Velečasni Zlatko Sudac: Sestrica Smrt
Velečasni Zlatko Sudac na groblju Boninovo u Dubrovniku / CROPIX
„Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti” – riječi su kojima je započela naša priprema i naš hod prema Uskrsu. Podsjećati ljude na smrt, da ne žive zaslijepljeno hodajući u prolaznosti ovoga života, nimalo nije ono što svijet želi čuti. Upravo zato je takav govor težak i ne godi ušima.
Sinovi svijeta ne žele imati ništa sa smrću. Radije bi da im je smrt ljuti neprijatelj, mračan i nepoznat, neočekivan posjet, bolno iznenađenje, a ne kako ju doživljava i naziva naš siromašak iz Asiza – „Sestrica Smrt”. Upravo se zato sa smrću svojih voljenih mnogi žure. Što je brže moguće, hajmo pokopati svaku misao i sjećanje na smrt.
Usprkos svemu tome, ipak je jedna od čovjekovih veličina baš ta njegova spoznaja da treba umrijeti, da sve prolazi i da nije svejedno kako se prostre, jer tako će se i leći. Da, naš način života ili kako bi neki rekli naš životni stil, određuje i naše poimanje smrti, pa i to kako se sa njom nosimo. Duhovan čovjek dobro zna da je cijena grijeha smrt. Istina je, ali koja smrt? Ah, kad bi to bila samo tjelesna smrt.
Valja nam misliti na smrt, mirno razmišljati o toj istini, sve dok nam ne postane bliska. Naučiti nam se držati smrt kao sestricu punom svjetla, spokoja, utjeha, s puno iskustva i nadasve mira, koja nam može dati sigurne savjete bez ikakva interesa. Gledajući je tako, smrt, naša „Sestrica Smrt”, kakvu nam je posvjedočila naša Raspeta i Uskrsla Ljubav Krist, prikazat će nam se sa svom svojom mirnoćom i konačnim prosvjetljenjem, koji nas neće uplašiti nego ispuniti sviješću kako je to najprisnija kršćanska krepost – Krepost Nade. Život je vječan, on nam se ne oduzima nego mijenja.
Ova spoznaja, duboki je osjećaj Radosti, koji se javlja kod svakoga kada s milošću Božjom shvati tu Istinu. Smrt postaje početak Života, susret sa Ljubavi nad Ljubavima, zagrljaj praiskona, let slobode, izgaranje kopreni, nagrada za sve boli i kruna naših borbi. Sva žalost tijela i svijeta obrati se u Radost Duše i Neba. Zato, odlazi od mene ti varljiva spodobo, ne prekrivaj me u svojoj bolesnoj mašti i nimalo nadnaravnoj, crnim zavjesama i uvenulim cvijećem. Glasu tvoje truleži odgovaram sa svetim Pavlom…
…”Meni je Živjeti Krist, a umrijeti dobitak!”
MISIJA / WWW.VELECASNISUDAC.COM
