Reforma zdravstvenoga sustava u Republici Hrvatskoj (jedan prijedlog)
Zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj (RH) je gospodarski neodrživ jer svake godine stvara minus od 1,5 milijardi kuna. Trenutno se navodi da je deficit zdravstvenoga sustava oko 8 milijardi kuna. Stanje u zdravstva, odnosno gubitci u sustavu zdravstva gospodarski ugrožavaju zemlju i nužna je reforma sustava.
Kada se govori o reformi zdravstvenoga sustava postavljaju se dva pitanja: Prvo: Žele li građani RH održiv zdravstveni sustav jer to znači odricanje, smanjenje nekih prava? Drugo pitanje: Hoće li biti političke volje da se provede nužna reforma zdravstvenog sustava, zbog mogućeg gubitka glasova birača?
Republika Hrvatska izdvaja 7,8% bruto društvenog proizvoda (BDP) za zdravstvo, što je u usporedbi s većinom europskih zemalja isti postotak. Budući da je BDP Hrvatske nizak (10.162 eura) za zdravstvo se izdvaja 719 eura godišnje po stanovniku dok je prosjek u Europskoj uniji (EU) 2.171 euro, a razvijene zemlje EU izdvajaju od 3.500 do 5.000 eura (v. tablicu 1.).
Tablica 1. Izdvajanje za zdravstvo u 2014. godini u EU i u Hrvatskoj
Država % BDP-a za zdravstvo Eura Odnos prema Hrvatskoj
Luksemburg 6,8 5.535 7,7 x više
Danska 10,6 4.655 6,5 x više
Njemačka 10,9 3.548 4,9 x
Francuska 11,2 3.473 4,8 x
Grčka 9,2 1.592 2,2 x
Slovenija 8,6 1.505 2,1 x
Estonija 5,8 763 Približno
Mađarska 7,7 754 Približno
Hrvatska 7,4 719 Približno
Napomena: u nekim izvješćima iznosi u eurima su manji ili veći ali to ne utječe na status navedenih zemalja.
Treba znati da samo 30% stanovništva plaća doprinose (oko 1,35 milijuna zaposlenih), samo 55% stanovništva podliježe dopunskim plaćanjima zdravstvenih usluga. U sustavu zdravstva nedostaje od 2.500 do 4.000 liječnika te 6 do 10.000 medicinskih sestara.
Dakle, Hrvatska se nalazi na dnu tablice (u EU) po visini izdvajanja za zdravstvo po glavi stanovnika pa nije moguće s 719 eura pružiti istu razinu zdravstvenih usluga kao s 4.000 eura.
Gubitci u zdravstvu su rezultat: političkog a ne gospodarskog odlučivanja, niskih (nerealnih) cijena koje određuje HZZO, loše organizacije rada, dupliranja kapaciteta, prevelike administracije i nepotrebnog administriranja, starosti nacije (18% stanovništva je starije od 65 godina) i drugih.
Hrvatska je socijalna država i ima organizirano javno zdravstvo. Socijalistička filozofija javnog zdravstva je: „svatko pridonosi koliko može, a uzima koliko mu treba”. Takav pristup se pokazao neodrživim u doba komunističke vladavine od 1945. do 1990. godine te je svako 4 godine trebalo sanirati gubitke u sustavu zdravstva. Došlo je do društveno-političkih promjena ali je kod mnogih filozofija javnog zdravstva ostala ista pa su tako i dalje gomilani gubitci koje je država morala sanirati. Nikada i ništa nije bilo besplatno, uvijek je netko plaćao račun, pa tako ni zdravstvena zaštita ne može biti besplatna. Današnji sustav zdravstva je nepravedan jer postavlja u istu poziciju onoga koji pridonosi mnogo i onoga koji ne pridonosi ništa (vidi tablicu 2.). Vrijeme je da se sustav javnog zdravstva postavi na realnije osnove. Za javno zdravstvo ali takvo u kojem postoji kontrola troškova i odgovornost svih, korisnika (pacijenata) i davatelja usluga (zdravstvenih radnika).
Tablica 2. Usporedba izdvajanja za zdravstvo (iz plaća)
% od bruto plaće/bruto plaća 5.000 kuna 15.000 35.000
15% 750 2.250 5.250
0,5% 25 75 175
1,70% 85 255 595
Ukupno (za zdravstvo) 860 2580 6020
Dakle, pacijent koji ne izdvaja ništa i onaj koji izdvaja (za zdravstvo) preko 6.000 kuna mjesečno imaju isti status. To nije pošteno!
Reforma zdravstva
Reforma zdravstva je strateško pitanje Republike Hrvatske i reformi se treba pristupiti žurno. Treba provesti kratku raspravu (2 mjeseca) o reformi zdravstva te nakon toga donijeti strateški plan (tijekom 2 mjeseca) za razdoblje od 15 do 20 godina. Nema potrebe da rasprava i donošenje strateškog plana traju dugo (ne više od 4 mjeseca) jer je sve poznato samo treba donijeti odluku kakvo zdravstvo želimo i kako ga financirati. Pitanje zdravstvenoga sustava nije stranačko pitanje to je nacionalno pitanje pa ne treba nikome dozvoliti destrukciju, politikanske igre i podmetanja (što se kod nas često događa). Donošenje zakona i davanje prava pacijentima koji su mrtvo slovo na papiru je nedopustivo. Sustav zdravstva mora biti utemeljen na gospodarskim mogućnostima države a ne na željama i eksperimentiranjima. Samo neprijatelji države će biti protiv uvođenja reda. Nužno je da svi zainteresirani sudjeluju u raspravi ali s argumentima. Oni koji imaju drugačiji pogled na rješavanje situacije moraju osim kritike ponuditi rješenje (prijedlog). Sve one koji neargumentirano kritiziraju i ne nude nikakvo rješenje treba isključiti iz rasprave jer to nema smisla. Mi nemamo vremena za čekanje, eksperimentiranje i vođenje stupidnih rasprava. Strateški plan treba biti obvezujući (nakon što se usvoji) bez obzira koja je politička stranka na vlasti i bez obzira tko je ministar. Nedopustivo je da svaki ministar provodi svoje ideje mimo strateškog plana (imamo loša iskustva s nekim ministrima). Reforma zdravstva mora biti gospodarski utemeljena! Građani Hrvatske moraju znati da je postojeće stanje neodrživo i da svako odgađanje reforme dovodi do daljnjeg urušavanja zdravstvenoga sustava (odlazak liječnika, nemogućnost zamjene opreme, nemogućnost uvođenja novih metoda liječenja). Ako građani ne žele gospodarski održiv zdravstveni sustav, ako ne žele uvođenje reda u sustav financiranja i korištenja zdravstvenih usluga onda neka to javno kažu. Novinari (većina) stalno kritiziraju sustav zdravstva i liječnike ali nitko od njih ne daje razuman prijedlog kako napraviti održiv sustav. Stalno naglašavanje dugih lista čekanja bez rasčlambe kako su te liste nastale ne vodi ničemu. Liste čekanja postoje i u bogatijim, bolje organiziranim zemljama svijeta pa nitko od toga ne pravi problem. Kakvu nam poruku šalju novinari natpisom: „Hrvatsko zdravstvo u totalnom rasulu: Dug milijardu eura, 800 tisuća ljudi na listi čekanja, pacijenti izloženi opasnom zračenju“
Ili „Liječnici koji su otišli raditi u EU odnijeli nam milijardu kuna“.
Ovakav način pisanja o hrvatskom zdravstvu je neistinit, neprofesionalan, neetičan i nedopustiv ali o tome nekom drugom prilikom. Prijedlog (za razmatranje) za reformu zdravstvenog sustava:
1. Sustav javnog zdravstva treba objediniti pod ministarstvom zdravstva a ne da postoje gradske i županijske bolnice koje financira država a lokalna uprava donosi ključne odluke. (Ako lokalna uprava hoće imati svoju bolnicu neka je sama financira u cijelosti.)
2. Zdravstvene ustanove trebaju voditi Ravnateljstva na čijem je čelu ekonomist-menedžer koji odgovara ministarstvu za poslovanje.
3. Uvođenje više vrsta polica dodatnog zdravstvenog osiguranja (svaki osiguranik će pored osnovnog osiguranja odabrati dodatno osiguranje prema željama i mogućnostima).
4. Kontrolu troškova police sadašnjeg dopunskog osiguranja (odrediti godišnji limit, koliko korisnik može potrošiti).
5. Postojeće izdvajanje za zdravstvo, 15% bruto plaće razdijeliti na dva dijela: 70% ide kao i do sada HZZO-u a 30 posto na račun osiguranika. Na taj način bi omogućili pošteniju raspodjelu sredstava i omogućili da osiguranik plati sa svoga računa dodatnu zdravstvenu uslugu koju HZZO ne plaća. Na ovaj način bi se osiguranici odgovornije ponašali.
Nužno je građanstvu predočiti činjenice po pitanju zdravstvene zaštite i činjenice zašto je postojeći sustav zdravstva neodrživ. Sustav u kojem nema odgovornosti korisnika usluga (nepotrebne pretrage, neograničena potrošnja) i odgovornosti pružatelja usluga (provođenje defenzivne medicine) ne može biti održiv i zato je nužno uvođenje odgovornosti svih dionika sustava i postavljanje sustava prema mogućnostima a ne prema željama.
Da bi se postiglo odgovorno ponašanje pacijenata treba napraviti više polica osiguranja i jasno napisati koliki trošak polica osiguranja dozvoljava u određenom vremenskom periodu (godinu dana). Ako trošak bude veći od dozvoljenoga pacijent ne će ostati bez zdravstvene zaštite već će je moći ostvariti dodatnom dozvolom komisije kada je to potrebno.
Sustav zdravstva se financira izdvajanjem 15% od bruto plaće. Tih 15 % treba podijeliti tako da 10% bruto plaće ide HZZO-u kao do sada a 5% bruto plaće ide na karticu osiguranika koji će taj novac moći upotrijebiti samo za zdravstvenu zaštitu kada mu bude potrebno. Ako HZZO osigurava lošiju protezu ili lošiji način liječenja, osiguranik će nadoplatiti sa svoga računa za bolju protezu, bolji lijek ili način liječenja. Na ovaj način bi se osiguranike stimuliralo na štednju, racionalnije korištenje sredstava namijenjenih zdravstvenoj zaštiti.
Neshvatljivo je da danas osiguranik koji plaća dopunsko osiguranje (ima karticu dopunskog osiguranja) nema ograničenja pa može potrošiti vrlo visok iznos bez ikakve kontrole!
Što se tiče zdravstvenih radnika tu bi se jasnim protokolima (stručnim preporukama) moglo pomoći liječnicima da ne rade nepotrebne pretrage (da ne provode defenzivnu medicinu). Budući da nema protokola za pojedine postupke i da svatko može prozivati liječnika u praksi liječnici provode defenzivnu medicinu da bi se zaštitili (rade nepotrebne pretrage da ih se ne bi prozivalo, tužilo itd.). Kao primjer nepotrebnih pretraga može se navesti operacija mrene u lokalnoj anesteziji. Pacijent ide na operaciju mrene kod privatnika i ne treba praviti nikakve nalaze dok u javnoj ustanovi (bolnici) treba napraviti više pretraga i pregled anesteziologa. Budući da nema jedinstvenog stava, na razini države, liječnici rade nepotrebne pretrage da bi se zaštitili u slučaju incidenta. Liječnike treba zaštitit od neopravdanih kritika, prozivanja, tužakanja itd.
Da bi se provela reforma zdravstva nužno je promijeniti neke zakone i donijeti nove jer se uz postojeće zakone reforma ne može napraviti.
Današnji sustav zdravstva u Hrvatskoj je neodrživ pa ga moramo promijeniti tako da bude i održiv, i socijalan i prevedan. To se može postići (ako želimo) odgovornim ponašanjem svih dionika sustava.
Doc. dr. sc. Marko Jukić
