Započnimo dan molitvom (nedjelja, 13. listopada)
I opet su stvari izvrnute naglavačke. Samarijanac, “luzer”, jedini iskazuje vjeru i zahvalnost. Isus je uznemiren manjkom zahvalnosti druge devetorice
{jathumbnail off}Božja prisutnost
Stat ću na trenutak
i razmisliti o Božjoj životvornoj prisutnosti
u svakom dijelu moga tijela, u svemu oko mene,
u čitavom mome životu.
Sloboda
Kad bi mi Bog htio nešto reći, bih li ga mogao čuti?
Kad bi me htio ohrabriti ili izazvati, bih li ja to mogao primijetiti?
Molim za milost oslobođenja od vlastitih briga
i otvorenosti za ono što mi Bog želi priopćiti.
Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.
Riječ Gospodnja
Lk 17,11-19
Dok je tako Isus putovao u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli očistiše se.
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
I opet su stvari izvrnute naglavačke. Samarijanac, “luzer”, jedini iskazuje vjeru i zahvalnost. Isus je uznemiren manjkom zahvalnosti druge devetorice. Bog je darivatelj svih darova i zaslužuje zahvalnost. Hvalim li uvijek Boga?
Hvala ti, Gospodine, za oproštenje kada sam nezahvalan. Nikada ne oduzimaš svojih darova ili me kažnjavaš. I za moje dobro danas i za sve što si mi dao i darovao, od srca ti hvala!
Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
