Publicist i novinar Tihomir Dujmović u razgovoru za Portal Hrvatskog kulturnog vijeća progovorio je o političkim aktualnostima. Prenosimo intervju.

Ovih dana javnost „uveseljavaju“ nova i nova otkrića glede muljaža s putnim nalozima u Uredu predsjednika Vlade. Neovisno o tome tko je krivac za taj kriminal jednostavno je skandalozno da se u samom vrhu države događaju ovakve kriminalne radnje. Kako Vi komentirate ovaj slučaj?

Priča o putnim nalozima je eklatantni primjer ne samo da nemamo pravnu državu, nego da u pravom smislu te riječi nemamo nažalost niti državu. Čovjek ne zna što je tu skandaloznije. Je li to činjenica da se u Saboru novac dobiva na ruke kod putnih naloga, što je srednjovjekovno rješenje, ili to da se cijeli DORH nije sjetio onoga čega se očito sjetila Sauchova supruga, da se dakle provjere tajnice, te raniji i kasniji putni nalozi, jer je očito ona vodila ovu novu istragu. Dakle, takva količina nesposobnost i nebrige, a sve uz pompozne medijske nastupe otkrilo je ono čega smo se bojali, da dakle u Hrvatskoj nema pravne države.

U medijski posredovanoj stvarnosti mi zapravo živimo u potpunoj laži jer ništa nije onako kako mediji posreduju. No, afera dnevnice nije jedina takva. Pogledajte skandal s gospođom Nađ, pogledajte skandal sa SNV-om, pogledajte skandal sa HAVC-om. I uz sve te skandale nitko živ ne pita državnu reviziju, gospodo zbog čega niste ušli u ZAMP, obzirom da se on dovodi u vezu s HAVC-om i da je to notorna državna tvrtka? Dakle, nemamo pravne države, sve je ostalo po starom komunističkom običaju da se otvaraju do kraja samo one afere koje se ranije dogovore, odnosno odobre. Zato o pojedinim sudskim procesima imamo u medijima transkripte razgovora vođenih u DORH-u jedva koji sat ranije, a neke se afere nikada ne otvaraju. Ta partijska svijest je nažalost pobijedila i to je rak rana današnje Hrvatske, piše HKV.

Nedavno je došlo do smjena u HAVC-u, nakon izvješća državne revizije koje je ukazalo na mnoge nezakonitosti i nepravilnosti u toj ustanovi. Hoće li prema Vašem mišljenu sve stati na smjeni Hribara ili će Državno odvjetništvo odraditi svoj posao?

Bojim se da će politika zaštititi lijevu društvenu kremu što je razvidno već i iz onog posjeta Danila Šerbedžije i pratećeg društva premijeru. Dakle, da se htjelo očistiti HAVC od lopovluka i nepotizma te nametnuti novu paradigmu onda bi se ovoj aferi pristupilo drugačije. Kako ništa o nalazima istrage ne izlazi van, mediji su očito dobili nalog da ne prčkaju po tome, dakle sve je jasno. Žalosno je da nitko nije imao snage objasniti Hasanbegovićevu tezu o dekonstrukciji HAVC-a jer to nije značilo ništa drugo nego da će se presjeći kriminal do zadnje kune i da će se nakon toga početi voditi računa o tome za što se daje državni novac. Ništa se od toga nije dogodilo i to sluti da će se stara praksa nastaviti s tim da će se malo pripaziti oko transparentnosti.

Meni je u ovoj temi Jakov Sedlar bio krajnje jasan kad je rekao da nigdje na kugli zemaljskoj ne postoji nešto kao HAVC, odnosno da doslovno nigdje na svijetu država ne financira sto posto film i da se pri tom još drži ovako ležerno. To ne postoji nigdje.

Predsjednica države oštro je kritizirala rad pojedinih veleposlanika, no Andrej Plenković nedavno je izjavio da diplomatski predstavnici rade posao kako najbolje znaju. Kako gledate na stanje u diplomaciji?

Hrvatska Predsjednica je odradila pola svog mandata, a da pri tom nije uspjela smijeniti niti jednog jedinog veleposlanika premda raspolaže čvrstim dokazima da nekolicina njih najotvorenije ne provodi hrvatsku politiku. Ni dan danas, niti nakon svih mogućih objašnjenja bivšeg ministra vanjskih poslova Kovača nije mi je jasno zbog čega on, odmah u veljači ili najkasnije u ožujku dok je bio ministar, nije pokrenuo postupak smjene veleposlanika. Kad bi bila istina da ga je u tome sprječavao SDP-ov zastupnik Klisović, o čemu mediji naklapaju, što bi bilo normalnije od toga da nam je Kovač u brojnim intervjuima tada baš to javno rekao. No, nikada nigdje on nije tada optužio Klisovića da mu ne dopušta da tu temu stavi na dnevni red saborskog odbora, što je početak procedure promjene veleposlanika.

Sada pak imamo novu HDZ-ovu vlast više od četiri mjeseca i bez obzira na ponovne apele hrvatske Predsjednice da se već jednom krene s promjenama, one i dalje stoje. Bojim se da nas tu čekaju nova razočaranja i da neće biti povučeni svi oni koju su to zaslužili. Moram priznati da ne razumijem logiku po kojoj bi Ivo Goldstein mogao biti u povjerenstvu za suočavanje s prošlošću ako bi u isto vrijeme trebao biti povučen kao loš veleposlanik iz Pariza. Radi se o tome da po mom mišljenju s Titovom bistom na svom stolu ne možete biti u današnjoj Hrvatskoj produktivni ni na kojem važnom mjestu. Ako se suočavamo s prošlošću, ako se mijenjamo i ako se odmičemo od nedemokratskih sustava.

Tragedija svih ovih činjenica bi se vrlo brzo mogla vidjeti u svoj svojoj punini. Naime, pobijedi li desnica u Francuskoj nema puno dvojbi da će u EU doći do preslagivanja, to je ova priča o Europi više brzina. Kad bi imali na veleposlaničkim mjestima ljude koji bi tamo zdušno zagovarali uspravnicu Jadran-Baltik mi bi se u tim turbulentnim vremenima mogli spasiti. S obzirom da širom svijeta imamo Josipovićeve kadrove koji su zaljubljeni u regiju, nema dvojbi da će u ključnim trenutcima ti ljudi raditi na našem povratku u regiju koliko je god to moguće. Tu se zrcali puna tragedija činjenice da Josipovićev i Pusićkin duh regije i dalje lebdi nad hrvatskim vanjskim poslovima.

Suzavac na gay kafić, srpsko obiteljsko stablo u Vukovaru, paradiranje Keleminčevih ridikula na glavnome zagrebačkom trgu… Jesu li sva ova događanja dio istog rukopisa koji želi Hrvatsku prikazati kao fašističku državu?

Za odgovor na ovo pitanje morali bi imati sinkroniziran rad izvršne vlasti i sigurnosno obavještajnog sustava. Obavještajna zajednica je u onom izvješću obznanila porast četničke ideologije i oni su očito znali što govore. Ali, badava vam takvo izvješće ako izvršna vlast istinski ne uzme na znanje te relacije. Pa vi imate više tekstova u medijima o gluposti nekog balavca u Vukovaru koji na A4 arku papira napiše onu svinjariju koju dakako treba osuditi, negoli o nevjerojatnim financijskim aranžmanima Pupovca, o kojima Hrvatsku izvješćuje Nenad Vlahović koji doslovno moli pravnu državu da intervenira! I dok tome bude tako mi ćemo se vrtjeti na mjestu.

Srbija nije podignula spomenik samo onom luđaku koji je zamalo dignuo u zrak Bjelovar, nego je podigla spomenik i za 69 srbijanaca koji su spalili Vukovar. Ne znam što je bilo normalnije: ili da povučemo veleposlanika iz Beograda ili da protjeramo srbijanskog veleposlanika? To je radikalno? A podignuti spomenik agresorima nije radikalno? Uostalom kad ste vidjeli da je bilo koji medij zatražio mišljenje Pupovca o tome?

Ovih dana Pupovčev SNV tiskao je publikaciju „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016. godini“, u kojoj se i Vas spominje u kontekstu povijesnog revizionizma. Hoćemo li dočekati prestanak Pupovčeva etnobiznisa i postupanje Državnog odvjetništa u vezi s Tesla bankom?

Bojim se da nećemo dočekati kraj Pupovčevog etnobiznisa, odnosno bojim se da je Pupovac danas jači nego bilo kada. On je tu snagu dobio one sekunde kad je ničim izazvan dobio četiri prevažna mjesta u hrvatskoj Vladi. Dakle, u trenutku posve formirane nota bene i izabrane i potvrđene u parlamentu hrvatske Vlade, Milorad Pupovac i njegova klika dobivaju četiri silno moćna mjesta u izvršnoj vlasti, četiri mjesta putem kojih možete kontrolirati kompletan politički i financijski krvotok hrvatske države. Čim se je to dogodilo, Pupovac je shvatio da je nedodirljiv i to vidi iz njegovog držanja čak i unatoč činjenici da je Željka Markić otkrila notorni sukob interesa kod Pupovca.

Dakle, po njenim istraživanjima, Pupovac sjedi u Savjetu za nacionalne manjine koji raspodjeljuje proračunska sredstva. On je istodobno predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća koji je izdavač lista Novosti, a sjedi u saborskom Odboru za nacionalne manjine koji treba pregledati i kontrolirati iste te financije koje manjine dobivaju. Ako tu nema sukoba interesa onda ja ne znam gdje on postoji. Pa ipak ništa se ne događa i pod ovom vlašću se ništa i neće na tu temu dogoditi.

Kako komentirate odluku Ustavnog suda RH o ustavnosti tzv. zakona o pobačaju?

Ustavni sud je vrući krumpir prebacio na Sabor i to je bilo očekivano. Notorno je da ne možete zabraniti abortus, ali možete puno toga napraviti da se on svede na iznimke. Za to su vam potrebni mediji i edukacija i tek nakon dobre edukacije i atmosfere koja bi se u društvu trebala napraviti na tu temu, trebalo bi ići i uzdati se na zakonska rješenja. Ali, kako ćete educirati mladost kad rektorica riječkog sveučilišta prof. Prljić Samardija unatoč znanstvenim notornostima misli da trenutkom začeća ne započinje život te da u tom smislu pobačaj nije ubojstvo. Kad započinje život ako ne začećem? A kad rektorica jednog sveučilišta može tvrditi ovako nešto, onda vidite do kuda je dospio aktivizam! Mi nemamo ni medije, ni školstvo ni pravnu državu, sve su preplavili aktivizam i gola ideologija.

Kako komentirate nove mjere ekonomske politike?

Nisam kompetentan govoriti o ekonomiji i uistinu bi bilo pretenciozno da to komentiram. Vidim da BDP raste, vidim da ljudi i dalje bježe iz Hrvatske i ne vidim niti velikih ulaganja niti dramatičnih poreznih i zakonskih promjena koji bi najavljivali renesansu.

Nedavno je Most najavio otvaranje arhiva iz vremena komunističke Jugoslavije. Smatrate li da je riječ o iskrenoj želji da se omoguće povijesna istraživanja ili se radi o još jednoj predizbornoj najavi?

Mostov prijedlog nesumnjivo ima političku i predizbornu dimenziju, ali mi kao država toliko vapimo za takvim rješenjima da mi je to irelevantno. Dakako da su tempirali tu odluku za ove izbore, ali mi četvrt stoljeća živimo bez lustracije i bez otvorenih arhiva i držim da je to iznimno pozitivan potez. Mi naime bez suočavanja sa prošlošću, što je eufemizam za lustraciju, ne možemo naprijed, ali to suočavanje u sebi bi moralo sadržavati stanovitu moralnu i političku osudu. Inače je sve besmisleno, kao da izučavamo rano kameno doba.

Sjećamo se da su se srbijanski političari dignuli na zadnje noge kad se spomenula mogućnost da Hrvatska kao donaciju od SAD-a dobije rakete velikog dometa. Ovih dana je, međutim, objavljena vijest da je Srbija razvila raketne sustave dometa 300 km, što de facto znači da iz Sremske Mitrovice može gađati Zagreb. Sprema li se Srbija zaista za novi rat, kako je naslov Vaše jedne kolumne iz siječnja?

Gledajte, Srbija je po meni danas čista ruska marioneta i ako im Rusi narede da krenu u rat oni će ih poslušati. U meni još ima dovoljno naivnosti da u veliki rat ne vjerujem, ali srpsko naoružavanje pokazuje da moramo i na to računati. Dok god Srbija ne postane dio zapadnog svijeta u smislu financijskog integriranja takve luđačke ideje će biti realne. Kako oni nikakve realne katarze nisu dosegnuli i još žive u filmu velike Srbije na scenu ostaje stara Miloševićeva sintagma kako ni oružane bitke nisu isključene.

Kako komentirate prve poteze Donalda Trumpa? Hoće li njegov izbor dovesti do jačanja nacionalnih država u Europi i što bi on mogao značiti za Hrvatsku u širim geopolitičkim preslagivanjima?

Donald Trump želi promijeniti današnji globalizam i mislim da je to pozitivno jer globalizam i od ljudi i od nacija radi jednu neprepoznatljivu kašu koja nameće neku posve novu ideologiju, premda je tobože bez ideologija. To vam je kao s jugoslavenstvom, oni su bili tobože bez nacionalizma, oni su za razliku od Hrvata i Srba bili tobože nadnacija kojoj su sve te relacije bile nevažne, tobože odiozno primitivne, da bi se pokazalo da je najveći nacionalizam bio upravo jugoslavenski nacionalizam koji je ne samo na kraju JNA topovima zagovarala. Osim toga taj je nacionalizam imao jasna pravila, znalo se što znači biti dobar Jugoslaven, postojala su jasna pravila koja ste morali poštivati. Tako je s današnjom globalizacijom, točno se zna kako treba izgledati njihov predstavnik.

Osim toga izlazak Britanije iz Unije valja čitati kao naznaku da se Uniji ovakvoj kakva je sada bliži kraj, jer Britanija zacijelo neće skrštenih ruku gledati kako buja njemačko gospodarstvo dok oni tonu u recesiju. Uostalom, ovo što sad gledamo u tim relacijama je čista kopija njihovih povijesnih nadmetanja. Ako dakle Marine Le Pen pobijedi na izborima, Francuska će se tim inicijativama promjene Unije pridružiti i nas čeka krajnje neizvjesna budućnost. Trumpova filozofija mi je shvatljiva pa i razumljiva, samo se bojim da dolazi prekasno. Kina u svojim rukama drži američki vanjski dug i na Trumpove odluke će zasigurno burno reagirati.

Trump i njegova politika šansa su za male države da zadrže vlastiti suverenitet i da prežive u ovom stampedu globaliziranih vrijednosti koje poništavaju i naciju i nacionalno i državu i državno. Što se Hrvatske tiče držim da je naše mjesto u Višegradskoj skupini, sad se vidi koliko je bilo naivnosti 1993. kad se ovdje tvrdilo da nam to ne treba, da ćemo mi izravno u Uniju…. Dakle, Jadran Baltik u širem smislu, Višegradska skupina u užem smislu, to mi se čini hrvatsko strateško mjesto u kojem bi se trebali ukotviti i usidriti. To neže biti lako jer će ta vojska ljubitelja regije odnosno Jugoslavije u prijelomnim trenutcima tražiti da se vežemo za regiju. Od te predstojeće bitke temeljito zavisi budućnost hrvatske države.

Uskoro predstavljate novu knjigu. O čemu se radi?

Da, idući tjedan imam promociju nove knjige koja se zove „Hrvatske novinarske tragedije 1945. -1995.“. Radi se o jednoj temeljitoj analizi novinarskih sudbina 1945., 1971. i stradanja novinara u Domovinskom ratu. Prvi dio knjige donosi sudbinu svih novinara koji su djelovali u NDH i ta je statistika zastrašujuća. Dakle, u Drugom svjetskom ratu je ubijeno 40 novinara, dvojicu su ubile ustaše, 38 novinara su mahom nakon kraja rata ubile hrvatske komunističke vlasti. Ravno stotinu novinara je dobilo doživotnu zabranu pisanja, njih 131 je pobjeglo van, nekoliko desetaka je promijenilo profesiju mahom pod pritiskom i od 330 novinara koji su djelovali u NDH samo njih 27 je dobilo godine 1945. pravo bavljenja novinarstvom. Manje od deset posto! Takav pogrom se nije dogodilo u Njemačkoj, Italiji i Japanu zajedno!

Knjiga donosi i presude i opise sudbina svih novinara tog vremena, kao i opis medija koji su tada djelovali. Drugi dio knjige tiče se novinara u hrvatskom proljeću. Tamo je pak nakon pada hrvatskog proljeća, pedeset novinara završilo na sudu, a na crnoj listi se našlo 170 imena. Dakle u tih dvadeset pet godina imali smo gotovo pet stotina zabranjenih novinara! To je svjetski rekord za ovako malu naciju! Treći dio se odnosi na novinare stradale u Domovinskom ratu i ta je statistika strašna. Za prva četiri mjeseca Domovinskog rata ubijeno je 18 novinara, što je tri puta više negoli za sedam godina rata u Vijetnamu.

Predstavljači u Zagrebu na promociji 23. ožujka u dvorani Vijenac, u 19 sati, će biti dr. Zlatko Hasanbegović i dr. Andrija Hebrang, a dramski umjetnici će pročitati nekoliko tekstova.

Izvor: ovdje

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save