Jesam li opsjednut(a)?
Danas, kad se smatra da se mnogo toga zna o psihi, o svijesti i podsvijesti o parapsihološkim pojavama, nezamislivo je da bi se brzo i olako stanje nekoga čovjeka stvarno smatralo opsjednućem.
{jathumbnail off}Osjećam se da sam opsjednut od đavla. Kako bih sto posto to mogao sa sigurnošću znati? Moje indikacije su: stalno me đavao nagoni na strašne brutalne riječi protiv dragog Boga! Ne samo protiv Boga nego i protiv Presvetoga Trojstva i dalje, pa se tako osjećam kao prevelik grešnik mišlju. Zbog toga se ne usudim ići na pričest.
Inače, kao kršćanin branim se od đavla. Moja su oružja izgovaranje riječi: »Kyrie eleison«, »Tedeum, tedeum« te »Gloria tibi, Domine«. Pred ovim riječima đavao pobjegne, ali nakon izvjesnog vremena opet stupa u napad! To tako stalno traje! Zbog toga često pomišljam i na samoubojstvo!
I. B., Njemačka
Na temelju onoga što ste nam napisali držimo da niste opsjednuti nego da imate iskustvo snažnih napasti, koje zaista mogu dolaziti od đavla. Napasti same po sebi nisu grijeh nego su kušnja za čovjeka koji ih doživljava. Napasti u mislima zapravo su izazov čovjeku koji ih doživljava da se neprestano kad ih doživljava odlučuje ne pristati na njih. Naime, pristajanjem po svom slobodnom izboru čovjek izabire zlo, grijeh te postaje odgovoran za to zlo. Stoga dokle god odbijate napasti da izgovarate, kako ste napisali, brutalne riječi protiv Boga i Presvetoga Trojstva, Vi nemate grijeha i ne trebate se smatrati velikim grešnikom.
U svakom slučaju preporučili bismo Vam da se što prije ispovjedite i pričestite te da se onda što češće, očuvavši se od teškoga grijeha, pričešćujete. Dokle god budete u milosti Božjoj, a svaka pričest potvrda je milosti Božje u čovjeku, đavao Vam ništa ne može učiniti, osim napastovati Vas. No, ako Vas i bude napastovao, budete li se redovito pričešćivali, bit ćete jači u suprotstavljanju napastima te imati i više mira.
Što se pak tiče, kako Vi pišete, stopostotnog znanja o opsjednutosti, moramo Vam reći da nije lako uopće, a kamoli stopostotno sigurno, procijeniti kada se stvarno radi o opsjednutosti. Utjecaj đavla prisutan je katkad ondje gdje postoje izvanredne pojave, koje ne možemo svojim iskustvom razumjeti ni kontrolirati, no moguć je i ondje gdje nema nekih posebnih ili izvanrednih fenomena, dakle u onome što po ljudskom iskustvu smatramo normalnim i naravnim. Zbog toga se mnoge pojave kao bolest, smrt, ono što djeluje samorazarajuće protiv ljudskoga života može smatrati izrazom djelovanja đavolske sile, ali i izrazom pojava uvjetovanih naravnim uzrocima. Zato redovito liječenje počinje naravnim sredstvima te nije, gledajući i sa stajališta vjere, moguće odrediti točnu granicu između opsjednutosti i naravne bolesti. Danas, kad se smatra da se mnogo toga zna o psihi, o svijesti i podsvijesti o parapsihološkim pojavama, nezamislivo je da bi se brzo i olako stanje nekoga čovjeka stvarno smatralo opsjednućem. Takvi su slučajevi širom svijeta vrlo rijetki, pa čak ni svaka biskupija i nema ovlaštenoga egzorcista, svećenika koji bi u Božje ime i po poslanju Crkve izgonio đavla iz opsjednutoga.
Kao pomoć pri raspoznavanju opsjednutosti neki teolozi uzimaju svetopisamsku rečenicu iz Prve poslanice Korinćanima: »I nitko ne može reći: ‘Gospodin Isus’, osim u Duhu Svetom.« To bi značilo da svaki onaj čovjek koji s poštovanjem može zazvati Gospodina Isusa ne bi mogao biti opsjednut, dok stvarno opsjednuti ne bi ni mogao izgovoriti riječi »Gospodin Isus«.
Riječi koje ste naveli da se njima branite od napasti ne biste smjeli smatrati kakvim čarobnim ili magičnim riječima obrane, nego bi bolje bilo da i u časovima napasti svojim vlastitim riječima izražavate ili ispovijedate svoju pripadnost Bogu, svoju ljubav prema Bogu. Jer ako se Vi stvarno priznate Božjim, đavao nema što tražiti kod Vas niti može kod Vas uspjeti. Važna je i dalekosežna svetopisamska riječ: »Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svog Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?«
I misli na samoubojstvo su napasničke misli, koje treba kao takve prepoznati i odbaciti. Ako ste svjesni da ste Božji, kako biste onda mogli i pomisliti na oduzimanje svoga života koji Vam je Bog sam darovao?
Izvor: Glas Koncila
