Već kroz tri naraštaja partijska nomenklatura orjunaša i četnika radi na razbijanju svake ideje o hrvatskoj državnosti
Svi smo pogriješili u procjeni; slijepi kod zdravih očiju nismo uočili istinu nego smo obmanu prihvatili za zbilju. U početku je ova Vlada izgledala kao da oklijeva – Milanović je prokomentirao: to je tek druga osmina mandata – a onda je mnogima postalo očigledno da ne umiju, ili su na vlasti lažljivi pajaci? Krivo.
Negdje na polovici mandata činilo se da se harlekinska vlada ne usudi, jednostavno bezveznjaci i prevaranti, međutim u posljednjim mjesecima mandata Milanovićeve Vlade postalo je jasno da su petokolonaši samo bezočno kupovali vrijeme i pomno odrađivali kako je prvobitno zamišljeno. Sve je pomno isplanirano i učinjeno da ništa od obećanog ne bi ni slučajno uspjelo: nijedno predizborno obećanje Kukuriku liste, niti jedan jedini projekt ili reforma bilo čega. Baš ništa nije ispunjeno.
Ovu SDPartijsku koaliciju i njezina predsjednika vlade obilježio je posvemašnji moralni i gospodarski debakl. Sve vrijeme mandata svi gospodarski pokazatelji su negativni, jedino indeksi javne zaduženosti i proračunskog deficita lete u nebo. Ni raspoloživi EU fondovi nisu pomogli, ova je Vlada učinila sve da ništa od tih sredstava ne stigne u Hrvatsku. Dakle nije riječ o tolikim neznalicama i klaunovima, koliko god su u tim ulogama vrlo uvjerljivi. To su osobame opakih namjera ili jednostavnim političkim rječnikom: saboteri i petokolonaši.
Nakon Račanove vlade – kad su postavljeni temelji nove/stare nacionalizacije stvaranjem krupnih državnih poduzeća na čelu s pouzdanim partijskim kadrom – i dvostrukog Mesićevog predsjedničkog mandata – kad je nastavljen proces obezvređivanja Domovinskog rata i provođena radikalna dehrvatizacija – započela je s Ivom Josipovićem kao Predsjednikom države i Zoranom Milanovićem kao predsjednikom Vlade završna faza: vraćanje Hrvatske u staro korito jugoslavenstva pod nazivom integracija „regiona“. Upravo je nezamislivo da čak i ova Vlada ni u čemu ne uspije, pa i ćorava kokoš nađe ponekad zrno, ali resorni su ministri u veleizdajničkoj maniri opstruirali svaki pokušaj EU da nakon 1. srpnja 2013. pomogne hrvatskom gospodarstvu i građanskom oporavku. Ako nije na djelu sabotaža, onda bi za Milanovićevu Vladu trebao uvesti kokainski test, jer koliko god se u ovo doba gripe šmrče, postaje sumnjiv onaj njihov učestali prelet rukom ispod nosa!
Da bi njihov plan u cjelosti i sigurno uspio, potrebno je bilo učiniti sve kako Hrvatska ne bi ušla u EU. Tada bi petokolonaši zamračili slobodu govora i suspendirali demokratske slobode stečene demokratskim izborima i pobjedom u Domovinskom ratu te u potpunosti ovladali svim polugama gospodarske i političke moći. Ovlasti što ih EU ima nad svojim članicama smetaju ponovno uspostavljenoj komunističkoj samovladi; peta kolona još uvijek živi, i želi živjeti u Titinoj Jugoslaviji. „Lex Perković“ nije osmišljen da bi se zaštitio Josip Perković i udbaška bratija, namjera je bila da iznervirana Njemačka u posljednji trenutak odustane od ratifikacije, i od ulaska Hrvatske u EU ne bi bilo ništa. Da Hrvatska tada nije ušla u EU, sve bi se odvijalo prema dobro uhodanim titoističkim matricama političke represije iz 1945., 1948, 1971., agresijom na Hrvatsku 1991…
Ulaskom Hrvatske u EU donekle je spriječena potpuna samovlada SDPartije i HNS-a, a „isporukom“ Perkovića i Mustaća Njemačkoj, Hrvatska je dobila mogućnost da na objektivan način sazna o diktaturi komunizma, njezinim zločinima i trajnim posljedicama; prigodu da konačno napiše svoju povijest nakon 1945. i suoči s ružnom prošlošću, terorom partijske nomenklature koji se s Račanom, Mesićem, Josipovićem, Milanovićem nastavlja i traje. Ne može se i ne smije na lažnoj prošlosti graditi moderna demokratska država. Izborom Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu RH, zabijen je gol u devedesetoj minuti i Hrvatska je dobila prigodu da se ponovno bori za svoje mjesto među građanskim društvima Europske unije i odmakne od kaljuže tzv. regiona.
Da bi njihov plan propasti Hrvatske uspio, SDPartija i HNS – nesumnjivi protivnici samostalne i neovisne hrvatske države – formirali su hrvatsko-srpsku vladu koja je sustavno počela s gospodarskim sabotažama. Usporedno se počela formirati komitetska sprega politike, policije, pravosuđa i gospodarstva, tako da danas već imamo prava politička suđenja kojih se ni SSSR ne bi postidio, a sve sa svrhom kako bi se neposredno pred izbore eliminirala oporba i svatko tko im može ugroziti pobjedu na sljedećim parlamentarnim izborima.
Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić je već drugi put u zatvoru, a pravomoćno osuđenog Andra Vlahušića svim silama za gradonačelnika Dubrovnika podupire vladajuća koalicija!? Zloduh Dakse kulja Dubrovnikom i prijeti. Razbijanje Imunološkog zavoda, na primjer, uobičajeni je postupak nacionalizacije, a potom slijedi dodjela tvrtke podobnom gospodarstveniku iz nomenklature. Državnim tvrtkama, institutima, fakultetima, sveučilištima i zavodima… upravljaja komunistička nomenklatura. Nacionalizirane se tvrtke daju podobnima, a onda im se dodatno pomaže stečejnim postupcima i selektivnim otpisom dugova. Na djelu je dogovorena ekonomija, ona nesreća bez ikakvih izgleda da ljudima ikad donese prosperitet i budućnost. To je još uvijek onaj isti Lenjinov NEP i sovjetska pjatoljetka, sustavi koji nisu nikad proizveli višak vrijednosti.
Namjerno izazvana gospodarska kriza i osjećaj bezizlaznosti, koje je tako temeljito zavladalo Hrvatskom, imaju za svrhu plansko urušavanje Hrvatske kako bi ona što više propala i sličila „regionu“: izjednačila se u siromaštvu i beznađu te postala „problem“ EU, a onda će se sve rješavati u paketu sa „zapadnim Balkanom“.
Naše bojišnice (1991. – 1995.) bile su diljem Lijepe naše: u Dalmaciji, Slavoniji, u Lici i Baniji, naši su gradovi bili pod neposrednom opsadom akinđijskih hordi, ali Bljesak i Oluja pred sobom su imali makar uniformiranog i bradatog neprijatelja. Danas je to saboterska peta kolona, ova srpsko-hrvatska vlada koja je u međuvremenu evoluirala u orjunaško-četničku vladu. Ta vlada pod maskama pajaca i budalaša sustavno uništava hrvatski suverenitet i vraća Lijepu našu u stare integracije.
Od 1945. u tri naraštaja (uz pomoć genetske transmisije?) partijska nomenklatura orjunaša i četnika radi na razbijanju svake ideje o hrvatskoj državnosti. U Hrvatskoj postoji peta kolona samo s jednim ciljem: uništenje suverene međunarodno priznate države Hrvatske i pretvaranje iste u S(ocijalističku) R(epubliku) Hrvatsku unutar tzv. regiona, „zapadnog Balkana“; pretvaranje pobjednika Domovinskog rata u incidentne parazite, pretvaranje Hrvatske u štalu robova.
L. C. / hrsvijet.net
