UDAR NA UMJETNOST I VRIJEDNOSTI: Tko je omogućio iskompleksiranom i već posvuda ismijanom patuljku da pljune na velikana Marulića?
Zahvaljujući organizatorima, „Marulićevi dani“ ove su godine postali Frljićevi dani. Ne zna se jesu li organizatori bili kreativniji ili hrabriji. Nije ih pokolebala ni javna sablazan (pa i otkazi) koje je u Poljskoj, Švicarskoj, BiH i Austriji izazvala predstava Olivera Frljića „Naše nasilje i vaše nasilje“.
Kritičari bečkih novina predstavu su počastili sljedećim epitetima: sirovo, amaterski, dosadno, glupo, pornografski, besmisleno, idiotski, školsko-kabaretski, uvredljivo…
Frljićeve predstave, koje bi kao htjele govoriti o svijetu i društvu u kojemu živimo ništa zapravo ne govore o stvarnosti, one govore o samom autoru koji bi bio idealan uzorak za pokojnog Sigmunda.
Jeftinim senzacionalizmom super-ego skreće pozornost na sebe, a neke duboke frustracije mladog sjemeništarca transformirale su se u mržnju na cijeli svijet, naročito na Crkvu.
No, predstava je, nema sumnje, uspjela. Zbog nasilja nad publikom i nad samim Marulićem, ona je uzburkala duhove, izazvala prosvjede, kazalište je izišlo na ulice. Ali ne treba se nikako ljutiti na Olivera Frljića, kojemu se samo prave usluge.
Odgovornost je u prvom redu na Ministarstvu kulture koje je dalo novac iako se nije složilo s programom Marulićevih dana. U ime umjetničkih sloboda!?
No, sve što se događa u kazalištu nije umjetnost i sve što se financira iz proračuna, bilo da je riječ o baštini, filmovima, knjigama ili kazalištima podliježe valjda nekim kriterijima. Uskraćivanje novca nečemu što je izvan kulturne politike ne može se smatrati zabranom.
Odgovornost je i na HNK-u koji je nositelj projekta i koji bi morao voditi računa o vlastitoj misiji jedne ovakve kazališne kuće od nacionalnog značaja, koja je plaćena državnim novcem radi njegovanja najboljih kazališnih tradicija, a ne radi prikazanja nečega što nije niti ulično, nego baš uličarsko kazalište.
Iz kazališta su ljudi oduvijek izlazili, kao nakon čitanja dobre knjige, plemenitiji, s više suosjećanja i razmišljanja, nakon Frljića mogu biti samo prazni, konsternirani, zgroženi i zgađeni.
Intendant Goran Golovko umjesto isprike cinično poručuje: “Tko to ne želi gledati neka ne kupuje ulaznice”. Slično tome moglo bi se kazati: ako ne želite nasilje na stadionima ne dolazite tamo, ili, ako ne želite čitati ružne grafite lijepo zatvorite oči.
Takozvani ljevičari podržavaju i javno se dive Frljićevu teatru, koji im se, siguran sam, ne sviđa, jer i oni imaju estetske ukuse slične svim ljudima, zato što se ovaj redatelj svojim ukupnim angažmanom uklapa u njihov generalni stav o trajno fašističkoj vlasti, državi i narodu.
Autor: Josip Jović / slobodnadalmacija.hr
4 comments
Deportirati idiota – otkjd je došao ! I neka povede profuknjaču ninu
Potpuno se slažem da je to omogućio premijer Plenković, Prema tome. Plenković je pokrovitelj Frljića. Blago nama Hrvatima sa tisućuljetnom kulturom, kada imamo premijera sa Frljićevom kulturom.
Omogućio mu je premijer koji je postavio ministricu kulture ovakvu kakvu imamo..da ne elaboriram dalje, najkraći odgovor na pitanje iz naslova.
kazališta i muzeji koje financiraju porezni obveznici bi morali biti mjesta na koja roditelji i nastavnici trebaju s djecom i mladeži doći bez ikakve zadrške, bez provjere je li to djelo frljića ili nekih drugih psihopata koji preskaču terapije. par perverznih bogataša nek si angažiraju frljića i uživaju u frljotinama. smjena obuljenke bi bila minimum pristojnosti a zatim i istraga oko havc-a i drugih nelegalnih aktivnosti.