Obrazovna reforma test je na kojemu prolazi ili pada Plenkovićeva Vlada
Foto: Facebook (na fotografiji Boris Jokić, Blaženka Divjak i ostali)
Pisac ovih redaka mnogo je puta pisao o pojmu „kulturne hegemonije“, u smislu kako ju je definirao talijanski marksistički intelektualac Antonio Gramsci. Gramscijev recept ljevičarima i marksistima za osvajanje političke vlasti ukratko bi se mogao definirati ovako: potrebno je osvojiti kulturnu sferu, a vlast će vam nakon toga „pasti u ruke kao zrelo voće“. Za osvajanje kulture, koju je Gramsci tumačio vrlo ekstenzivno, potreban je dugotrajan „marš kroz institucije“ kao što su sveučilište, mediji, film, kazalište itd.
Gramsci je kao jednu od najvažnijih institucija u koju je potrebno „umarširati“ označio sveučilište, tj. u širem smislu cijeli školsko-obrazovni sustav. Upravo je obrazovanje područje preko kojega je moguće snažno utjecati na odgoj i formiranje stavova mladih naraštaja. Kako to funkcionira školski je primjer bivša Jugoslavija koja je nakon 1945. zabranila te iz škola i knjižnica eliminirala opus čitavog niz književnika, filozofa, novinara i publicista koji se nisu uklapali u nove ideološke okvire jugoslavensko-komunističkog sustava.
I nakon osamostaljenja ljevica u Hrvatskoj, koja baštini i poziva se na političko i intelektualno nasljeđe iz bivšeg sustava, mnogo bolje shvaća važnost kulture i obrazovanja za odgoj budućih naraštaja, pa je tako i danas hrvatska kultura prepuštena na milost i nemilost frljićima svih vrsta i pasmina, dok fakultetskim katedrama i dalje dominira kadar koji se vrlo benevolentno odnosi prema totalitarnome komunističkom sustava. Kao što je poznato, mladim novinarima i politolozima na zagrebačkome Fakultetu političkih znanosti predaje čak i takav „humanist“ i „junačina“ koji je mr. sc. Marka Grubišića, čelnika Društva političkih zatvorenika, vezao za radijator i tukao kao tadašnji šef Odjela za kler Službe državne sigurnosti. Zar je onda čudno, u situaciji gdje studente odgajaju ljudi s takvim psihopatološkim poremećajima, što imamo novinare i politologe kakve imamo?
Jugoidnoj ljevici obrazovanje je poligon za ideološko prekrajanje lica nacije
Obrazovanje jugoidna ljevica shvaća kao odličan poligon za ideološko prekrajanje lica nacije i perpetuiranje svoje kultur-političke hegemonije. Za vrijeme mandata Zorana Milanovića, početkom 2013., tako se u škole želio uvesti tzv. zdravstveni odgoj, što samo po sebi ne bi bio nikakav program da se u slučaju tog odgoja nije radilo o ideološkom konstruktu koji je dijametralno suprotan većinskome katoličkom habitusu većine stanovnika Hrvatske, a vrijedi napomenuti da se je taj i takav odgoj protivio i zdravom razumu (pojedini tada vladajući političari, a u čemu se im sekundirali i mediji, željeli su prikazati kako je druga strana nazadna i kako je protiv toga da se djecu učiti prati zube i ruke, što je naravno idiotski argument u kojega ne bi povjerovao niti Dudek nakon cjelodnevnog nagovaranja od strane Franca Ožbolta).
Vjerujem da se većina sjeća kako je autor tzv. četvrtog modula zdrastvenog odgoja bio dr. sc. Aleksandar Štulhofer, koji se je školovao na institutu Alfreda Kinseya, za kojeg nije nikakva tajna da je imao snažne pedofilske skolnosti. Štoviše, Štulhofer je u koautorstvu objavio knjigu s dr. Theom Sandfortom, deklariranim pedofilom. Nakon što je otkriveno da je Sandfort pedofil Štulhofer se je pravdao smiješnima argumentom kako nije znao za takve njegove sklonosti. Tzv. mainstream mediji nisu naravno postavljali previše pitanja i zgražali se nad pedofilskim sadržajima spolno-zdravstvenog odgoja, što je samo još jedna potvrde one izreke starih Latina da se sličan sličnome veseli, ali i pokazatelj duboke poremećenosti i dvostrukih kriterija hrvatskih medija.
Nakon što je pedofiloidni zdravstveni odgoj ipak pao u sukobu sa zdravim razumom, a čemu je svakako doprinijela i dr. Judith Reisman, dvije godine kasnije, prije održavanja parlamentarnih izbora, kukuriku thermidor nastoji provesti tzv. Cjelovitu kurikularnu reformu (CKR). Za voditelja Ekspertne skupine za reformu kurikuluma osobno je od strane Milanovića ustoličen dr. Boris Jokić. On već u prvim medijskim nastupima najavljuje revoluciju, pa tako doznajemo da u školskoj lektiri ne će više biti mjesta za Marka Marulića, instituciju hrvatske književnosti, a sve kako bi se pronašlo mjesta da se u nju ugura Juricu Pavičića, Antu Tomića, Vedranu Rudan i ostale gigante suvremene hrvatske pisane riječi o kojima pišu najpoznatiji književni kritičari od Pariza do Rima i Londona.
Ekspertna skupina ideoloških komesara
Tzv. Ekspertna skupina za reformu kurikuluma, što je zapravo bio eufemizam za jokićevsko-milanovićevsku jednoobraznu družinu ideoloških komesara, izradila je prijedlog Cjelovite kurikularne reforme koji je doživio snažne kritike od strane najeminentijih znanstvenika i stručnjaka iz svih područja koje je CKR obuhvaćao. Opći je zaključak najistaknutijih akademika, profesora i kulturno-znanstvenih institucija bio taj kako se radi manjkavom tekstu, iza kojeg stoje nekompetentost, opasni voluntarizam, ali i ideološka potka.
Članove „Ekspertne skupine“ nisu, međutim, nimalo zabrinule kritike CKR-a, a kao velikim demokratima koji cijene drugo i drugačije mišljenje, bio im je posve stran i prijedlog da se skupina proširi kako bi njezin sastav bio odraz pluralizma i različitih stavova u hrvatskome društvu. Oni, poštena inteligencija, su ti koji su prema nasljednoj monarhiji iz 1945. godine jedini izabrani određivati kako će se odgajati i školovati hrvatska djeca. Druga strana predstavlja kontrarevolucionare i reakcionare koji tu nemaju što tražiti, jer nema demokracije za protivnike ideološke revolucije koja teče.
Najvažnija reforma od koje ovisi hrvatska budućnost
Obrazovna reforma najvažnija je reforma koja slijedi u Hrvatskoj. Borba za primat u njezinoj provedbi borba je za budućnost hrvatske djece i borba za čitavu vrijednosnu, političku i gospodarsku strukturu hrvatskog društva u budućnosti. Jer, nije isto hoće li se mlade naraštaje i dalje odgajati na balkansko-bizantinskoj matrici ili na srednjoeuropskim vrijedostima, kao što nije svejedno niti to hoćemo li i dalje živjeti u kaljuži rodijaškog kapitalizma ili ćemo se početi ponašati sukladno principima moderne tržišne ekonomije. A upravo je zadaća obrazovanja da mlade ljude odgoji kao moralne i odgovorne pojedince koji će sutra biti spremni preuzeti svoju ulogu u društvu. Upravo je većina političara koje danas gledamo u svim hrvatskih strankama pravo ogledalo odgoja i obrazovanja u bivšem jugoslavensko-komunističkom sustavu koji je poticao prevrtljivost, korupciju, kulturu nerada i filozofiju „snađi se druže“.
Gramsijev savjet „osvojite svijet ideja kako bi one postale ideje svijeta“ najplastičnije ocrtava važnost ideja, a u kontekstu obrazovne reforme važnost da samo jedna strana ne nametne svoje ideje, tj. svoju sliku svijeta. Jer, tamo gdje je „moralno-politički podobna“ samo jedna ideja, tamo nema mjesta za neistomišljenike, tamo se neistomišljenike društveno ostracira, etiketira i isključuje iz bilo koje relevantne rasprave. Tko dobije prevlast i kontrolu nad jezikom taj određuje što je politički korektno, a što nije, i sukladno tome taj kontrolira političke i društvene procese (u Hrvatskoj tako nije bilo bitno što je mislio Marko Veselica, nego je arbitar demokracije bio Žarko Puhovski, svjedok na montiranim procesima nakon Hrvatskog proljeća).
Prepuštanjem Ministarstva znanosti i obrazovanja HNS-u HDZ je napravio krupnu pogrješku, jer je svima poznato da je HNS stranka koja je potpuno na tragu štulhoferovsko-jokićevskih revolucionarnih eksperimenata. Iz HDZ-a, doduše, poručuju kako je nova ministrica neovisna (premda dolazi iz HNS-ove kvote), a predsjednik Vlade od nove ministrice očekuje da osigura društveno ozračje koje će omogućiti postizanje najšireg mogućeg konsenzusa o kurikularnoj reformi. Budućnost će pokazati hoćemo li doista dobiti kurikulum koji će biti odraz stavova većine hrvatskih građana ili će u njegovoj izradi prevladati ideološka dimenzija. Kako bilo, obrazovna reforma najveći je test vjerodostojnosti Plenkovićeve vlade. Test na kojemu se prolazi ili pada. Jer, tko bi se igrao s budućnošću hrvatske djece, taj ne zaslužuje biti na čelu Hrvatske.
Izvor: direktno.hr
