MILAN IVKOŠIĆ: Pod “stručna sprema” upisati – član SDP-a
Prvi primjer: premda nema nikakva pedagoškoga iskustva i obrazovanja, a kao epidemiologinja se bavi područjem koje nema veze sa zdravstvenim potrebama učenika, Sanja Milanović Musić, zacijelo uz obilan honorar, uključena je u zdravstveni odgoj u školama.
{jathumbnail off}PONEDJELJAK
7. LISTOPADA
O prvih 100 dana članstva Hrvatske u Europskoj uniji piše se uglavnom crno, ali ima jedan dobitak koji nije zanemariv. Nestala je Europska unija kao mit, kao mjerilo za razlikovanje europejstva i natražnjaštva, ruralnoga i urbanoga, onih koji su za otvaranje i onih koji su za izolaciju Hrvatske “kako bi je i dalje mogli pljačkati”, onih koji žele razvoj i onih koji ga ne žele. Drugim riječima, nema više obmana, velikih očekivanja, nema više Europske unije kao ideologije, nema je više kao izlike za političare koji su je svakodnevno isticali kao cilj kako bi prikrili svoju nesposobnost. Otvorili smo vrata EU i iza njih našli – sebe. Iste kakvi smo i prije bili. Zapravo bi se vrijeme od svibnja 1990. do srpnja 2013. godine moglo podijeliti na dva bitno različita razdoblja – na razdoblje nacionalne politike i razdoblje odricanja od nacionalne suverenosti. U prvom razdoblju, unatoč svemu što se u njemu događalo, Hrvatska je mislila na sebe, bila je obuzeta prvim iskustvima političkih sloboda, višestranačja, demokracije, osamostaljenja te potom obranom od agresora. I u tom razdoblju spominjala se Europska unija, ali ne tako kao da smo bez nje “nitko i ništa”. I da podsjetimo: u “Tuđmanovoj Hrvatskoj” u anketama se sviše od 80 posto ispitanika izjašnjavalo za EU. Zaduživali smo se u inozemstvu ali dug od devet milijardi dolara na kraju 1999. (od toga je bilo pola duga bivše države) bio je gotovo zanemariv. Prodavali smo nacionalna bogatstva ali do 2000. godine još nijedna banka ili strateška državna tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu. Izručivani su hrvatski časnici Haagu, ali Haag nije bio nadlažan za “Bljesak” i “Oluju” te je spor oko te nadležnosti bio u postupku. Poslije Tuđmanove smrti težište hrvatske politike prenosi se na euroatlantske integracije, gospodarstvo i financije predaju se u ruke stranaca, a Domovinski rat Haaškom tužiteljstvu i sudu. U tome manje-više istu slugansku ulogu imaju i Račan, i Budiša, i Mesić, i Sanader, i Jadranka Kosor, i Josipović, i Milanović. Prvih sto dana Hrvatske u EU pokazuje da smo iz razdoblja odricanja od suverenosti ušli u razdoblje i formalne podložnosti novom savezu, u kojem ćemo se za svoju državu morati iznova izboriti. Ali u tim prvim mjesecima nema ni na vidiku želje da se banke podrede nacionalnim gospodarskim interesima, a s vremenom i nacionaliziraju, kao i strateške tvrtke poput Plive, Hrvatskog telekoma, Ine…, da Hrvatska narodna banka bude u službi hrvatskog gospodarstva, a ne stranoga kapitala i uvoznoga lobija. Što se gospodarstva tiče, Hrvatska je u EU u mnogo gorem stanju nego u Jugoslaviji u kojoj su, unatoč pljačkaškom Beogradu, životni standard i industrija bili mnogo bolji nego u većini drugih republika. Za izlazak iz toga stanja neće nam trebati rat, ali mirnodopski Tuđman koji bi nam vratio ekonomsku i financijsku suverenost – svakako!
SUBOTA
5. LISTOPADA
Najviše naučiš od onoga koga najviše pljuješ
Nekadašnjem premijeru Sanaderu zrakoplov hrvatske vlade služio je kao taksi za zabave po Americi. Sada Milanoviću služi na sličan način, ali samo u Hrvatskoj i susjedstvu. Kad je iz BiH sletio na aerodrom na Krku, novinari su ga htjeli fotografirati, ali ih je osiguranje zaustavilo, jer je, rekoše, “premijer u privatnom posjetu”. Dok Hrvatska sve dublje tone u siromaštvo, dok broj nezaposlenih vrtoglavo raste, dok Linić ide u Ameriku po nove milijarde dolara zajma, ova demonstracija štedljivosti socijaldemokratskog premijera djeluje kao izniman primjer solidarnosti s građanima koji su u sve težoj neimaštini. A takvih primjera ima napretek. Tako je s obitelji proteklih ljeta državnim helikopterom letio duž Jadrana od državne vile do državne vile gdje su ljetovali Bakarić i drugi komunistički zlikovci. Dakle, Milanović, koji mu je u oporbi bio žestoki protivnik, sustiže Sanadera. Po pravilu, u politici – najviše naučiš od onoga koga najviše pljuješ.
NEDJELJA
6. LISTOPADA
Pod “školska sprema” upisati – član SDP-a
Prvi primjer: premda nema nikakva pedagoškoga iskustva i obrazovanja, a kao epidemiologinja se bavi područjem koje nema veze sa zdravstvenim potrebama učenika, Sanja Milanović Musić, zacijelo uz obilan honorar, uključena je u zdravstveni odgoj u školama. Zbog nekih njezinih “ideja” po zbornicama je šapatom ismijavaju, jer ne smiju naglas. Zašto? Zato što je žena premijera Milanovića. Drugi primjer: doministar Petar Skansi koji voli isticati da je bio i ostao “Titov pionir” bio je član komisije u natječaju za izbor inspektora u Ministarstvu znanosti i sporta, jedan se natjecatelj žalio i izbor je poništen, jer Skansi ima samo srednju školu, a član komisije mora imati najmanje fakultet. Treći, najnoviji primjer: esdepeovac Jurica Meić ima fakultet, ali je diplomirao nadomak svojoj 40-oj godini, i premda nema ni dana radnog iskustva zaposlio se kao savjetnik ministra Mrsića. Obrasce, dakle, treba prilagoditi. Pod “školska sprema” upisati – član SDP-a. Pod “radno iskustvo” upisati – član SDP-a. Pod “stručna preporuka” – premijerova supruga…
UTORAK
8. LISTOPADA
HDZ se mora očistiti i od izdajništva I. Sanadera
Ruža se Tomašić u Europskom parlamentu zauzela za proglašenje gospodarskoga pojasa u Jadranu, držeći se preporuka stručnjaka iz EU. Ali teško će ga neka vlast u Hrvatskoj ikada proglasiti, jer će se bojati moćnih europskih zemalja, pa će Talijani i ubuduće u ZERP-u godišnje otimati ribu vrijednu 200 milijuna eura. Prvo je Račanova koalicija gospodarski pojas svela na ribolovno-ekološku zonu, koju su hadezeovci zvali čudnovati kljunaš, ali su se upravo oni, sa Sanaderom na čelu, za račun Talijana, odrekli i toga kljunaša. Da sam na mjestu Ruže Tomašić, na koaliciju s Karamarkom pristao bih jedino uz bezuvjetnu, sporazumom potpisanu odluku HDZ-a da će, dođe li na vlast, proglasiti gospodarski pojas. Osim od kriminalne HDZ se mora očistiti i od izdajničke prošlosti Ive Sanadera kako ne bi ostao čudnovati kljunaš.
SRIJEDA
9. LISTOPADA
Stvarno i simbolično – pendrek jedini argument
Ako u Vukovaru na popisu birača ima više ljudi nego na popisu stanovništva, onda je broj Srba krivotvoren i protivno zakonu postupio je onaj tko je te ploče postavio, a ne onaj tko ih skida. Osim toga, više od 70 posto hrvatskih građana izjasnilo se protiv ćirilice u Vukovaru. U vrijeme i Račana i Sanadera i J. Kosor kao i sada Domovinski rat žrtvovan je u trgovini s Haagom i Europskom unijom, a svaki put bez iznimke većina je Hrvata bila protiv postupaka vlasti. Činjenica da nije skinuta samo ploča s policijske postaje pokazuje kako je Milanoviću, stvarno i simbolično, ostao još samo jedan argument – pendrek.
ČETVRTAK
10. LISTOPADA
Policija je uvijek za Thompsona spremna
Za Dan neovisnosti u Osijeku je sinoć Thompson održao koncert prije kojega su mediji objavili da će biti pod posebnim nadzorom policije, koja će pomno motriti ima li gdje u publici kakvo ustaško obilježje. Nema takvih vijesti kad u Hrvatskoj gostuju četnički zabavljači Bajaga ili Lepa Brena. Bit će zato što se zna tko su oni i njihova publika, pa čemu ih nadzirati i snimati!? A na koncert branitelja i domoljuba Marka Perkovića neka Udba uvijek može ubaciti nekog narkomana kojemu će dati za joint ili će mu joint oprostiti da se u publici pojavi s ustaškom kapom. Možda će ga još i uhititi, a sud “osuditi” kao što je učinio s onim jedinim “ustašom” među sto tisuća posjetitelja jednoga Thompsonova koncerta u Zagrebu, “ustašom” kojemu nikad nije otkriveno ime i prezime. Dakle, svoje provokatore treba zaštititi. Ako ni za što drugo bar su Milanović i Ranko Ostojić – za Thompsona spremni.
PETAK
11. LISTOPADA
Bošnjacima ne paše da Hrvati vladaju u Mostaru
Zauzimanju HDZ-ova Davora Stiera u Europskom parlamentu za pravedan izbor članova Predsjedništva BiH i protivljenju bošnjačkom unitarizmu dodajmo još nešto. Mit o multinacionalnom Sarajevu još je i te kako živ. Još se uspješno prodaje i dijelu javnosti u BiH i dijelu inozemne javnosti, pogotovo one koju zanimaju međunarodne priredbe u “multinacionalnoj metropoli BiH”. Ali glavni grad BiH odavno je jednonarodni i jednokonfesionalan, jer Bošnjaci čine 96 posto stanovništva. A znate zašto u Mostaru nema nikakve vlasti niti izbora koje sprečavaju Bošnjaci? Zato što su većina Hrvati, pa bi mogli vladati tim gradom. Tako Bošnjaci svoju razglašenu žrtvu u ratu koriste za teror nad drugima u miru.
Autor: Milan Ivkošić/Večernji list
