Pater Ike Mandurić: Uskrs ti čestitam; strahu više mjesta nema; ne boj se!
Vjera u Uskrs je promijenila sve, i obojila svu našu povijest, pa je ona postala povijest uskrsne nade.
Da je nije bilo ovih posljednjih tisućljeća, svijet se ne bi mogao nositi s Vukovarom, Ovčarom, Auschwitzom, svjetskim ratovima, komunističkim režimima, koji ponegdje još traju, i svim drugima. Njegova svjetlost obasjala je ovih 2000 godina. S njim se živjelo, u njega se vjerovalo, njemu se nadalo.
Uskrs je bio jedina stvarna nada svih ovih stoljeća svim potlačenima, bolesnima, obespravljenima, i svim ugroženima. On je bio jedino što preostaje: po svim ropstvima, potlačenostima naroda; bolestima i epidemijama; neimaštini i svakojakoj nemoći pred mukama svijeta.
Uskrs je bio jedina nada svim grješnicima, raskajanima, koji su bespomoćno gledali na svoju grješnu prošlost, i posljedice grijeha koje su drugima oduzele radost. Uskrs nikoga od njih nije razočarao.
Uskrs je bio je jedina nada i svima koji su se htjeli ili željeli grijeha lišiti, osloboditi, ali nisu mogli. Nadali su se da će barem njihova želja za slobodom, biti dovoljna da Uskrsna snaga makne grobni kamen. Uskrs nikoga od njih nije razočarao.
Ova svjetlost obasjala je i starozavjetnu povijest, i srca svih onih koji su ikada željeli neko spasenje i neku slobodu, neku pobjedu nad zlom. Uskrsno svjetlo, obasjalo je i sami postanak svijeta, i svu vječnost, sva vremena, sva bića, svu stvarnost, i samo stvaranje.
Ona je obasjala i samoće ljudskih srdaca koje ni jedan grješnik ne može dokučiti. Samoća čovjeka – je kao grobna jama. Nju je mogla osvijetliti samo uskrsna svjetlost.
Možda ga ne slavimo svim srcima, i možda ne vjerujemo u njega onoliko koliko bi istinski trebali. Uskrsno svjetlo obasjat će i ovakvu nemoć vjere, i razočarati neće ni takva srca.
Uskrs je pobjeda koja sve dohvaća, svaku nadu u svaku čežnju ispunja svaku nesavršenost dovršava.
Uskrs ti čestitam; strahu više mjesta nema; ne boj se!
Izvor: ovdje
