Što slijedi nakon smrti?
Moj Isus se raduje kada ga njegov prijatelj prizna istinitim makar i kroz raspravu s njime. On je sama ljubav.
{jathumbnail off}Što mislite o teoriji kako je vjera nastala kao odgovor na pitanje koje je mučilo ljudsku vrstu od trenutka prve samospoznaje, “što slijedi nakon smrti”? I da je sve počelo kao jeftin trik, odgovor za idiote kojima se život pokušava spasiti jednostavnim odgovorima, s uvjetom da se ne smje postavljati puno pitanja?
Public Anonymous User
Zahvaljujem na ovom pitanju koje je upravo jako gorljivo i opredijeljeno za jednu opciju pokušavajući naći odgovor na pitanje napetosti između života i smrti. Dozvolite također da na ovo pitanje odgovorim iz kršćanske perspektive u kojoj živim, a čime nisam ništa drugačiji od nekog s drugačijim uvjerenjima koja mogu biti i sasvim suprotna.
Gledajući kroz znanstvene tj. povijesne dokaze i brojne dokumente na vrijeme u kojem je živio Isus, sasvim je razvidno da je takav čovjek hodao Galilejom i Judejom u to vrijeme i činio mnoge revolucionarne i čak neobjašnjive stvari. Podijelio je tadašnje ljude tvrdeći u nebrojeno navrata da je on sam Izraelov Bog, Stvoritelj neba i zemlje, a neke od tih tvrdnji su zabilježene i u knjigama Svetog Pisma: Reče im Isus:»Zaista, zaista, kažem vam:prije negoli Abraham posta,Ja jesam!«(Iv 8,58)- budući da se u Starom zavjetu Bog objavio Mojsiju iz plamtećeg grma upravo tim riječima: -»Ja sam koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.«(Izl 3,14) Dakle, Isus se referira na Stari zavjet i knjigu Izlaska pa židovima onog vremena želi dati nedvojbenu poruku o tome da je on sâm Bog. Isus objavljuje, a evanđelisti bilježe kako će se čovječanstvo u budućnosti postaviti naspram njega i svih njegovih izjava i čudesa: Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. (Lk 12,1)
Gledajući tako na povijesnog Isusa čovjek se zapita radi li se, kako neki vjeruju, samo o duhovnom učitelju, proroku, luđaku, zavodniku, prevarantu ili taj Isus zaista govori istinu kada kaže da je Bog koji se utjelovio da bi nam posvjedočio istinsku ljubav koja svojim savršenstvom odgovara jedino savršenom Stvoritelju: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu,nego da se svijet spasi po njemu.“ (Iv 3,16-17)
Ovdje dolazimo do Vašeg pitanja o vjeri koje u sebi zapravo sadrži odgovor: Netko vjeruje u postojanje Stvoritelja a netko vjeruje da je sve to „jeftin trik“. Svi ljudi, dakle, nešto vjeruju bez obzira na odgoj ili socijalnu podlogu pa tako neki vjeruju da Boga nema, a neki pak vjeruju da je Isus Krist (Mesija/Sin Božji).
U svakom slučaju ako bi Bog postojao, sigurno ne bi bio indiferentan prema svome stvorenju kao što dobri otac ili majka nisu indiferentni prema svome djetetu kojeg vole. A kad netko nije indiferentan prema vama znači da mu je stalo do vas. Roditeljska ljubav uvijek dopušta djeci raspravu i pregovaranje, a ponekad i svađu koja se riješi ako ima dovoljno ljubavi i praštanja za pogreške koje se obostrano čine. Tako je, da pojednostavim, u svim međuljudskim odnosima. Tako, ako čovjek kroz svoj intelekt prirodno prihvati racionalnu mogućnost da Bog postoji, onda uvijek može pokušati istražiti da li je to istina. Takav stav može pronaći odgovor jer provjerava sve napisano ili izrečeno. Poznajem takve ljude koji nisu pristali na suhoparnu teologiju nego su išli testirati Isusa i provjeriti da li je On zaista Bog. Svaki čovjek to radi iz svoje vlastite perspektive. Sasvim je legitimno provjeriti da li je zapisane Isusove riječi izgovorio samo čovjek ili utjelovljeni Bog, jer ako je Isus samo čovjek onda će razumnom čovjeku zvučati sasvim normalne i ljudske, a ako je Isus Sin Božji tada samosvjesna osoba sama može zaključiti da li takve riječi i mudrost mogu postojati samo u Božanskom biću. Legitimno je i poželjno suprotstaviti se Isusu čitajući njegove riječi u Ivanovom evanđelju i osobno provjeriti jesu li istinite njegove tvrdnje.
Vjera, kako smo i spomenuli, postoji svugdje i uvijek te je neodvojivi dio čovjekove duše kakva god ona bila, ali ona ostaje na osobnoj razini pojedinca pa je stoga važnije što zapravo vjera predstavlja Vama. Ja sam, osobno, upoznao Isusa provjeravajući svojim razumom i srcem istinitost njegovih riječi pa stoga znam da me nije nitko uvjerio da je moja odluka da mu vjerujem samo-svjesna. Upoznati nekoga znači podijeliti svoju intimu s tom osobom, saznati njezine tajne i dubine i dopustiti da ta osoba spozna vaše tajne i dubine, ostati joj vjeran i lojalan bez obzira na to što svijet oko Vas govori. To znači vjerovati u tu osobu. To je prijateljstvo i ljubav. Isus, o odnosu s Bogom, kaže sljedeće: A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. (Iv 17,3)
Da bi se čovjek uvjerio u nešto i bio dosljedan u svojim stavovima, treba to osobno provjeriti – ako želi.
Isusu kojeg ja poznajem ne postoje suvišna pitanja niti postoji ograničenje u broju pitanja koje mu se može postaviti. On se ne ljuti i ne gubi strpljenje kao zemaljski očevi. Moj Isus se raduje kada ga njegov prijatelj prizna istinitim makar i kroz raspravu s njime. On je sama ljubav.
Uz pozdrav i svako dobro od Gospodina!
don Josip Lenkić/laudato.hr
