Kakav bezobrazluk! Srpske Novosti (tiskaju se u Zagrebu) pljuju po prvom hrvatskom predsjedniku
Uredništvo Novosti (tjednik izlazi u nakladi Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu) angažiralo je poznato danasovsko i feralovsko pero, Marinka Čulića, pa su raspalili teškim tipkovničkim baražom po pokojnom hrvatskom predsjedniku
{jathumbnail off}Već smo navikli da kada srpski list Novosti piše o hrvatskoj povijesti, teško stradaju činjenice. Ovog puta na stranicama tog tjednika Marinko Čulić se latio njemu dragog zadatka: nesuvislog brbljanja o ratnim događanjima iz 90-ih u BiH te lamentiranju o politici pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Povod ovog nadripisanja je nedavni posjet hrvatskog premijera Zorana Milanovića pojedinim gradovima u BiH, i to onima gdje žive Hrvati. Bio je hrvatski premijer lijepo primljen i ugošćen, te bi svaki državnički posjet iz Zagreba hrvatskom nacionalnom korpusu u BiH trebalo u najmanju ruku pohvaliti, ali jok! Uredništvo Novosti (tjednik izlazi u nakladi Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu) angažiralo je poznato danasovsko i feralovsko pero, Marinka Čulića dabome, da kaže pokoju riječ, pa su raspalili teškim tipkovničkim baražom po pokojnom hrvatskom predsjedniku. To što ispisane teze nemaju veze s povijesnom istinom, Novosti ionako nikad nije zanimalo. Istrgneš poneki događaj iz konteksta i eto ti priče!
“Tuđmanova služinčad”, naslovljen je konfuzni tekst u Novostima. Pisac je, čini se, odlučio strpati puno puno toga na mali prostor, pa “tuče” glavobolnim zaključcima i interpretacijama povijesnih zbivanja. Stvar mora biti začinjena jednosmjerno, e da bi se svidjela čitateljima srpskog tjednika. Hrvati, posebno oni iz BiH, ni u kom slučaju ne smiju biti “good guys”, mora se svijetu pokazati što su sve ti dinarski etnički tipovi spremni poduzeti protiv svih onih koji su druge vjere i nacije. Ako nekog spase i nahrane, to je, naravno, povijesna iznimka.
Elem, što sve neće zasmetati tom Čuliću i što sve neće strpati u svoj tekst? Kad hrvatski premijer ide u posjetu u BiH, smije se prvo nacrtati samo u Sarajevu. Jer, samo dok je bio u Vrhbosni, pardon Sarajevu, tvrdi naš vrli pisac, Milanović je “iskazao uvažavanje državne cjelovitosti BiH”. Sačuvaj Bože, promašiti Sarajevo i pogoditi u neko mjesto, gdje ima malo više Hrvata od nekoliko postotaka, koliko ih još egzistira u tom gradu na Miljacki, odmah cijepaš jednu i jedinu, dakako multietničku i multigrađansku BiH. I gdje je taj Milanović zabrazdio u “hrvatski dio BiH i to baš u vrijeme provođenja prvog popisa stanovništva u toj zemlji nakon rata”, snebiva se spomenuti. A taj popis posebno uznemiruje skribomana iz srpskog tjednika, jer “bi trebao evidentirati žrtve rata i poraća, ali će poslužiti pumpanju mišića nacionalističko-klerikalističko-lupeških elita”. Nije jasno kako bi popis stanovništva trebao “evidentirati žrtve”, a još je nejasnije koje su to “žrtve poraća”. A tek ova kompartijska kovanica na kojoj bi i Demosten slomio jezik, da i ne govorimo.
“Mostar, Čapljina, a naročito Stolac, sramna su mjesta hrvatske politike u BiH ranih devedesetih, jer su ondje provedena najveća etnička čišćenja bošnjačkog i drugih nehrvatskih naroda”, ispalio k’o iz topa Čulić, a Novosti spremno logistički podržale. Čulić bi napokon trebao argumentirati svoje stavove, jer činjenično stvari stoje drugačije. Prema onome što se može utvrditi na terenu, krajevi gdje žive Hrvati jedine su preostale multietničke sredine u BiH. Čulić to ne zna ili neće da zna, ali ekipa iz Novosti sigurno zna da je na području Republike Srpske (49 posto BiH teritorija) od prijeratnog broja Hrvata ostalo čak njih visokih 5 posto. Znaju, ali ih to ne zanima. A o “najvećem etničkom čišćenju” podatke opet imaju samo Čulić i Novosti. A da im se svašta priviđa, razotkriva i njihovo viđenje “bosanskih Muslimana u Stocu”. Dobro, malo proširili bosanski pašaluk, pa što sad…Sve je to viđeno, još od “turskog vakta”.
A sad ide potpisniku ovih redaka najfascinantnija i najluđa teza koju da bi prihvatio valjda moraš biti operiran od svakog logičkog zaključivanja. Citat: “Jer je baš zahvaljujući njegovoj politici (Franje Tuđmana, op. a.) u BiH broj hrvatskog življa u toj zemlji sada sigurno manji nego prije rata…” Ovakvo okretanje “pile naopako” omiljeno je sredstvo napada zagovornika teza o hrvatskoj agresiji na BiH. Ima ih cijela jedna mala bulumenta i jako su glasni. Nije Hrvate protjerivala ni Vojska RS niti Armija BiH, nego, zamislite – Franjo Tuđman! “Adresa na koju ide krivica za to je Nazorova 59 u Zagrebu, gdje je živio Franjo Tuđman”, razjasnio je pisac sve sumnje. S njime će se složiti nekoliko bosanskih “daidža”, nekoliko sitnih hrvatskih duša i još nekoliko njih naivnih i podložnih propagandi. Za napraviti smutnju – i to je dosta!
Ne bi tekst bio potpun da se nije spomenula Katolička crkva, pa su otkrivena dva krila “tamošnje posvađane Katoličke crkve”. Hrvatski se premijer u Hercegovini tako družio s “redovničkim (franjevačkim) i svjetovnim (Ratko Perić)”. Eto, Novosti “razlomiše” jednu svetu katoličku i evanđeosku Crkvu na “dva krila”.
No, kako su uspjeli u vezu dovesti Tuđmanov predsjednički posjet iz 1993. i ovaj sadašnji premijerski, ostat će nerazjašnjeno do daljnjega. Nitko nema drugog posla u hrvatskoj politici nego da cijepa i “aneksira” BiH. Ako je prema Novostima i Čuliću, preko granice u BiH smiješ samo ako ne ideš u posjetu Hrvatima ili tamošnjoj Katoličkoj crkvi. “HDZ se zajedno s crkvenim strukturama poduhvatio grubih radova u najširem smislu te riječi, jer to ide dotle da se Hrvate u BiH i u iseljeništvu otvoreno podučava kako da lažiraju popis stanovništva”, ustvrdio je spomenuti pisac. Eto, sad znate, ako Hrvata bude nešto više nego što to srpske Novosti predviđaju, to je zato jer ne znaju tko su i što su, pa im trebaju tutori da ih nagovaraju u “lažiranju”. Ako je i od Novosti, previše je.
Autor: Damir Galić/Dnevno.hr
