Banić.
“Na povjesničare se već godinama nabacuje blato kad ih se naziva revizionistima, baš kao što su se za vrijeme komunističke Jugoslavije nabacivale etikete nacionalista, klerofašista i slične, čime je čovjek odmah bio eliminiran iz društva, zabranjen mu znanstveni rad, javno djelovanje…”, naglasio je Zvonimir Despot. “Znanstveniku je to ravno ubojstvu! Zašto je Franjo Tuđman postao komunistički disident? Zašto je završio u zatvoru nekadašnji partizan, komunist, Titov general? Zato jer se kao znanstvenik usudio povijest podvrgnuti reviziji. Zato jer se usudio u pitanje dovesti jugokomunistički mit o Jasenovcu i broju njegovih žrtava, i općenito o žrtvama Drugoga svjetskog rata. Zato je postao zločinac za režim. I ne samo on. Ali je on najzvučnije ime takvog pogroma”, istaknuo je.
Za uglednog hrvatskog povijesničara, mr. sc. Ivana Kozlicu, autora knjiga koje se bave prešućivanjem partizanskih zločina i žrtava u Dalmaciji, konkretno u Cetinskoj krajini, nema dvojbe je li nam potrebna revizija povijesti.
“Revizija napisane povijesti je potrebna. Molim vas, što bi trebao danas u hrvatskoj značiti pojam antifašizma. U knjizi sam citirao izjavu bivšeg predsjednika Mesića kako je antifašistička borba bila “čista u ideji i izvedbi”. Za mene danas nema spora, i ideja i izvedba bile su nečiste, neljudske. Zar je bacanje živih ljudi u jame, ubijanje zarobljenika bez suđenja, zar je to čisto? To samo može izjaviti zlonamjeran čovjek, da ne izrečem još teže riječi, iako ih po svemu zaslužuje. Kada takve teze i stavove zastupa bivši predsjednik RH, i to u dva mandata, što nas onda treba čuditi? Komunistički antifašizam ne razlikuje se mnogo od samog fašizma i nacizma, ni u ideji ni u izvedbi!”, zaključuje Kozlica.
Nikola Štedul, poznati hrvatski politički emigrant, borac za hrvatsku neovisnost, predsjednik Hrvatskog državotvornog pokreta, na kojeg je Jugoslavija 1988. u Škotskoj izvršila atentat ističe da je u Hrvatskoj nužna revizija povijesti.
“U Hrvatskoj se neki grčevito bore protiv revizije povijesti. Ja pak smatram da nam je temeljita revizija povijesti nasušno potrebna. Jer ovo što se sada prodaje kao povijest, velika je obmana koja je nastala pod strogim nadzorom totalitarnog komunističkog režima, jednostrano i bez mogućnosti objektivne prosudbe, istraživanja ili tumačenja od bilo koga osim pobjednika boljševičke revolucije. Govorom mržnje služe se upravo oni koji su protiv revizije povijesti. Sve su agresivniji u širenju laži, pa i one da su se partizani borili za iste ciljeve za koje su se borili dragovoljci Domovinskog rata. I baš zato što činjenice potvrđuju nešto sasvim suprotno, njima smeta revizija povijesti, jer tako bi se otkrila velika laž s kojom su pola stoljeća narod obmanjivali. Protiv revizije povijesti su samo oni koji se boje vlastite prošlosti. A sintagmom o govoru mržnje služe se oni koji žele zaustaviti razgovore o traženju istine. Dakle, ne pribojavam se ničega, ali spreman sam saslušati svačiji razuman argument i prigovor na sve što radim, pišem ili govorim. Ako mi netko na uvjerljiv način dokaže da se u traženju istine o ustašama kao dragovoljcima u borbi za svoju domovinu radi o “govoru mržnje”, spreman sam to prihvatiti i zatražiti oprost. Ja ne patim ni od kakvih halucinacija. Ne pričinjaju mi se guje u njedrima bilo kojeg dijela hrvatskoga naroda, pa niti kod onih koji nisu kadri u svome Maršalu vidjeti zločinca i masovnog ubojicu. Očito je ispiranje mozga i indoktrinacija bila tako djelotvorna, da će njihove zablude ostati u njima do kraja života”, upozorava Štedul.
Izvor: narod.hr
