HNS-ovci masovno vraćaju stranačke iskaznice, čime pokazuju bar neku dosljednost. A HDZ-ovci? Je li netko vratio iskaznicu radi ovog? Istupio iz stranke u znak prosvjeda zbog koalicije njihove obitelji s onom drugom obitelji s kojom su u ratu oko reketa i teritorija otkad jedni i drugi postoje, od prije rata?

Hoće li itko od HDZ-ovih zastupnika glasati protiv koalicije, neki iz HNS-a hoće i po cijenu izbacivanja iz stranke? Kad je stranka rušila Karamarka, uz asistenciju Šeksa, Mesića, Manolića, Petrova, Buzina i Berlina, i Pavićevih i Hanžekovićevih tiskovina, HDZ-ovci su trubili kako je “Karamarko udbaš”, što je krajnje nelogično obzirom na to tko ga je rušio. Kad je instaliran Plenković, koji je odmah krenuo s lijevo-liberalnom europskim ušima ugodnom retorikom, suprotnom svemu što je HDZ predstavljao od osnutka, mantra je bila kako “je važno da ne dođu komunisti”. Odnosno kako je u redu glasati za Plenkovića, iako je očito kukavičje jaje podmetnuto HDZ-u kako bi ga pacificirao i neutralizirao desnicu i konzervativne te napose suverenističke političke snage u Hrvatskoj, jer “inače će na vlast doći Zokijeve komunjare i jugoslavenčine Vesne Pusić”. I Pupovac, jasno.

To je bijedan izgovor iza kojeg se skriva filozofija “bitno je da smo mi na vlasti, ma što zastupali”. Činjenica je da HDZ danas više ne zastupa ništa i nikog osim vlastitog članstva i interesnih grupa vezanih za njega financijskim interesima. HDZ ne zastupa ideju hrvatskog suvereniteta, ideju ekonomskih sloboda i malih poreza uz slobodu poduzetništva, HDZ ne zastupa srednjeeuopski i katolički kulturni identitet Hrvatske, HDZ trenutno zastupa samo i jedino sebe samog i interese stranačkog članstva. Tragično je slušati opravdanja tipa “pa nećemo valjda istupiti iz stranke i prepustiti je lopovima koji je vode”. Ne, onda ostanite u stranci i držite im ljestve, čime vas to čini?

A što se koalicije tiče, stvar, obzirom na javni image obje stranke, pomalo podsjeća na konferenciju u Havani 1946., kad je na inicijativu Lucky Luciana organiziran sastanak mafijaških obitelji na Kubi, te dogovorena suradnja između budućih obitelji Gambino i Genovese (tada Lucianove obitelji i Manganove obitelji) oko šverca i reketa. Usput se raspravljalo o važnim aspektima mafijaških politika, pravilima i poslovnim interesima, te je uredno podijeljen teritorij i poslovi. Onako usput dogovoreno je i da se smakne Bugsyja Siegela.

Epilog je da je Pupovac na vlasti ionako, kao i uvijek, a da su i “jugoslavenčine i komunjare” isto tako opet na vlasti. Sad, mnogi smatraju da je Plenković lukavo postupio i brane ga time što je eto “uništio HNS” koji sad više nije onako projugoslavenski kad više u njemu nema Vesne Pusić. Komentari na društvenim mrežama idu u smjeru toga da “stvar treba gledati s pozitivne strane” – eliminirana je Vesna Pusić, Beus Richemberg, raskoljen je HNS, raskoljen je pakt SDP-a i HNS-a, dakle oslabljen je i SDP-KPH kao vodeća stranka ljevice i ljevica općenito, osiguran je miran sinergijski oporbeni rad MOST-u i SDP-u, MOST-u sada bez tereta vlasti, a neke tješi što jačaju i Esih i Hasanbegović.

To je bijedna apologetika: nije uništen HNS, nego HDZ. HNS je ionako oduvijek bio “stranka 0,9%” koja je u vlasti participirala samo zahvaljujući umijeću koaliranja i parazitiranja. On kao suverenistička hrvatska stranka, konzervativna i demokršćanska, više ne postoji. Današnji HDZ je liberalna stranka lijevog centra, sviđalo se to kome ili ne. Plenković nije Vučić, koji je euročetnik bio i ostao unatoč bizantinskim predstavama za Europu s postavljanjem lezbijke hrvatskih korijena na čelo vlade, “da se vlasi ne dosjete”. Simpatičniji su mi četnici kao takvi. Isto tako, apologetika ovog poteza Plenkovića ide u smjeru toga da je on time “projugoslavenske snage” neutralizirao i priveo centru. To je spin: HDZ je taj koji je otklizao prema centru pa lijevo i dolje, i danas je to stranka lijevog centra, dok na desnom centru zjapi rupetina veličine one proračunske. Koji je smisao toga da su glasači glasali za HDZ, koji je na listi imao Esih i Hasanbegovića a ne Ninu Obuljen, da bi na kraju dobili “kurikularnu reformu” koja ide za potpunom ideologizacijom osnovnog obrazovanja i pranjem mozga klincima u osnovnoj školi? Cijela frka koja se podigla oko Hrasta, koji kaže kako će njihovi ljudi ostati u stručnim povjerenstvima jer su “otvoreni za različita mišljenja i uvjereni da se naš odgojno obrazovni sustav može razvijati jedino u toj atmosferi otvorenosti i pluralnosti”, što je izazvalo konsternaciju u redovima HDZ-a i HNS-a, jasno govori da u kurikulumu kako ga je Jokić zamislio ne smije biti mjesta pluralnosti i različitim mišljenjima. Školstvo treba biti sanitizirano od bilo kakvih natruha znanstvene metode kako ju je definirao još veliki Giordano Bruno i potpuno podređeno dogmama religija 21. stoljeća objedinjenih u nakaradnoj “političkoj korektnosti”.

Dakle, HDZ je pobijedio, ali ono iza čega je HDZ stajao od osnutka je poraženo. Pirova pobjeda: stranka je spašena, i njene sinekure, ali njena misija je propala. Ovdje se birači dijele na dvije struje – one vjerne svjetonazoru u rasponu od konzervativnog demokršćanskog do alternativne desnice 21. stoljeća oličene u Milu Yiannoupoulosu i Tomi Lahren, i one vjerne brandu, HDZ-u. Potonji ovo koaliranje s HNS-om smatraju genijalnim makijavelističim potezom Plenkovića. On to jest, iz aspekta makijavelizma kao tehnologije održanja na vlasti pod svaku cijenu: Plenković se prvo spretno riješio nepouzdanog Prgometa. Vratio ga je u stranku, uvalio mu kandidaturu za gradonačelnika Zagreba za koju su svi u svemiru znali da ga pokopati osim samog Prgometa, te ga nakon teškog poraza, pretvorio u političkog mrtvaca. Desetkovao je HNS. Mosta se isto tako riješio i Mostov koalicijski potencijal je trenutno nula, a nisu dovoljno jaki da bi sami za sebe predstavljali neki čimbenik. I sve to radi u trenutku dok je SDP na koljenima, točno “by the book”.

No to je smjer u kom Plenković ide od početka: osigurati vlast HDZ-a približavanjem istog centru te okupiranjem lijevog prostora koji je do sad pripadao SDP-u, koji je toliko jadan da ga nemam volje ni kritizirati. Njih trenutno zastupaju ljudi u rasponu od poluidiota tipa Hajdaš-Dončića i Bernardića do potpunih idiota tipa Marasa. Dakle, kao i papa Franjo koji je odustao od politike svog prethodnika, intelektualca, i odlučio podilaženjem i populizmom slijediti politike onih koji RKC inače ne mogu smisliti te im se dodvoravati, Plenković je odlučio popularizirati HDZ među onima kod kojih je do sad bio nepopularan odustajanjem od politika i svjetonazora na kojima je HDZ i stvoren. Dugoročno, to jamči nestanak HDZ-a kao relevantne političke snage, jer za sve lijevo od desnog centra HDZ je uvijek bio i bit će Veliki Sotona kojeg treba uništiti da se ne povampiri i vrati izvorištima. Oni će ga prihvatiti kao saveznika u danoj situaciji, smatrajući ispravno da su obavili svoj posao pacifikacijom “stranke opasnih namjera”. HDZ je taj koji je pacificiran, ne HNS odlaskom Vesne Pusić i Anke Mrak Taritaš, iako iz HDZ-a za sad nitko nije demonstrativno izašao.

Račan je davno rekao, vlast možemo izgubiti, ali obraz ne. Plenković se odlučio za suprotnu politiku, očuvanja vlasti pod svaku cijenu, pa i prevare vlastitih birača, iako je ovo potonje zapravo relativno, jer prevariti je moguće samo onog tko podsvjesno i želi biti prevaren: od samog početka, Plenković nikad nije previše skrivao u kojem će smjeru ići njegov HDZ, i samo su jako naivni nasjeli na to što je Hasanbegović bio na listama: Plenković nikad nije rekao da će on biti ministar kulture, primjerice.

No brojni birači HDZ-a su unatoč svemu što Plenković radi opravdavali sve to time da “ne smijemo prepustiti Hrvatsku njenim neprijateljima”, tj. SDP-u i HNS-u, “komunjarama” Vesne Pusić, “Ćuprijašima”, “Jugoslavenčinama,” Pupovcu. Koja je razlika ako će HDZ sam provoditi njihove politike, tko je tu izgubio? Oni ili vi? No ako i dalje mislite da je bolje da je HDZ na vlasti, makar i ovaj lijevi od kojeg nije ostalo ništa osim imena, onda ćete vjerojatno na idućim izborima isto tako glasati za HDZ. Samo sad će mantra biti “glasajmo za HDZ da na vlast ne dođu Hasine ustaše”. Drugim riječima, velikom broju birača HDZ-a je bitno jedino da HDZ ostane na vlasti, što god zastupao ili ne zastupao. To je pogrešno shvaćena lojalnost: lojalnost jest bitna, ali principima, ne strankama i ljudima. HDZ je taj koji je izdao vlastite principe, dok je dobar dio HNS-a odlučio ostati uz svoje principe. S te strane, jedna Vesna Pusić ipak zaslužuje više poštovanja nego Plenković i Vrdoljak. Jer, ako niste vjerodostojni, što ste onda?

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save