ZANIMLJIV POGLED NA LIK I DJELO POZNATOG ZNANSTVENIKA: ‘Đikić laže i tuđa otkrića pripisuje sebi…!’?!
Nije ga bilo nekoliko tjedana, a onda se pojavio. Ivan Đikić – koji je bezbroj puta “odlazio” iz Hrvatske, da bi se isto toliko puta vraćao – ponovno nam je brojnim TV nastupima, intervjuima prostrtim na stotine novinskih stranica, jednim te istim tezama na svim hrvatskim portalima, nesebično rastumačio sve o životu i moralu, o znanosti i obrazovanju, o ljudskom rodu kao takvom, o sebi kao lideru i kroničnom noćobdiji, stručnjaku, geniju i veličini nezapamćenoj još od druga Tita…
Liječnik koji se bavi molekularnom biologijom opet si je, sudeći prema viđenom, dao ulogu kakvu nitko u svijetu nema i ne bi trebao imati: poželio je biti jedini pravni, politički, znanstveni, moralni, obrazovni i svaki drugi autoritet, vrhovni sudac svega i svakoga, veći i važniji od Ustavnog i Vrhovnog suda zajedno.
No, takvo njegovo, najblaže rečeno, neskromno ponašanje, počelo je ozbiljno iritirati mnoge njegove kolege.
Genij i neupitni autoritet, a laže!
U razgovoru s više hrvatskih znanstvenika, od kojih su mnogi priznatiji i citiraniji od samog dr. Đikića, doznali smo da je sve više onih kojima stalno Đikićevo dociranje i učestalo iznošenje neistina počinje strašno ići na živce.
“Đikić laže!” – tvrde to, posve neuvijeno, osobe s kojima smo razgovarali ovih dana u Zagrebu i u inozemstvu.
Naši sugovornici ponudili su i dokaze za svoje tvrdnje. Prva je laž, kažu, njegova tvrdnja da ga je znanstvenik svjetskog glasa Joseph Schlessinger 1991. pozvao da dođe na Sveučilište u New Yeork.
Istina je, kažu, posve drukčija. Ivan Đikić je početkom devedesetih bio nepoznati student Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za kojeg Joseph Schlessinger nikada nije ni čuo. I da ga Schlessingerov kolega i prijatelj, akademik prof. dr. Slobodan Vukičević, nije zamolio da primi mladog Đikića na institut kojeg je vodio u New Yorku, on tamo, po svemu sudeći, nikad ne bi ni kročio. To znači da Đikić ne govori istinu kad za medije tvrdi da je slavni Schlessinger njega osobno pozvao u institut kojeg je vodio. Naši sugovornici uvjeravaju nas da za ovo postoje i pismeni dokazi, a to će, kažu, Schlessinger i osobno potvrditi, ustreba li.
No, ta neistina nije jedino što liječniku koji se bavi molekularnom biologijom, rodom iz Bugojna, zamjeraju njegovi kolege.
Đikićev nekadašnji mentor i učitelj Joseph Schlessinger ne bi, kažu, dobro primio informaciju da Đikić javno tvrdi da je on, a ne Schlessinger, otkrio temelj lijeka protiv karcinoma bubrega, lijeka koji je otkrio Schlessinger, a kojeg je kasnije otkupila tvrtka Pfizer.
Osim što mu zamjeraju iznošenje neistina, naše sugovornike još više zaprepašćuje Đikićeva nevjerojatna nedosljednost, o kojoj hrvatski mediji gotovo uopće ne pišu.
Đikićev životni moto je, sudeći prema javnim istupima, borba protiv plagijata u znanosti, a u isto vrijeme javno tvrdi da mu je najveći uzor dokazani i osuđeni plagijator, dr. Ana Marušić, sada profesorica Sveučilišta u Splitu.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
