Hoće li Zagrebom zavladati Mrak?
Bandić vlada Zagrebom još od početka stoljeća, od 2000. Punih 17 godina. Uz Obersnela, koji od iste godine vlada Rijekom, je najdugovječniji gradonačelnik u Hrvatskoj. I ne misli otići. Zašto i bi? Njegova je pozicija komotna: Zagreb je grad s proračunom od oko milijardu eura, dovoljno da namiri sve sitne ribe i pirane. I on zna kako se to radi. I zato jer ne smeta, nego podilazi svačijim interesima, zapravo svima odgovara. Bruna Esih je u pravu kad kaže da je Bandić praktički privatizirao Grad. No, opet, on ga uza sve afere uspješno vodi.
A kako stvari stoje, mogao bi ostati još barem četiri godine. Jer se ni HDZ-u ni SDP-u baš ne žuri da ga maknu. Nesposobnost ili namjera? U slučaju SDP-a, teško je reći. Kako stoje stvari, oni ni neće imati svog kandidata, već će podržati Anku Mrak-Taritaš iz parazitskog HNS-a, male stranke velikih lopova, koja već godinama i desetljećima funkcionira kao SDP-ov-a podružnica za klijentelizam, korupciju i kriminal. Ona je ujedno i najizgledniji protukandidat popularnom zagrebačkom “Mikiju”. Iako se i iza nje vuku afere iz vremena dok je bila ministrica graditeljstva, kad su u Gunji ugovarane septičke jame po 9.000 eura i kuće koje su, bez dozvola i zemljišta, koštale u gradnji oko 1.700 eura po četvornom metru – iako je normalna cijena gradnje u Hrvatskoj 500-600 eura, ključ u ruke – uz prebacivanje poslova na podugovorne izvođače podugovornih izvođača, što znači da su ugovore s državom sklapali oni koji su ljudima iz ministarstva nudili najveće mito, ne oni koji su nudili najbolju cijenu radova.
Ona se javno pokušava ograditi od HNS-a, no iza kulisa, izgleda, HNS-ovci zahtijevaju od SDP-a, po svom običaju, kudikamo više mjesta na listama nego što bi mogli dobiti na izborima kad bi na njih izlazili samostalno. U biti je sramota za SDP da se tako beskičmenjački postavlja prema manjem partneru, pa ne samo da šalje njegovu kandidatkinju protiv Bandića, već mu je očito spreman popustiti i oko svega drugog. Doduše Bernardića ionako nitko ništa niti ne pita. Njegov stvarni utjecaj u stranci je upitan.
SDP očito nema koga kandidirati. Bernardić je pripreman za to mjesto, ali sad je šef stranke, i to vrlo nesposoban. Tako da od njegove kandidature nema ništa. Za neko novo ime je kasno, tako da im i ne preostaje drugo nego podržati gospođu Mrak. Kod HDZ-a je malo drukčije, oni obično u bitku za zagrebačkog gradonačelnika šalju kandidate po kazni, kako bi izgubili izbore. Je li zato imenovan Prgomet? Reklo bi se da su njegove šanse nula. Čovjek nikad nije vodio ništa, ni kiosk, a poznat je postao uglavnom po brzom mijenjanju stranaka i izdajničkom tajnom sastanku s Milanovićem.
Kako Bandić kao neovisan kandidat uopće u dvostranački podijeljenoj zemlji uspijeva tolike godine vladati glavnim gradom, koji generira pola hrvatskog BDP-a? Kako to da se nijedna od dviju velikih stranaka ne trudi pretjerano domoći se kontrole nad milijardu eura gradskog proračuna? Izgleda da je odgovor ipak u tome da je Bandić stvarni tajni partner HDZ-a, s kojim uostalom uspješno koalira u Gradskoj skupštini. A ujedno i dovoljno pametan da zna da treba dati caru carevo, a Bogu Božje. Odnosno, umirovljenicima besplatne karte za tramvaj, roditeljima besplatne knjige za školu, a kolegama iz politike dovoljan iznos iz gradske blagajne da ga puste na miru. Usto, Zagrepčani vole Bandića, jer dobro razumije mentalitet grada. On se ne bi štel mešati previše u ideološka pitanja, što Zagreb generalno podržava. A što se njegovog poštenja tiče, Zagrepčani idu logikom da je bolji lopov kojeg znamo, nego onaj kojeg još ne poznajemo. Odnosno, onaj koji će uzeti sebi 10 % i nešto napraviti nego onaj koji će uzeti 20 i neće napraviti ništa.
No ako se iz te priče da išta zaključiti, to je da bi i HDZ i SDP trebali jednostavno otpiliti svoje satelite, HNS i Most, i početi sami izlaziti na izbore, a ne plaćati lojalnost “koalicijskih partnera” udjelom u vlasti koji im ne pripada. Tako bi djelovali puno vjerodostojnije. To naročito važi za SDP, koji je time što za sobom vuče HNS svakako puno više izgubio nego dobio.
Anti-mrak kandidatkinja
Na suprotnoj strani od svih ostalih, pa i svog matičnog HDZ-a, nalazi se Bruna Esih. Ona ima sve preduvjete da porazi Bandića. Mlada je, profesorica je, znanstvenica, izuzetno obrazovana osoba iza koje se ne vuku baš nikakvi skandali i kontroverze. Zagreb bi je zacijelo birao, kad ne bi imala jednu manu.
Desničarka je. A to u Zagrebu ne prolazi. Desnica u Zagrebu može skupiti maksimalno dvadesetak posto glasova. Zato joj možda i nije pametno da se kandidirala. U Splitu bi možda imala nekih šansi, ili u Osijeku, ili negdje u Dalmaciji. Ali u Zagrebu? Teško. Jedan dio populacije je bezrezervno podupire, ali taj dio nije onako velik kako se često misli.
Naravno da su u HDZ-u bijesni zbog njene kandidature, jer nije nikakva tajna da u stranci traje rat između eurokratske struje premijera Plenkovića, nekakvih demokršćana light, odnosno demokršćana samo po imenu, i desne struje koja ima potporu stranačkog članstva, naročito nakon što ih je Plenković razočarao postavljanjem Nine Obuljen i vraćanjem u stranku kadrova poput Prgometa. Ukratko, vrh naginje na jednu stranu, a birači i članstvo stranke na drugu.
Pa ipak, možda bi HDZ-u bilo pametnije da podupre Esih. Istina, ona nema nekih šansi protiv Bandića čak ni uz stranku iza sebe, ali nema ni Prgomet. Njega ne podržavaju niti brojni simpatizeri HDZ-a, a izvan stranke vjerojatno nitko.
Kandidatura Prgometa i durenje na kanditaturu Esih, osim što idu na ruku Bandiću, su ujedno i jasan znak da HDZ doživljava svoje birače samo kao glasačku mašineriju, ovce koje trebaju izaći na izbore svake četiri godine i glasati za HDZ “da ne dođu komunjare na vlast”. Time HDZ zapravo vrijeđa inteligenciju svojih birača. Hoće li oni i ovaj put glasati za onog kog je predložio HDZ? Pitanje je.
Jer, ako Bruna i ne postane gradonačelnica, ali dobije više glasova od Prgometa iza kojeg službeno stoji HDZ, to bi bio strahovit udarac Plenkovićevoj struji u HDZ-u, i svakako da bi došlo do velikih turbulencija u stranci. A to nije nemoguće.
Plenkovića, naravno, desna struja HDZ-a ne može rušiti dok god je on premijer, ali izgleda da imaju i druge metode da oslabe njegov utjecaj u stranci. Uspjeh Esih na izborima bi na neki način primorao Plenkovića na odmak od dosadašnje beskičmenjačke politike. Barem kozmetički. Ali i odnosi snaga unutar HDZ-a bi se bitno promijenili. U korist Hasanbegovića, koji očito stoji iza Esih.
Rusi dolaze!
Rusi su preko Agrokora na velika vrata ušli u Hrvatsku, i u njihovim rukama je budućnost hrvatske prehrambene industrije. Što je iznenadilo hrvatsku javnost, koja velikim dijelom već godinama moli Boga da Todoriću crkne krava. Malo tko se pitao hoće li mu djeca sutra imati mlijeka ako se to dogodi. I sad se dogodilo.
Ali iznenadilo je i Vladu. A nije smjelo. Ispada da vlade, ni ova ni bivša ni ona prije nje, nisu zapravo imale pojma što se događa u Agrokoru, niti koji su rizici. Sad su svi najednom preko noći postali libertarijanci: “Agrokor nije naša briga, Agrokor treba prepustiti tržištu”. Todorić je sam pao, sam se ubio, nitko osim njega nije odgovoran za sudbinu Agrokora.
Pa, ako postoji netko tko je uvijek zastupao takva stajališta i tvrdio da je za ekonomiju uvijek bolje da se vlada izravno ne petlja, to je niže potpisani. Ali se s takvim kratkovidnim stavom ne mogu složiti. Jer Agrokor nije tek još jedna propala privatna firma, ni prva ni zadnja. Agrokor je 15% hrvatskog BDP-a, gotovo koliko i turizam. Agrokor ne samo da zapošljava 40.000 ljudi u Hrvatskoj i preko 20.000 izvan nje, nego izravno kontrolira proizvodnju hrane u Hrvatskoj. A to je, složit ćete se, onda nešto što se Vladu i te kako tiče. Naročito ako takav biznis sad kontroliraju Rusi preko Sberbanke.
Razumne vlade prate situaciju u velikim, strateški važnim tvrtkama. Trump je odmah u prvih nekoliko dana svog mandata obavio razgovore s čelncima Boeinga, Applea, automobilske industrije, sa svima od bankara do šefova Harley Davidsona koji su do Bijele kuće dojahali na motorima. Ne zato da bi spašavali njihove poslove novcem poreznih obveznika, kako je to radio Bush, ne da bi “bailoutom” iskupili njihove grijehe opet o trošku poreznih obveznika, već da bi upravljali ekonomijom države. Da bi mogli regulativu prilagoditi potrebama industrije. Da bi imali situaciju pod kontrolom, a ne da situacija kontrolira njih, i da budu prisiljeni na vatrogasne mjere kad negdje izbije požar, kao ovih dana u Agrokoru. Naravno, uvijek svatko može reći da je odgovoran samo Todorić. Ali problem sad ima Hrvatska, ne Todorić. A ako ste se uvalili u problem, znači da ste nešto krivo napravili. Ili ste nešto trebali poduzeti, a niste.
Kod nas je tradicija da se vlade ne bave onim što im je posao, već svime drugim. Sad je najlakše objesiti Pedra Todorića i oprati ruke od svega, te moliti Boga da Putin nije preveliko zlopamtilo i da se neće sjetiti neprimjerenih izjava o mirnoj reintegraciji Krima u Ukrajinu. Vlada se tako našla razapeta između Bruxellesa s jedne i Moskve s druge strane, a to nije zahvalna pozicija. A da su nadzirali ulaz ruskog kapitala u Agrokor i razmislili o mogućim posljedicama na vrijeme, te posredovali između Agrokora i banaka, koordinirali stvar, da je resorni ministar na vrijeme opazio kamo ide Agrokor, sve se to moglo izbjeći. Ne naravno zbog Todorića, nego zbog toga što svakako nije u interesu RH da Rusi kontroliraju sve što u Hrvatskoj ima veze s proizvodnjom i distribucijom hrane – od Belja do Konzuma.
A malo je licemjerno i kad se novinari Indexa ili Jutarnjeg raspišu o Todorićevom navodnom poreznom dugu, za kojeg su i Vlada i Todorić potvrdili da ne postoji. Naime, njima su stotine milijuna takvih i drugih dugova oproštene kroz predstečajnu nagodbu. Da dug prema Vladi postoji, sad bi i Vlada mogla odlučivati kao vjerovnik o sudbini kompanije. Kao što je odlučivala o EPH-u i oprostila mu porezni i svaki drugi dug. A za Babića nikad nismo saznali je li uopće odradio onih par mjeseci guljenja krumpira na koje je osuđen za poreznu pronevjeru šest milijuna kuna.
Todorić pak samo može žaliti što više nema Linića da mu ponudi predstečajnu nagodbu i plati njegove dugove našim novcem.
Pišač u fontanu
U Hrvatskoj, da biste dobili prostor u medijima, u pravilu je dovoljno da budete polupismeni prostak i općenito kreten. I da izvedete nešto poput performansa Njeca Hranjeca (koji je u međuvremenu postao Sonja Hranjec, slijedeći kanone liberalizma koji nalažu promjenu spola i spolne/rodne orijentacije bar jednom u životu). Zadnji takav je stanoviti vječni student umjetnosti (doduše tek mu je 26 godina, što ga čini mlađim od prosjeka studenata koji kronično prosvjeduju na FFZG-u), poznat kao Čunjo, koji se pred otvaranje fontane na Britancu pomokrio u nju. Radi se o liku s tetovažama na čelu, i povodcem u nosu. Dakle po mjerilima liberala skroz normalnom.
A da, imao je i majicu na kojoj je pisalo “Jesmo li se za ovo borili” i rekao da je time bez riječi rekao “ono što svi misle”. Da to svi ne misle, potvrđuje to što većina građana ipak glasa već desetljećima za Bandića skupa s fontanama. Jer kulturni europski gradovi imaju fontane, kao jedan od civilizacijskih simbola. A ako i misle, mišljenje izražavaju na kulturan i civiliziran način. Bar oni koji nemaju tetovaže na čelu i kost kroz nos.
A za što se on borio, nije baš jasno. Oni koji su se borili znaju zašto su se borili. Sigurno ne zato da im divljaci onečišćuju grad. I to u ime “prava na prosvjed”. Javno mokrenje po slikama Putina, Trumpa, po nacionalnim zastavama ili vjerskim simbolima – ili nasred Markova trga – je inače čest način na koji ljevičari izražavaju prosvjed. Oni to zovu “umjetnički performans”. Kad bi im netko takvim performansom ukrasio petokraku ili zastavu duginih boja, to bi bio čin mržnje i vjerojatno bi išao u zatvor. Liberalizam nije baš jako liberalan kad se poigravate s njegovim simbolima.
Što bi netko tko izgleda kao da je jučer došao iz džungle ili pao s grane, po kom se evolucija ispišala, dakle hrvatski kulturnjak, uostalom i mogao raditi nego zapišavati javno dobro, jer takvi ljudi nemaju osjećaja za elementarnu kulturu? Ali oni nisu problem, već mediji koji od takvih rade heroje. Bandić je gradio fontane našim novcem, temeljem mandata dobivenog na izborima, one su javno dobro, sviđale se kome ili ne. Najlakše je dati publicitet nekom idiotu koji će za dva piva i joint, ili trenutak medijske slave, sve unerediti i zapišati. Mediji su ti koji generiraju idiote i anticivilizacijske procese.
Fašistoidna Hrvatska i druge priče
“Hrvatska država se nalazi u previranju, zaražena je fašistoidnim gripom”, ispalio je Hrvoje Hribar u intervjuu sred Beograda. Lijepo od njega. A građane te fašistoidne države je razbojnička družina zvana HAVC, interesna skupina koja je pod firmom kulture ubirala ozakonjeni harač, godišnje pljačkala za nemalih 70 milijuna kuna!
Od tih 70 milijuna, pola je dobivao od HRT-a, koji je po zakonu bio dužan postotak svih svojih prihoda dati ideološki i interesno povezanim haračlijama iz HAVC-a kako bi se oni igrali snimanja filmova. Lijepo im je zahvalio: “Godinu dana smo bili pod strahovitom paljbom našeg možda arhineprijatelja, javnog medijskog servisa Hrvatske, koji nas je prvo ideološki diskreditirao, i s potpunim nerazumijevanjem sustava financiranja HAVC-a i načina odlučivanja. Potom je stigao i negativan nalaz Državne revizije, koji je paranormalan, i koji upravo poriče ono osnovno, a to je pravo ove institucije da autonomno upravlja svojim sredstvima”, rekao je Hribar.
Kako je Hrvatska fašistoidna, a Hribara su u Beogradu kao i sve hrvatske antifašiste lijepo primili, svakako bi bilo najbolje da ostane tamo i ubuduće pljačka njih, ne nas. Ako mu oni odluče plaćati za filmove o ustašama Hrvatima i srpskoj nejači, potpuno ću ih razumjeti. To ima smisla. Nema smisla da mu mi plaćamo za to.
Uostalom, da je Hrvatska država a ne tek loš izgovor za istu, vratila bi ga pri pokušaju povratka u RH s granice. Ionao mu je zacijelo ljepše u slobodarskom Vučićevom Beogradu nego u fašističkoj Hrvatskoj. Kako nakon takvih histeričnih ispada na beogradskom TV-u ti ljudi imaju uopće obraza vratiti se u nju? I kako uopće ministrica Obuljen, bila ona Hribarova bivša posilna ili ne, ima obraza ne reagirati na takve stvari? I kako uopće DORH ima obraza ne reagirati na sva dijeljenja novca u HAVC-u po rodijačko-jaranskoj osnovi?
Miro Bulj bi na TV…
“A oš ti snimat naše predizborne skupove u Dicmu i Trilju? Neš? A jel znaš ti ko sam ja? Oš da ti zovem glavnog urednika pa da se o tebi raspravlja u Saboru, a?”
Pretpostavljam da je tako nekako tekao telefonski razgovor između uvaženog zastupnika Mosta Mira Bulja i Dominika Strize, privremenog rukovoditelja HRT-ovog centra u Splitu. On je pismenim putem prijavio svojim šefovima razgovor s Mostovim zastupnikom Mirom Buljom kojeg je ocijenio prijetećim i ucjenjivačkim. On je tim pismom obavijestio rukovodstvo HRT-a o neprimjerenom ponašanju Mira Bulja i pritisku kojem su izloženi mediji uoči lokalnih izbora.
Naime, nakom što je Bulj nazvao Dominika Strizu i pitao ga koji su kriteriji za praćenje kandidata za gradonačelnike, ovaj mu je odgovorio da pravila nema, odnosno da svima daju jednak prostor dok ne počne službena kampanja po kriterijima novinarske struke, na što je Bulj navodno zaprijetio Strizi da će mu, ako ne pošalje kamere na svako predstavljanje u Dicmu i Trilju, zvati glavnog urednika i inicirati raspravu u Saboru o javnom servisu.
Bulj je pak za Jutarnji rekao kako jest nazvao Strizu, ali kako on nikad u životu nikome nije prijetio. Znajući o komu se radi, nekako sam sklon vjerovati Strizi. U svakom slučaju, Bulju samo treba dati vremena i prostora da se iskaže u svom svojem sjaju, i nikad vas neće razočarati. Uostalom, u Saboru se Bulj, koji je rekao da njemu ne treba dodatni publicitet jer ga ima dosta, često obrušava na Pernara. Jer mu je konkurencija. Jedino on se više gura pred kamere od Bulja. I češće uzima riječ. Iako nijedan od te dvojice nema ništa pametnog za reći o bilo čemu.
A i Jadranka Kosor također
Jadranka Kosor je zadnjih dana opet u medijima, ovaj put jer je ulovila Bernardića u nepoznavanju pravopisa. No to da su naši političari dobrim dijelom polupismeni i nepismeni ljudi s kupljenim diplomama zna svatko tko je ikad pročitao Marasov ili Ostojićev status na facebooku. Ostale da ni ne spominjem.
A neprimijećeno je prošlo njezino rantanje kako je nisu pozvali na otvaranje zračne luke Dr. Franjo Tuđman. “Kad se otvarala autocesta Zagreb-Split, pozvani su svi koji su u vladama radili da taj projekt uspije. Tako je trebalo biti i danas. A nije”, napisala je Jadranka Kosor, izostavivši pritom razmake iza svih interpunkcija (toliko o pravopisu: rugala se sova sjenici).
Očito, Jadranki Kosor fale vremena kad je išla i na otvaranje poštanskih koverti i konzervi, naročito ako se na tim otvaranjima jelo i pilo. Dobro, možda bi bilo lijepo da su je pozvali kao bivšu premijerku, ali posve je nejasno kakve ona ima veze s tom zračnom lukom i što je radila. Netko bi joj ipak trebao objasniti da je ona bivša političarka. I da taština nije lijepa osobina.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
