SAT DOMOVINSKE POVIJESTI: Operacija Skok 2 – akcija koja je oslabila srpski pritisak na Bihać
Operacija Skok 2 odvijala se od 4. do 11. lipnja 1995. godine, a nastavak je operacije Skok 1 (početkom travnja) te su i u ovoj akciji zajednički sudjelovale postrojbe HV-a i HVO-a. Akcijom je na prostoru jugozapadne BiH uspostavljen još povoljniji strateški položaj za nadolazeću operaciju Oluja.
Cilj operacije bio je razbiti neprijatelja na smjeru koji vodi prema Bosanskom Grahovu i staviti pod kontrolu dalekometnog topništva Bosansko Grahovo i Glamoč.
Hrvatske snage koje su sudjelovale u ovoj akciji bile su: 4. gbr, 3/126. dp, 1. HGZ, 1. bojna 1. gbr HV, 264. izvidničko – diverzantska satnija Zbornog područja Split, 3. gbr HVO i SP MUP HR HB.
Sama operaciju je započela 4. gbr HV napadom u smjeru sela Crni lug. Istovremeno, 3. bojna 126 dp. krenula je u smjeru uzvisina iznad Crvenih greda na Dinari. Na istočnom dijelu Livanjskog polja napale su snage 3. gbr HVO i snage 1. HGZ, a cilj im je bio sjeverni dio Livanjskog polja.
Prvi dan akcije sve zadaće su ispunjene i nakon daljnjih napora na širenju istočnom i zapadnom stranom Livanjskog polja, snage su se spojile na sjevernom rubu.
U daljnjim akcijama 4. gbr HV i 3. bojna 126 dp. zarobile su ratni plijen, uključujući i nekoliko haubica od 105 mm. 1 HGZ i 264. izvidničko – diverzantska satnija nastavili su djelovanje prema planini Šator, dok je 3. gbr HVO krenula prema planini Staretini.
Uskoro su 1. HGZ i 264. izvidničko – diverzantska satnija oslobodile su Mali Šator, a nakon toga su 1. HGZ, 1. bojna 1 gbr. HV i specijalna policija MUP-a HR Herceg Bosne krenuli u oslobađanje Velikog Šatora, kojim su ovladali do 10. lipnja.
Nakon utvrđivanja položaja, linija bojišnice nije pomicana, a neprijatelj je odgovorio napadom dalekometnim topništvom, napadom zrakoplova JNA na područje Antića glave na Dinari, dok su raketnim sustavom Orkan gađani položaji 4. gbr HV u selu Crni Lug.
Operacijom su Glamoč i Bosansko Grahovo, kao i cesta koja ih povezuje, stavljeni pod kontrolu hrvatskog topništva. To je značajno oslabilo srpski pritisak na Bihać, čime je izbjegnuto da Bihaćki džep doživi sudbinu Srebrenice. Srpske snage bile su prisiljene povući se s tog bojišta i koncentrirati se na Glamoč i Grahovo.
Oslobođeno je područje širine 30 km, a dubine 14 km – ukupne površine oko 450 četvornih kilometara. Hrvatske postrojbe potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču.
Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te dijelovima planine Šator. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojba, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč – Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj.
Izvor: ovdje
