PAPA FRANJO: Vjera i moral bolje se shvaćaju na putu
Papa Franjo slavi misu u Domu sv. Marta
Povijest je spasenja put kojim Bog ide zajedno sa svojim narodom – kazao je papa Franjo na jutrošnjoj misi slavljenoj u Domu sveta Marta. Istaknuo je da se Bog očitovao u povijesti. Sveci i grješnici zajedno idu putem prema „punini vremenā“, i to prema „drugoj punini vremenā“, tȁ prva je bila kada je Bog postao čovjekom. Tako Crkva ide naprijed s mnogim svecima i grješnicima, uvijek između milosti i grijeha – rekao je Papa.
Put nije cilj – naglasio je Sveti Otac – nego nam pomaže pri tome cilj učiniti sve jasnijim. Pomaže nam razumjeti, produbiti vjeru, bolje shvatiti zapovijedi. I može se dogoditi da ono što smo nekoć smatrali normalnim, što za nas nije bio grijeh, danas naprotiv smatramo smrtnim grijehom – kazao je Papa.
Pomislimo samo na ropstvo – nastavio je Sveti Otac – Kada smo išli u školu, tamo nam se govorilo što se sve radilo s robovima. Kako ih se lovilo, prodavalo. Danas kažemo da je ropstvo smrtni grijeh, ali prije se na to gledalo drugačije. Neki su opravdavali da je ropstvo dopušteno jer ti ljudi nemaju dušu. Moralo se ići naprijed kako bi se bolje shvatilo vjeru i moral. Danas bi neki mogli reći da više ne postoje robovi, no ima ih, čak i više nego prije! No danas barem znamo da je ropstvo smrtni grijeh. Isto vrijedi i za smrtnu kaznu koja se prije smatrala normalnom, a danas nije dopustiva! – kazao je papa Franjo te dodao da to vrijedi i za „vjerske ratove“.
Postoje mnogi „prikriveni sveci“ koji su se na putu pobrinuli za to da narodu Božjem mnogo toga postane jasnije. Narod je Božji uvijek na putu – istaknuo je papa Franjo – No kada se narod Božji zaustavi, onda postaje zarobljenikom, poput magarca u štali. Tada ništa ne razumije, ne napreduje, ne produbljuje svoju vjeru niti ljubav, ne čisti svoju dušu… No postoji i treća punina vremenā – kazao je Sveti Otac – ona naša. Svatko je od nas na putu prema svojoj punini vremenā. Svatko će od nas doći do točke punine vremenā kada će život završiti i tamo mora pronaći Gospodina.
Trebali bismo se još jednom zapitati u nutrini: vjerujemo li u to da je Božje obećanje na putu. Mi bismo si na ispovijedi trebali osvijestiti da je to sada korak na putu prema punini vremenā. Moliti Boga za oproštenje nije nešto automatsko. To znači shvatiti da sam na putu, usred naroda na putu. Također, to znači shvatiti da ću jednoga dana – možda danas ili sutra ili za trideset godina – stati pred Gospodina licem u lice, pred Njega koji nas nikada ne ostavlja same, nego nas uvijek prati na putu. Razmislite o sljedećem: Kada se idem ispovjediti, mislim li na to da sam na putu, da je ispovijed jedan korak bliže susretu s Gospodinom, korak prema mojoj punini vremenā? I to je veliko djelo Božjeg milosrđa – kazao je na kraju papa Franjo.
Radio Vatikan
