Odvjetnik Vladimir Gredelj poslao je otvoreno pismo povjerenici Europske komisije Viviane Reding: Ne popuštajte Milanoviću!
Odvjetnik Vladimir Gredelj poslao je otvoreno pismo povjerenici Europske komisije Viviane Reding u kojem je poziva da ne popušta premijeru Zoranu Milanoviću kada je u pitanju Lex Perković, prenosi Index.hr. Gospodin Gredelj je zamolio povjerenicu da ne kažnjava Hrvatsku zbog poteza “premijera čiji je Hrvatska zatočenik”. Pismo prenosimo u cijelosti
{jathumbnail off}Poštovana gospođo Reding,
pišem Vam ovo pismo jer držim da živimo trenutak od prijelomne važnosti za budućnost Hrvatske, s kojom se po mom skromnom mišljenju aktualni premijer kocka. Pišem Vam ovo pismo u formi otvorenog obraćanja, jer upravo suprotno mišljenju premijera, držim da teme od važnosti za budućnost zemlje i svih njenih građana traže apsolutnu transparentnost. Njegovo otvoreno zagovaranje da se razgovori o ovoj temi gurnu na diplomatsku razinu, daleko od očiju građana, nije ništa drugo do pokušaj spašavanja vlastitog obraza i suprotno je interesima Hrvatske. Njegovo licemjerno prozivanje medija i europskih izvora informacija čijim pedantnim i transparentnim praćenjem razvoja događaja možemo zahvaliti da znamo što se događa, za svaku je osudu i suprotno europskim standardima o ulozi medija. Pa zar ključna uloga medija nije ostvarenje ustavnog ultimativnog zahtjeva – građani imaju pravo znati! Na koncu, da nije bilo medija, Zoran Milanović nikada ne bi bio premijer. Očito je da je premijer sklon suspendirati sva prava svojih građana kada to ne konvenira njegovim dnevnopolitičkim interesima. Stoga Vas uvodno molim u ime oni hrvatskih građana koji dijele moje mišljenje, da i dalje javno i jasno iznosite svoje stavove o ovoj temi.
Poštovana gospođo Reding, jedan sam od onih mnogobrojnih građana koji osjećaju zahvalnost zbog svega što ste učinili da bi Hrvatska danas bila dio europske obitelji. I znam da niste jedini. Zbog toga me sram što se moj premijer ne zna ponašati i na taj način kompromitira sve ljude, prijatelje Hrvatske u EU, koji su skeptike unutar EU-a spram proširenja na zemlje poput Hrvatske, uvjeravali da Hrvatska to zaslužuje i da je uistinu spremna prihvatiti pravila EU-a i to ne samo ona pisana. Sram me da smo, premijerovim promašenim stavovima, ostavili dojam nezahvalnosti, nedosljednosti te poznate balkanske osobine te u određenoj mjeri doveli u pitanje Vaš ugled i vjerodostojnost, našeg velikog prijatelja Njemačke i drugih prijatelja Hrvatske unutar EU.
Da premijer nije u pravu, baš ni u jednom elementu svojega stava, u Hrvatskoj su napisani brojni tekstovi, iznijeti brojni relevantni argumenti, pa na to ne želim tratiti vrijeme. Ono na što želim ukazati jest da je u interesu Hrvatske da našem premijeru “izgubljenom u prijevodu” ne pružite ni milimetra popuštanja za “častan uzmak” jer to nakon svega apsolutno ne zaslužuje. Suprotno tome, hrvatski građani više nego zaslužuju da im vratite nadu u vjeru da o načelima uistinu nema pregovara. Zemlja koja je izgubila povjerenje u institucije vlastite države vapi za spoznajom da negdje na ovom svijetu postoji mjesto, institucija gdje politička glupost i izdaja rečenog, potpisanog i obećanog ne prolazi. Oglušite se na molbu njegove stranačke kolegice, u formi PIPL JU MAST TRAST AS!!!
“Hrvatska je Milanovićev zatočenik”
Važno je da znate da je Hrvatska danas zatočenik jednog čovjeka, trenutačnog premijera. Naime, nitko mu relevantan u Hrvatskoj ne daje potporu. Zato ne kažnjavajte Hrvatsku i ne pohranjujte euroskepticizam. Potporu nema ni u vlastitoj stranci, vladajućoj koaliciji, ni u jednom mediju. Potporu treba na neki način dati ministrici vanjskih poslova, jer je očito da je zrelija i odgovornija od premijera. Premijeru spašavati obraz bilo bi prije svega politički promašeno i kontraproduktivno jer prezentiranim stavom i držanjem ostavlja dojam posljednjeg čuvara totalitarističkog sustava vrijednosti. Šteta prije svega za SDP kojemu je hrvatski narod povjerio svoju sudbinu, u kojoj ima mladih, modernih političara koji ne dijele mišljenje premijera i zato bivaju po nalogu šefa izbačeni iz stranke. Stranke s takvim ustrojem na žalost nemaju budućnost!!!
Ono ključno na što sam zapravo želio ukazati, jest odgovoriti na pitanje što zapravo želi Milanović upornim inzistiranjem na pomicanju roka primjene Europskog uhidbenog naloga, kojeg mnogi vide kao politički suicid, nešto poput iznenadnog Sanaderova povlačenja s mjesta premijera? Milanović želi pod svaku cijenu kupiti vrijeme u kojemu bi proveo najavljene ustavne promjene, u nadi da bi nakon toga mogao na neki način “dobiti suglasje” za suđenje Perkoviću i drugima na domaćem pravosudnom terenu, vjerujući da bi preko ljudi koje kontrolira mogao organizirati kontrolirane sudske procese i sve zamagliti poistovjećujući incidente iz novije povijesti, na što se ukazuje opravdano iz opozicije.
On naime dobro zna da suđenje Perkoviću ima puno širi društveni kontekst, od suđenja za jedan konkretan zločin ma kako strašan bio. On zna da će se to suđenje pretvoriti u suđenje jednom režimu, jednom vremenu, i što je najvažnije, on zna da će se na koncu razotkriti, rekao bih ogoliti način funkcioniranja toga režima. I konačno, on zna da će istina utvrđena nakon dovršetka toga procesa pomoći Hrvatskoj da se konačno i bespovratno obračuna sa sustavom vrijednosti koji još u nezanemarivom broju baštine formalne i neformalne grupe hrvatskog društva. Ništa ne smije ugroziti jasan stav spram prošlosti! Nedopustiva su zamagljivanja!
“Hrvatska se ne može služiti ni oko temeljnih nacionalnih vrijednosti”
Stoga, ovaj proces Perkoviću, ali obavezno izvan Hrvatske, ima moguć dalekosežan značaj. Mogao bi na neki način i do neke mjere nadomjestiti propuštenu priliku za lustracijom hrvatskog društva, u kojemu čak i na vodećim mjestima ima ljudi koji veličaju Tita i titoiste, koristeći antifašizam kao alibi za zločine komunističkog režima, što predstavlja zločin siu generis prema antifašizmu kao svjetskoj civilizacijskoj tekovini.
Ne obračunamo li se sa zločinima i zločincima iz tog vremena, Hrvatska nema šanse za budućnost! Da bismo se pak obračunali s tom zločinačkom prošlošću, režimom koji je počivao na ubijanju vlastitih građana, zlostavljanima, mučenjima, strahu, ključna je upravo pomoć Europe jer sama mala, još uvijek podijeljena Hrvatska na crvene i crne, nikada neće imati tu snagu jer se ne možemo dogovoriti ni oko temeljnih nacionalnih vrijednosti.
Da bi uistinu postala posttotalitarna, Hrvatska mora raskrstiti s totalitarizmom, odnosno titoizmom, baš kao Njemačka poslije Drugog svjetskog rata s nacizmom u procesu denacifikacije. To pak znači, duboko se u korijenu obračunati sa zločinačkim sustavom i njegovim protagonistima čak i na razini uspomena. Ne bi nas trebala pokolebati činjenica, to što je u vrijeme stvaranja hrvatske države, iskorišten određeni dio ljudi bivšeg sustava. Politika često poseže za pragmatizmom. No, koliko su nam tada bili potrebni, sada nam smetaju. Vrijeme je da ih se riješimo. Naravno, ne na način na koji su se oni rješavali svojih političkih protivnika. Institucionalno!!! Pred Hrvatskom je dakle njeno biti ili ne biti!!! Iskoračiti naprijed u budućnost ili ponovno početi nositi štafetu drugu Titu!
Poštovana gospođo Reding, dopustite na koncu da Vas zamolim da prenesete svim zemljama članicama EU-a poruku da je ovaj trenutak od povijesne važnosti za Hrvatsku i njenu europsku budućnost. Više je no značajno ne popuštati premijeru jer bi to bila loša poruka i slabljenje onih snaga u hrvatskom društvu koji žele Hrvatskoj europsku budućnost bez fige u džepu. Pozivam Vas da pomognete u polaganju ovog povijesnog ispita naše države, da jednom zauvijek napustimo nedemokratski preživljeni društveno-politički sustav te istovremeno izgradimo jedan potpuno novi, primjeren težnjama i potrebama njezinih građana okrenutih zapadno-europskim tradicijskim dosezima.
“Vrijeme je da Europa uđe u Hrvatsku”
Ako u tome ne uspijemo, zauvijek ćemo tranzirati u povijesnim bespućima, kao što nam se to već preko dva desetljeća događa. Vremena i strpljenja građanima ponestaje. Hrvatska je koljenima!!!
Na samom kraju neka mi bude dopušteno primijetiti kako je začuđujuće da nas gotovo dva desetljeća uvjeravaju da Hrvatska europska budućnost nema alternativu, a onda saznate da ima i da se zove “Josip Perković” sa svim što to podrazumijeva!!! Konačno, važno je znati da to što čini premijer ne čini u ime Hrvatske jer je to što brani kroz Lex Perković ubijalo Hrvatsku i njene građane desetljećima.
Poštovana gospođo Reding, koristim prigodu još jednom Vam zahvaliti na svemu što činite, izraziti svoje osobito poštovanje i zamoliti da i dalje ustrajte na “navođenju” našeg premijera na pravi europski put. Tako činite ono što mi, hrvatski građani, ne možemo, jer naš premijer ne sluša nikoga, a najmanje svoj vlastiti narod, očito odgojen na doktrini Waltera Lipmana smatrajući nas “zbunjenim stadom”!!! Srdačno Vas pozdravljam sa spoznajom da nije dovoljno to što je Hrvatska ušla u Europu. Puno je važnije da dopustimo da Europa uđe u Hrvatsku! Natjerajte premijera da to shvati i to dopusti!
Izvor: Index.hr
