Drugarica Biljana Borzan je lagala. Zašto?
Da razlog nije taj što joj je majka bila tajnica šefa osječke Službe državne bezbednosti! I shodno tome, nije li drugarica Biljana tek prototip današnjeg prosječnog SDP-ovca (današnje vlasti), a cijela Hrvatska talac njihove proudbaške politike?
{jathumbnail off}Jedna od onih koja je “iskočila” u svojim izjavama je esdepeovka Biljana Borzan. Ona je, podsjećamo, preko radijskih valova sve hrvatske građane, samo dan prije “bombe iz Bruxellesa”, nemušto uvjeravala da “nema govora ni o kakvim sankcijama ili sličnim katastrofičnim posljedicama po Hrvatsku, kako to prezentira dio hrvatskih medija”. Prema Borzan, nije problem u “Lex Perković”, već u Viviane Reding koja je, naime, u političkoj kampanji pa “pokušava na svaki način dobiti pažnju javnosti”.
Štiti li svojim izjavama o nevažnosti “Lex Perković” za Bruxelles esdepeovka i europarlamentarka Biljana Borzan članove svoje obitelji? U medijima su se nakon njenih “legendarnih” izjava samo dan prije najave uvođenja sankcija kako nam iste neće uvesti pojavili detalji iz njezine obiteljske biografije, koji su itekako zanimljivi hrvatskoj javnosti. Borzan te informacije za sada nije demantirala, a prema onome što su mediji objavili njena majka, Rosa Čupurdija, bila je dugogodišnja uposlenica Službe državne bezbednosti(SDB-a) u Osijeku. Tu je obnašala dužnost tajnice Dragoljuba Krnića, šefa osječke podružnice nadležne za Slavoniju i Baranju.
Dodatno svjetlo na ovaj podatak baca i činjenica da je u tim godinama danas veletraženi jugo-agent Josip Perković operativno djelovao upravo u osječkoj centrali SDB-a. No, to nije sve. Borzanin otac, Jovo Čupurdija, bio je aktivan u Savezu komunista Hrvatske te je čak bio i kandidat za predsjednika općinskog komiteta SK Osijek u posljednjem unutarpartijskom odabiru kadrova 1989.
A onda je došla hrvatska nezavisnost, demokracija, Josipa Perkovića “pozvalo” njemačko pravosuđe, a Biljana Borzan otišla u europarlament. I sada na sve načine pokušava minorizirati značaj izručenja Josipa Perkovića.
Otkriva li se onda polako prava pozadina operacije “spasimo Perkovića pa neka svijet propadne”? Neki su skloni mišljenju da bi nakon što bi njemačka pravosudna tijela ispitala ulogu Josipa Perkovića donijeli zaključke koji bi temeljito inkriminirali nekadašnje visoke dužnosnike Saveza komunista. Time bi se dala povijesna osuda partijskih nomenklatura, ali i djelovanja same partije čiji je sljednik politička stranka SDP.
Stoga je jasno da je s dolaskom europskog uhidbenog naloga u Hrvatsku u nepovrat otišao politički kredibilitet dijela hrvatskih političara. To se poglavito odnosi na članove vladajuće Kukuriku koalicije koji su se iz petnih žila upregli da nas sve uvjere kako je “Lex Perković” nevažan, nebitan, sporedan, nikog ne zanima u Bruxellesu i da nema govora o sankcijama. A onda je u ponedjeljak o sankcijama progovorila glasnogovornica Viviane Reding koja je poručila da je Europska komisija pokrenula postupak uvođenja sankcija Hrvatskoj.
Jedna od onih koja je “iskočila” u svojim izjavama je i spomenuta esdepeovka Biljana Borzan. Ona je, podsjećamo, preko radijskih valova sve hrvatske građane, samo dan-dva prije “bombe iz Bruxellesa”, nemušto uvjeravala da “nema govora ni o kakvim sankcijama ili sličnim katastrofičnim posljedicamapo Hrvatsku kako to prezentira dio hrvatskih medija”. Prema Borzan, nije problem u “Lex Perkovic”, već u Viviane Reding koja je, naime, u političkoj kampanji pa “pokušava na svaki način dobiti pažnju javnosti”. Ipak, pažnju javnosti privukla je Borzan, jer je obmanjivala hrvatsku javnost. Zaista je “na rubu znanosti” da jedna europarlamentarka uvjerava hrvatsku javnost u nešto što već i ptice na grani znaju da nije istina. Tema “Lex Perković” je ključna “točka vrenja” na relaciji Zagreb – Bruxelles i povratka nazad nema.
S “Lex Perković” smo došli u situaciju da je cijela nacija taoc jednog čovjeka i njegovog bijega od njemačkog pravosuđa. Cijenu će platiti građani kojima će najavljene sankcije iz Europske komisije dodatno srozati ionako srozani životni standard. Političkim psiholozima preostaje, pak, analizirati zašto Milanović, Borzan, Miljenić i Mrsić pričaju političke bajke da nema sankcija, iako se od njih očekuje da budu odgovorni javni dužnosnici.
Autor: D.G./Dnevno.hr
