Potresna priča: najpoznatiji i daleko najsposobniji hrvatski ministar u Beogradu izgubio vid i sluh
Srećom, spretni liječnici su mu uspjeli dijelom povratiti i vid i sluh pa će drug Jovanović, čim stigne u Hrvatsku, nastaviti svoje domoljubne aktivnosti
{jathumbnail off}Hrvatski ministar obrazovanja Željko Jovanović na Marakani je naglo izgubio sluh, a prema onome što smo od njega danas čuli – i vid. Ne, nije mu se zamračilo pred očima kad je zapazio dvadesetmetarski transparent na kojemu je ćiriličnim pismom bilo napisano ime hrvatskog Grada heroja niti kad su navijači palili hrvatsku zastavu. Kaže ministar, dobro vidi, ali eto kriv je nezgodan položaj lože u kojoj je sjedio pa navijačku ‘paljevinu’ nije vidio. E, ali nije ni Davor Šuker! Jer, da je vidio Davor Šuker, ‘vjerojatno bi ga upozorio’, pojasnio je cijeli problem Jovanović. Od ‘ubojite ljevice’ još nismo čuli potvrdu Jovanovićih tvrdnji o (ne)strateškom položaju marakanske počasne lože i je li u njihovu vidokrugu bilo mjesto gdje se hrvatska šahovnica dimila sve u šesnaest. No, i dalje ostaje činjenica da je ministar mirno (pre)sjedio dok se, prema ‘tradiciji’ naučenoj u agresiji na Republiku Hrvatsku, palilo zastavu jednog naroda. Nije vidio. Mo’š mislit’! Naučeni smo da taj sve vidi. I čuje. Pogotovo ako je riječ o nevladinim udrugama, Katoličkoj crkvi, sportskim djelatnicima, akademskoj zajednici i, općenito, onima koji se ne slažu s njegovim planovima. A svi znamo da ministar Jovanović ima monopol na istinu, pa jao onome koji misli drugačije. Ima da čuje i vidi svog Jovanovića!
Dobro, ako ministar, koji je sjedio do uha Šukeru ništa nije vidio jer je napeto pratio hoće li Srbija zabiti gol, sigurno je morao čuti grozomorno navijanje navijača i njihovu kakofoniju na Marakani. Čulo se tamo pjesama svakojakih sadržaja, ponajmanje o sportu. Primjerice, ‘komšijska’ pjesma ‘Vukovar je naš!’. Ministar je sve to mirno slušao i sjedio, a znamo da je čuo jer loža nema akustičnu izolaciju. Iz nje se sve fino čuje. I vidi.
Pretpostavljamo da ministar ne bi komentirao slijepoću na Marakani da nije bilo oštre reakcije braniteljskih udruga i javnog mnijenja općenito. ‘Ako već niste imali hrabrosti komentirati isto odmah ili nakon utakmice, nije nam jasno zašto to niste učinili kasnije kad ste bili u sigurnosti hotelske sobe’, pisali su hrvatski branitelji hrvatskom ministru nakon beogradskih ružnih scena.
Ministar je nekoliko dana držao u mraku hrvatski puk pa se oglasio iz Rijeke. Javnosti je poručio da nije šutio, već je nakon utakmice čak dao izjavu. I ne samo izjavu, otišao čovjek do srbijanskog kolege Vanje Udovičića požaliti mu se na ponašanje navijača za vrijeme intoniranja hrvatske himne i skandiranja s tribina. Naravno, požalio se diplomatski i fino. Blagoglagoljivo. Zna biti Jovanović fin kad hoće i ne vrijeđati. Tako i treba, neće nas valjda diplomatski sramotiti. Ipak, nije ministar bio fin i učtiv kad se igralo na domaćem terenu, a teme su bile zdravstveni odgoj, sport, prosvjeta…dug je niz.
A tek hrvatski biskupi, ti pastiri koji su u prošlom stoljeću prošli pravu kalvariju uz svoj narod, ministru Jovanoviću su dali takve argumente da je u jednom trenutku zaboravio na diplomatsku pristojnost pa im je poručio nekako ovako: ‘Biskupi lažu, a ja s lažljivcima ne razgovaram’ i, dalje, ‘Sve što smo ovh dana čuli od biskupa su zločeste laži, a s ljudima koji lažu ja jednostavno ne mogu razgovarati. Crkva djeluje neprihvatljivo, zlonamjerno i dezinformirajuće’.
‘Mislim da izabrani suci nisu na čast toj instituciji’, poručio je Jovanović sucima Ustavnog suda kad je njegov omiljeni kurikulum dobio negativnu ocjenu na ispitu ustavnosti. ‘Mislim da je krajnje vrijeme da se Mamić, Marković i Srebrić pogledaju u ogledalo i pljunu u to što vide’, kočijaškim rječnikom obratio se Jovanović jednom prilikom ekipi iz HNS-a.
Ministar je, dakle, diplomatičan ovisno o situaciji. Neki su mu čak zbog njegove ‘diplomatičnosti’ savjetovali da manje govori u javnosti. Čini se da ih je poslušao, pa je u Beogradu bio tihi kibicer u loži. A oko njega, niže na tribinama, neki piromani lože hrvatsku zastavu, vrijeđaju, javno iznose pretenzije na tuđi državni teritorij i – ministar (od)šutio! Nijemo promatrao do kraja, ustao se, pozdravio i otišao. Sad mu je loža kriva. Još je i Šukera ‘uvalio’ u cijelu smutnju. Svi na Marakani pjevaju, ministar Jovanović ne čuje. U Hrvatskoj mu se nitko ne raduje.
Autor: Damir Galić/Dnevno.hr
