IN MEMORIAM Antun Abramović: Nakon Veselice Hrvatska je ostala bez još jednog domoljuba i ‘proljećara’

Foto: Zoran Čapalija

Nakon smrti Marka Veselice Hrvatska je ostala bez još jednog velikog domoljuba, hrvatskog ratnika, profesora i erudita. 21. ožujka 2017. u kasnim večernjim satima iznenada je preminuo mr. Antun Abramović – Toni, profesor povijesti, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog državnog sabora, jedan od utemeljitelja i članova nekoliko domoljubnih udruga. Čovjek koji je nesebično svoj cjelokupni život posvetio Hrvatskoj.

Antun Abramović potekao je iz tradicionalne katoličke zagrebačke obitelji. Otac Mato, iako nižeg stupnja obrazovanja, posvetio je veliku brigu obrazovanju svoje djece. Od malih nogu brinuo se o njihovom katoličkom nauku težeći tako stvoriti poštene i časne ljude. Svoju ljubav prema hrvatskim tradicijskim vrijednostima i povijesti Hrvata prenosio je na djecu, koja su pažljivo upijala svaku očevu riječ.

Već kao gimnazijalac shvatio je kako iz dana u dan sve više nestaju hrvatske tradicijske vrijednosti, a s njima i hrvatski nacionalni identitet. Radi izražavanja dubokih domoljubnih osjećaja izbačen je iz gimnazije i tada započinje njegov križni put. Obilježen kao protivnik tadašnjeg komunističkog režima odlučuje pod svaku cijenu završiti gimnaziju i upisati fakultet kako bi stekao obrazovanje potrebno za borbu protiv komunističkog totalitarnog režima. Po završetku gimnazije upisuje studij povijesti, povijesti umjetnosti i etnologije s ciljem što boljeg upoznavanja hrvatskih tradicijskih vrijednosti i povijesti Hrvata. Kao student čita publikacije izdane u hrvatskoj emigraciji i povezuje se s drugim domoljubno orijentiranim studentima.

Sudionik je Hrvatskog proljeća pa je tako, kao i svi tadašnji disidenti, obilježen kao državni neprijatelj. U dokumentima UDB-e obilježen je šifrom: „POO Hrv.nac. i RKC 1983“ zajedno s Draženom Budišom (šifra: OO Hrv.nac. 1976) u grupi koju je operativno obrađivao agent UDB-e s inicijalima K.N. Zbog čestog druženja s drugim tadašnjim disidentima, operativno obrađivanim osobama od strane UDB-e, među kojima češće s Draženom Horvatom (Šifra: POO Hrv.nac.i RKC) te Marijom Kirinom (šifra: POO Strane obav. službe – Izraelska ob.sl.), više puta je završio u Đorđićevoj 4 na ispitivanju. Posebno opasnom osobom postao je ’80-tih godina kada je zajedno s Marijom Kirinom propješačio cijelu Dalmatinsku zagoru prikupljajući etnografsku građu za svoj znanstveni rad. Kao istinski vjernik pohađao je seminare duhovne obnove pa je tako odlučio provesti određeno vrijeme u Kartuzijanskom samostanu u Pleterju, upoznati se sa životom i radom redovnika i napisati o tome reportažu. To je dakako za tadašnji režim bilo previše pa su tako i mjere njegove operativne obrade bile pooštrene.

Devedesetih godina nošen domoljubnim zanosom sudjeluje u procesu utemeljenja HDZ-a u čuvenoj „Baraci“. Postaje zastupnikom u prvom Hrvatskom državnom saboru no osjećajući skori početak Domovinskog rata odlučuje sudjelovati u stvaranju hrvatskih oružanih snaga kao jedan od utemeljitelja Narodne zaštite, a u trenucima nastajanja Hrvatske vojske imenovan je pomoćnikom Martina Špegelja koji je bio postavljen za zapovjednika Zagrebačkog korpusa. Mjesto u vojnom uredu zamijenio je bojišnicom gdje je kao dragovoljac u IPD-u djelovao na terenu kao pukovnik Hrvatske vojske.

Po završetku Domovinskog rata 2000. godine zaposlio se u vojnom muzeju gdje je kroz vojnu i drugu arhivsku građu nastavio s marljivim proučavanjem hrvatske vojne i nacionalne povijesti. Nakon umirovljenja potpuno se posvetio svojoj najvećoj ljubavi – knjizi. Autor je predgovora mnogih knjiga, a isto tako i recenzent te urednik knjiga. Pisac je mnogih aktualnih komentara, članaka i kritika.

Shvaćajući kako je obrazovanje ključni čimbenik razvoja društva odlučio se posvetiti edukaciji putem sudjelovanja na mnogim tribinama i okruglim stolovima. Jedan od njemu važnijih ciljeva bio je obnova hrvatske katoličke intelektualne elite koja je pogubljena tijekom i nakon II. svjetskog rata. Svjestan posljedica koje je komunistički režim ostavio u hrvatskom nacionalnom biću kao i sve većeg srozavanja društvenih i moralnih vrijednosti pokušavao je na sve moguće načine suprotstaviti se tom negativnom trendu. Zajedno s grupom intelektualaca sudjeluje u osnivanju udruge Hrvatski klub, čiji je cilj očuvanje hrvatskih tradicijskih i kulturnih vrijednosti na čijim osnovama treba uporabom moderne znanosti i tehnologije stvoriti modrenu i bogatu hrvatsku državu. Kao dopredsjednik Hrvatskog kluba sudjeluje u organizaciji i provođenju oko 30 tribina pokušavajući tako svoje ogromno znanje prenijeti na druge. Nažalost prerana i iznenadna smrt zaustavila ga je na njegovom putu.

Komemoracija za pokojnika održat će se u subotu 25. 03. 2017. U 12 sati u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u Habdelićevoj ulici broj 2 (Gornji Grad).

Posljednji ispraćaj pokojnika bit će na Gradskom groblju Miroševac u ponedjeljak 27. 03. 2017. u 11,40 sati, a sveta misa zadušnica služit će se istog dana u 18 sati u crkvi blaženog Augustina Kažotića.

Obitelji Abramović upućujemo svoje duboke osjećaje sućuti.

Hvala Ti za sve i neka ti je laka ova naša hrvatska gruda. Počivaj u miru Božjem.

Zoran Čapalija – Čaplja

Izvor: narod.hr

2 comments

  1. dizytocroAnthony Dizdar

    Dragi moj Toni Neka ti je vjecna slava, pocivao u miru Bozjem. Moj svaki put u Hrvatsku nebi mi bio potpun da se nisam sastao sa Tobom I imao duge razgovore sa Tobom.Ova me vijest iznenadila! Jedan Talijan pdrietom mi je davno rekao “sto si stariji vise ces vidjeti sprovoda” na engleskom zvuci potpunije. Tvojoj obitelji moja sucut a tebi mir I nek ti bude laka Gruda Hrvatske zemlje.
    Tonci Dizdar

  2. Vera Lubicic

    Hvala ti ANTUNE za sve tvoje doprinose i za slobodu i boljitak drage domovine Hrvatske.Nekatije laka Hrvatske gruda za koju si se borio cijeli zivot Tvojoj stovanoj obitelji ,rodbini ,prijateljima i cijeloj Hrvatkoj nasa srdacna sucut iz Australije

Odgovori

Skip to content