Pater Jozo Čirko: Ne čudim se ja Frljiću

Prizor iz Frljićevog nazovi kazališnog uradka “Naše nasilje i vaše nasilje”
Ne mogu se baš pohvaliti da često idem u kazalište, na žalost. Ne mogu se također pohvaliti da nešto posebno pratim dnevni tisak. Ali dok vozim obično upalim radio. Tako je bilo i u ponedjeljak. Kao nekakva frka oko HNK u Splitu, nekakvi prosvjedi zbog nekakav predstave….. i kao nekakav Frljić je glavni lik.

Palo mi je na pamet da sam ja poznavao nekog Frljića, s njim ponekad bio u društvu s nekim mojim prijateljima, a čini mi se da je studirao i na Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, ali nisam baš siguran. Ali znam da mi je govorio o pjesniku Fernandu Pessoa, za kojega tada prvi put čujem. Čak mi je te 1998./99. godine dao i njegovu knjigu i, mislim, da je ostala kod mene. Lik mi nije izgledao zločest i bezobrazan, nego više onako jadan, nesretan, osamljen… pa sam se eto i ja ponekad s njim družio – više iz sažaljenja.

Čini mi se da je dosta čitao, ali da tip i nije nešto baš kreativan. Nikad nisam očekivao da će on napraviti nekakav kazališni komad i da će od struke dobiti dobre kritike. Poslije su mi studenti, koji su ga bolje poznavali, rekli i dio njegove životne priče i da takav njegov unutrašnji profil ima i svoje razloge. Nadam se da smo mu bar malo uljepšali studentski život.

Da budem siguran je li to taj tip o kojem bruji radio, malo sam pogledao slike na internetu. I stvarno je to taj.

U utorak i srijedu pročitao sam neke kritike o toj nekoj predstavi. Obično se sve svodilo da je to mizeran kazališni rad. Iskreno, nisam ništa drugo ni očekivao od njega. Vidio sam i neke portale i prosvjed ljudi koje vrijeđaju neke scene iz te predstave. Iskreno, nisam od njega ni očekivao da napravi nekakav dobar kazališni rad, nego bezvezariju gdje će druge vrijeđati i da ga opet netko žali.

Izgleda da je cijeli svoj život odlučio proživjeti tako da ga netko žali. Pa eto, žalim ga i ja. I ne čudim se Frljiću niti malo. Nije čovjek kriv za sve frustracije koje su mu se dogodile u životu.

Ali ono što mi je strašno jest da je Hrvatsko narodno kazalište spalo na ovakve predstave. Ako je meni, kazališnom laiku ovo prestrašno, onda mogu misliti koliko se ljudima od struke povraća na ovakvu „kulturu“.

Prestrašno mi je da ovakvu „kulturu“ financira ministarstvo kulture i Splitsko dalmatinska županija. Ministrica kaže da „nisu podržali program… ali da je Ministarstvo financijski podržalo festival“. Dajte Ministrice, uozbiljite se. Nemojte se rugati sa službom koju obnašate, a niti s nama vjernicima. To je isto kao da profesor kaže učeniku, „ne podržavam tvoju lijenost, ali ću ti zaključiti pet“.

Prestrašno mi je da Župan kaže da neće više financirati Marulićeve dane. Pa i ne trebate više, ono što ste morali to ste i financirali.

Ako ova Ministrica ostane i dalje Ministrica, i ako aktualni intendant HNK u Splitu ostane isti, onda „projekt Frljić“ nije njegov osobni projekt, nego netko stvarno jak stoji iza njega.

A sve te koji stoje iza njega pozivam da svi skupa pomognemo čovjeku da ne bude toliko jadan i frustriran, nego da konačno stane na svoje vlastite noge i neka bude ono što jest – čovjek.

„Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov“ (Gal 6,2)

PATER JOZO ČIRKO, DOMINIKANAC

facebookShare on Facebook
TwitterPost on X
FollowFollow us
PinterestSave

2 comments

  1. Rudolf

    Kojeg li licemjerja “Palo mi je na pamet da sam ja poznavao nekog Frljića” pa onda “čini mi se da je studirao i na Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, ali nisam baš siguran”. Tipičan primjer jednog dobrog djela razmišljanja naših “tkz,istaknutijih svećenika”. Zamisli samo, on/p.Jozo Čirko/ se sjeća kroz “maglu” da je Frljić bio u kružoku njegovih prijatelja, dakle njegovih istomišljenika.A sada odjednom kao doživio je “prosvjetljenje” obuzeo ga “zloduh” i p.Čirko se čudi kako je dotični počeo činiti to što čini.Čudi se i p.Fridl u razgovoru na Bujici,a u isto vrijeme se ne čudi kako se takva individua mogla upisati na FFDI i još gore kako ga je mogla završiti, tko su mu bili mentori/isusovci/ i kakvu je zakletvu položio primajući VSS titulu, te da li ta zakletva ima ikakvu “moralnu” ako ne neku drugu obavezu ili se i on p.Fridl kroz maglu sjeća da je pio kavu s Frljićem i razgovaro o umjetničkim dosezima npr.Anrića?
    Čitao sam negdje na je Kaptol bio jedan od glavnih koćničara provedbe “lustracije”. Nakon Frljića,p.Čirka,p.Fridla itd. više se ničem ne čudim.

  2. Ante Milas

    DUHOVNI VAMPIRIZAM
    Niz dosjetki politički, socijalno, vjerskih… obojeno nije ništa doli vizualna manstrubacija kojoj je cilj šokirati, izazvati, uvrijediti..što je u biti egocentrizam.
    Egocentrični ljudi ne mogu stvarati zdravu umjetnost jer svijet vide isključivo s vlastitog motrišta koji je apsolutizirjući a ne i iz kuta promatrača.
    Egoizam hrani ljudski ego životnom energijom podilaženja i odobravnanja pristaša, odnosno srdžbom, razočarenjem i žalošću svoji neistomišljenika ili protivnika što nije ništa drugo doli duhovni vampirizam.
    Duhovni vampiri su egoisti u najvećoj mogućoj mjeri. Napadaju žrtve, izazivaju skandale i sukobe, te tjelesnu i duhovnu bol. Vampir nastupaju drsko, izazivajuci eksploziju negodovanja, vrjeđaju izravno u lice. Oni nastupaju izazivački i otvoreno, čak i kada imaju skrivene nakane. Njih pokreće zavist, zloba i mržnja, to je sav njihov energetski svijet, za drugi i ne znaju. Ako na takav izazov ne dobiju odgovor, Vampir je spreman i tjelesno napasti, samo kako bi dobio svoj “trip” životne energije.
    Duhovni vampirizam je bit svakog sukoba od prepirki u obitelji preko poslovih sukoba, javnih događnja i skandala do ratova medju narodima. Duhovni vampire se, dakle, hrane energjom onih koji im odobravaju jednako kao i onih koji ih napadaju.
    Svjestan sam kako i ovim postom dopuštam Vampiru pristup mojoj životznoj energiji te vam stoga kažem;
    NAJBOLJA OBRANA OD DUHOVNOG VAMPIRIZMA JE IGNORACIJA.
    Ante Milas

Odgovori

Skip to content