Molitva – Subota, 17. lipnja
Božja prisutnost
Što više vapijemo Gospodinu, to više osjećamo njegovu prisutnost.
Iz dana u dan, sve više i više, privuci nas svome nježnom Srcu.
Sloboda
Bog me tada poučavao
kao što učitelj poučava učenika. (sv. Ignacije)
Podsjetit ću se da ima još mnogo stvari kojima me Bog treba poučiti,
i molit ću za milost da ih uočim
i dopustim mu da me po njima mijenja.
Svjesnost
Kada osjetim toplinu sunca na licu,
svjestan sam tvoje prisutnosti u ovome svijetu.
Riječ Gospodnja
Lk 2,41-51
Isusovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.
A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U ovomu se susretu osjeća napetost između Marije, koja je zabrinuta, i Isusa, koji joj kaže da se ne brine, da je dovoljno odrastao da se brine za sebe. Majčino srce je budno i osjetljivo, ispunjeno brigom i ljubavlju. Marija još uvijek ne razumije što se sve događa s Isusom, ali je njezino srce otvoreno i poučljivo.
Gospodine, daj mi otvoreno i poučljivo srce poput Marijina. Molim te i za sve roditelje koji idu u krajnost držeći svoju djecu ”ispod staklenoga zvona”, i za svu djecu koja rastu nestrpljivo želeći preko noći odrasti.
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr