Hrvatski vojnici i policajci na križnom putu u Lurdu
Križni put su predvodili vojni biskupi Jure Bogdan i Tomo Vukšić
U popodnevnim satima 18. svibnja, u bazilici Sv. Pija X. sudionici 25. hodočašća Hrvatske vojske i policije te pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine imali su pobožnost križnog puta koji su predvodili vojni biskupi Jure Bogdan i Tomo Vukšić. Nakon posljednje, 14. postaje, prigodan nagovor održao je biskupski vikar za pastoral MUP-a i Redarstvenih službi fra Frano Musić.
U propovijedi fra Frano govorio je o patnji, o činjenici da je svuda oko nas, da smo je svjesni te da ju živimo. „Čovjek je biće patnje – podnosi muke, ali i nanosi bol i zadaje muku; pati, ali je i izvor i razlog patnje drugima. I u najvećoj se ljubavi skriva patnja, bol nemjerljiva; čovjek pati i onda kada voli, štoviše, pati najviše kada voli. Ne izaziva patnju samo mržnja ili odbacivanje, makar stvaraju snažnu bol i potresaju nas uvijek iznova. Mnogi su raspeti zbog ljubavi, na križu vjernosti, istinoljubivosti, čestitosti i ideala.”
Premda se patnju želi ukloniti iz ljudskog postojanja ona je tu, uvijek prisutna. „Ispod naslaga trenutačnoga i odvraćanja misli od patnje jasno se prepoznaje temeljna istina: rješenje je zapravo u onome od čega se zazire i panično bježi – u prihvaćanju patnje, u poljupcu svoga križa. Prigrliti svoj križ strpljivo, s vjerom, vjerno, to je životna škola koju svatko mora proći. To su mali koraci koji vode daleko, jer ‘Bog ni svoga Sina ne poštedje, nego ga za nas predade, kao otkupninu za naše grijehe’ (usp. Rim 8, 32).
Propovjednik je zatim približio činjenicu Isusove žrtve koju je prinio za nas i naše spasenje, kao i njegove pomoći koju nam pruža tijekom našega životnoga puta te vjerničku praksu sudjelovanja u četrnaest postaja Isusova križnog puta u kojima se traži ali i nalazi svjetlo vlastitim koracima. „Po Kristovoj spasiteljskoj žrtvi na križu, križ više nije mučilište, mjesto okrutne smrti, nije okrutno i zloglasno ‘stratište najgorih neprijatelja’. Kristov križ je ‘arbor vitae’ – ‘drvo života’ – znak pobjede u kojem je pobijeđen i u kojem se pobjeđuje ‘stari oholi neprijatelj’ i svaki oblik zla.”
„U Isusovu primjeru razumijemo da se križ ne prihvaća kao neizbježnost, nego ga treba prihvatiti kao sredstvo do cilja – našega posvećenja, spasenja i života u vječnosti”, potaknuo je propovjednik. „Bez križa, patnje, oslobođena križa – ljubav nije ljubav. Samo je lijepa riječ i ništa više. Bez djela i potvrde. Prazan pojam. Judini poljupci. Ljubav kese s trideset srebrnjaka. Procjena Neprocjenjivoga.
U Isusovu križu su križevi svih ljudi. U njegovoj boli su boli svih ljudi; suze bola i žalosti – isplakane i neisplakane, potisnute i prigušene boli. Naše su boli i njegove boli.”
Na kraju propovijedi fra Frano je potaknuo da ljubimo svoje križeve, ali da se ne zaustavimo na patnjama. „U trenucima sveopćega straha, od svega i svakoga, straha za sebe i za najbliže, za egzistenciju i posao, potrebna je nada i vjera. Ne u ljude, nego u Boga. S Isusova križa pada svjetlo koje olakšava sve naše terete. S križa dopire najsnažnija poruka ljubavi i praštanja. Nema osude. I mi smo pozvani praštati sa svojih križeva i ljubiti sve one koji su nam nanijeli nepravde.” Također je potaknuo da sav svoj život sa svime onime što ga takvim čini povjerimo Isusovoj ljubavi na križu raspetoj.
Nedugo nakon križnog puta, sudionici hodočašća sudjelovali su na pokorničkom bogoslužju u crkvi Sv. Bernardice. Nakon duhovne priprave i ispita savjesti, koju je predvodio vojni kapelan vlč. Željko Savić, hodočasnici su pristupili osobnoj ispovijedi.
MISIJA / IKA
