Kada se za mjesec dana u Trstu sastanu lideri šest država zapadnog Balkana, trebali bi dati potporu ideji o stvaranju jedinstvenog tržišta na tom prostoru. Tome se nada povjerenik Europske unije za susjedstvo i pregovore o proširenju Johannes Hahn i računa da će njemačka kancelarka Angela Merkel, kao i drugi lideri važnih EU članica, dati doprinos u uvjeravanju “partnera na Balkanu” da podrže tu ideju.

Mnogi se pitaju zašto sada takva ideja i tko stoji iza nje. Često se spominjalo kako je to ideja sadašnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ali zapravo postoji razlika između onoga što je predložio on i onoga za što se zalaže Europska unija. O tome je bilo riječi prošlog tjedna kada je Hahn posjetio Srbiju, ali, barem tako kažu u Bruxellesu, bilo je puno krivog prenošenja onoga što je rečeno. Dok je Vučić govorio o stvaranju “carinske unije”, Hahn sada ustraje u stavu da to nije predloženo, jer to ne bi ni bilo moguće, već samo zajedničko tržište kako bi se u tim državama dao poticaj stranim investicijama te olakšao protok roba, ljudi i usluga.

Pogrešan citat

“Vrlo je važno biti precizan u vezi s onim što smjeramo, što nam je cilj. Carinska unija nam nije cilj, krivo me se citiralo s konferencije za novinare prošli četvrtak u Beogradu. Mi smo potpuno svjesni da carinska unija nije izvediva i zato smo od samog početka govorili o zajedničkom tržištu, a danas smo to preimenovali u regionalno ekonomsko područje, što ima za cilj slobodan protok ljudi i roba, međusobno priznavanje dokumenata”, rekao je Hahn prije nekoliko dana u Bruxellesu. On je dodao da bi takvo jedinstveno tržište od 20-ak milijuna ljudi moglo biti privlačno za investitore, što bi onda moglo pomoći i u podizanju gospodarskog rasta i životnog standarda u tim zemljama, te ukinulo barijere ne samo u trgovini.

Ipak, bila trgovinska unija ili “jedinstveno tržište”, ova ideja izaziva i strahove i protivljenje u regiji. Do sada su se protiv nje, što odlučno što manje odlučno, izjasnili Crna Gora i Kosovo, a ni Albanija nema jasan stav. Argument je Kosova, što nije priznato kao država od strane Srbije i Bosne i Hercegovine, da te dvije države ne dopuštaju ni posjet državljana Kosova, a kamoli nešto drugo, te je u takvim okolnostima nelogično govoriti o zajedničkom tržištu. Ministar vanjskih poslova Kosova Enver Hoxhaj nedavno je u Bruxellesu spomenuo kao razlog “strogog protivljenja Kosova” i to što Srbija želi imati i slobodnu trgovinu s Rusijom i euroazijskom trgovinskom zonom, pa bi tako mogla dodatno povećati ulogu Rusije u regiji, a Kosovo poplaviti jeftinom robom sumnjiva porijekla. A politički Kosovo to vidi kao ideju jačanja uloge Srbije u regiji.

Alternative članstvu EU

Crna Gora se protivila jer smatra da bi to moglo stvoriti alternative članstvu u EU, a upravo je Crna Gora, kao najnovija članica NATO-a, najdalje dogurala i u dugom procesu pregovora o članstvu u EU mada takvo članstvo ni za Crnu Goru nije na vidiku u doglednoj budućnosti.

Albanski premijer Edi Rama najprije je podržao ideju, ali je kasnije ministar vanjskih te države Ditmir Bushati izrazio neke rezerve.

Povjerenik Hahn pak kaže da se nada da će uspjeti svima objasniti smisao te da će na kraju svi podržati ovu ideju. “Ovo nikako nije zamišljeno kao zamjena za članstvo u EU. Naprotiv, to će samo pomoći ovim državama da se što bolje pripreme za to članstvo u budućnosti”, rekao je Hahn.

Ideja o stvaranju bescarinske unije ili zajedničkog tržišta na zapadnom Balkanu nije nova iako se sada ponovno pojavila ne samo u regiji već i u Bruxellesu, Berlinu, Rimu i Parizu.

Ta je ideja bila često na dnevnom redu odmah nakon rata u Hrvatskoj pa i krajem devedesetih. Hrvatska se tada snažno protivila jer je u tome vidjela opasnost od stvaranja novih regionalnih asocijacija, sličnih nekoj “novoj Jugoslaviji”, u kojoj od država bivše Jugoslavije ne bi bilo Slovenije, ali bi bila i Albanija, te je i Zagreb na to gledao kao na moguću zamjenu za članstvo u EU. Zbog toga je u Hrvatskoj bilo protivljenja čak i procesu stabilizacije i pridruživanja i regionalnom pristupu koji je bio osnova tog procesa. Ipak, Hrvatska je sada jedina država koja je bila u procesu stabilizacije i pridruživanja i koja je uspjela prijeći cijeli ciklus do punopravnog članstva u EU.

Pakt o stabilnosti

Nakon završetka rata na Kosovu u ljeto 1999. godine, uz snažno zalaganje Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, pokrenut je Pakt o stabilnosti za Jugoistočnu Europu koji su neki nazivali “Marshallovim planom za Balkan”.

U isto vrijeme EU je pokrenula proces stabilizacije i pridruživanja koji je trebao pomoći državama regije da se najprije stabiliziraju, pomire sa susjedima i međusobno surađuju i tako se približe Europskoj uniji. U praksi regija je postala svojevrsna zona slobodne trgovine kroz mrežu bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini, a kasnije je to riješeno i kroz proširenje CEFTA-e na države te regije. Iako je CEFTA stvorena od država srednje Europe, u njoj su sada samo države jugoistočne Europe koje nisu članice Europske unije.

Europska unija je cijelo vrijeme regionalnu suradnju i slobodnu trgovinu smatrala ključnim alatom za postizanje mira i dugotrajne stabilnosti regije, smatrajući da “trgovina ne poznaje granice” i da će to pomoći i u procesu pomirenja. Zato bi danas i htjeli tu suradnju dići na višu razinu i ukinuti neke barijere za poslovanje, ali i povećati mogućnost slobodnog kretanja ljudi pa i radne snage, što trenutnim aranžmanima nije moguće.

Povjerenik Johannes Hahn još od sastanka u Sarajevu prije tri mjeseca na svim sastancima s predstavnicima država regije lobira za ovu ideju. Sada je pojačao napore u tom smjeru kako se približava summit o zapadnom Balkanu, u okviru takozvanog Berlinskog procesa, koji će se ovoga puta održati u Trstu, sredinom srpnja. Do tada bi se trebalo raditi na pripremi zakonskog okvira koji bi takvo tržište učinio djelotvornim pa bi na tom skupu dali samo političku potporu.

Iako je za Hrvatsku ova ideja zanimljiva, jer može biti dobra prilika i za investitore iz Hrvatske, a svako uspješnije tržište u susjedstvu je dobro, ona je automatski isključena od bilo kakve mogućnosti aktivnog sudjelovanja u takvom projektu. Kao članica Europske unije Hrvatska ne može biti dio bilo kakvog drugog jedinstvenog tržišta mimo Europske unije. Naravno, kao članica EU i NATO-a Hrvatska ima aktivnu i važnu ulogu u političkom smislu jer je situacija u susjedstvu od ključne važnosti i za Hrvatsku.

Neki diplomati koji se sjećaju kako je Hrvatska uvijek sa sumnjom gledala takve ideje kažu da je možda sada lakše primorati države regije na stvaranje jedinstvenog tržišta, po ugledu na ono Europske unije, jer se nitko tome ne protivi tako snažno kao što se prije protivila Hrvatska. A one koji se protive vjeruju da je lakše nagovoriti. Neki od diplomata iz država regije često budu konstruktivni na skupovima s predstavnicima EU, ali kada se vrate doma, govore drugačije.

Odnosi između samih država regije su daleko od toga da bi se moglo reći da postoji dobra politička klima koja može pomoći realizaciji ove ideje. Isti lideri koji na sastancima u Berlinu, Parizu i Beču govore o “europskom duhu suradnje”, o “miru i pomirenju” i pristaju na jačanje suradnje sa susjedima, čim se obrate svojim medijima, počinju s nacionalističkom i huškačkom retorikom. Glavni problem svakako je protivljenje Srbije i BiH priznavanju neovisnosti Kosova. Sudjelovanje Kosova u bilo kakvim regionalnim inicijativama uvijek se problematizira, iako se vjeruje da je uz pomoć dijaloga u Bruxellesu to pitanje riješeno. Ali i u slučaju Kosova predstavnici Europske unije vide primjer kako trgovina ruši barijere koje politika ne može ili ne želi. Srbija je uvjerljivo najveći izvoznik roba na Kosovu. No na Kosovu kažu da to više odgovara Srbiji nego Kosovu.

Veća sloboda kretanja

Kako robe ionako putuju, sada se želi potaknuti veća sloboda kretanja ljudi i radnika. Iako mnoge države regije imaju velik problem nezaposlenosti, postoje već neke profesije za koje se povećava potreba i u samoj regiji. Tako bi buduće mjere mogle potaknuti i zapošljavanje ljudi iz jedne države regije u drugoj i tako malim i srednjim poduzećima olakšati proizvodnju i inovacije.

Ako će se ići u realizaciju ovakvih ideja, koje imaju smisla iz perspektive trgovine, onda će u suradnji s Europskom unijom i zainteresiranim zapadnim državama, među kojima svakako želi ostati i Velika Britanija čak i nakon što napusti EU, središnju ulogu bi trebalo imati i Vijeće za regionalnu suradnju sa sjedištem u Sarajevu na čijem je čelu nekadašnji ministar vanjskih poslova nekadašnje SRJ Goran Svilanović.

Bez obzira na rezerve i neka protivljenja u Bruxellesu vjeruju da će ideja o stvaranju jedinstvenog tržišta na zapadnom Balkanu dobiti potporu, jer kada je Njemačka iza neke ideje, onda ju liderima iz regije nije lako odbiti.

Izvor: jutarnji.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save