Molitva – Nedjelja, 26. ožujka
Božja prisutnost
Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.
Sloboda
Molit ću Boga da mi pomogne
da se oslobodim svojih tjeskoba i briga,
da mu se otvorim kroz ovo vrijeme molitve,
kako bih ga još više ljubio i služio mu.
Svjesnost
Kako se danas doživljavam/osjećam?
Kako se ponašam prema Bogu? Prema drugima?
Postoji li nešto za što trebam biti zahvalan? Tada ću reći: hvala.
Postoji li nešto zbog čega bi mi trebalo biti žao? Tada ću reći: oprosti.
Riječ Gospodnja
Iv 9,1-41
Prolazeći ugleda Isus čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?”
Odgovori Isus: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.”
“Dok je dan,
treba da radimo djela
onoga koji me posla.
Dolazi noć,
kad nitko ne može raditi.
Dok sam na svijetu,
svjetlost sam svijeta.”
To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: “Idi, operi se u kupalištu Siloamu!” – što znači “Poslanik”. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.
Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?” Jedni su govorili: “On je.” Drugi opet: “Nije, nego mu je sličan.” On je sam tvrdio: “Da, ja sam!” Nato ga upitaše: “Kako su ti se otvorile oči?” On odgovori: “Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh, dakle, oprah se i progledah.” Rekoše mu: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.”
Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: “Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.” Nato neki između farizeja rekoše: “Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.” Drugi su, pak, govorili: “A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?” I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: “A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!” On odgovori: “Prorok je!” Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: “Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?” Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!” Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: “Punoljetan je, njega pitajte!”
Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!” Nato im on odgovori: “Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” Rekoše mu opet: “Što ti učini? Kako ti otvori oči?” Odgovori im: “Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?”
Nato ga oni izgrdiše i rekoše: “Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.” Odgovori im čovjek: “Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa.” Odgovore mu: “Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?” i izbaciše ga.
Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: “Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?” On odgovori: “A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?” Reče mu Isus: “Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!” A on reče: “Vjerujem, Gospodine!” I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: “Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!” Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: “Zar smo i mi slijepi?” Isus im odgovori:
“Da ste slijepi,
ne biste imali grijeha.
No vi govorite: ‘Vidimo’
pa grijeh vaš ostaje.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Što je vidio? Oči su mu bile otvorene za svjetlo vjere da je Isus bio Sin Čovječji.
Možemo li moliti da naše oči budu otvorene i da vide Božje lice u svakome koga susrećemo? U svakome – prijatelju ili neprijatelju – za koje molimo?
Razgovor
Tvoje me riječi, Gospodine, uče kako trebam moliti.
Divna molitva Oče naš
sadrži sve što želim reći.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
