Foto: Petar Jurčević, snimka zaslona, montaža narod.hr

Dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji, poslala je danas zahtjev 24sata za objavu odgovora na komentar Tomislava Klauškog pod naslovom “Pišu o Titu i hodaju za život, ali ne brinu za oboljelu djecu”, koji je objavljen u utorak 20. lipnja 2017. godine, a u kojem je iznio čitav niz neistina o nizu ljudi.

Tekst možete pročitati na poveznici:

http://www.24sata.hr/kolumne/pisu-o-titu-i-hodaju-za-zivot-ali-ne-brinu-za-oboljelu-djecu-529292

Odgovor dr. Željke Markić prenosimo u cijelosti u nastavku:

U utorak je u tekstu pod naslovom: “Pišu o Titu i hodaju za život, ali ne brinu za oboljelu djecu” Tomislav Klauški optužio sisačkog biskupa Vladu Košića, saborske zastupnike Hasanbegovića i Esih, više od 25 000 ljudi u Zagrebu i 10 000 ljudi u Splitu koji su prije mjesec dana hodali za život, obitelji i Hrvatsku, oko milijun i pol ljudi u Hrvatskoj koji su dio raznih molitvenih skupina Katoličke Crkve te hrvatske branitelje i mene – da se “nismo oglasili” za 7 bolesne djece iz Klaićeve te da nas sve “nije briga” za bolesnu djecu. Da, za nebrigu za bolesnu i gladnu djecu optužuje i Kaptol. Tu, pretpostavljam, misli na 16 hrvatskih biskupa i nadbiskupa, oko 3.000 svećenika koji brinu o više od 1.500 župa te više od 4.000 redovnika i redovnica.

Neću ovdje analizirati apsurdnost ovakvih optužbi protiv milijuna konkretnih osoba o kojima Klauški ne zna ništa – pa niti to što konkretno rade za bolesnu i gladnu djecu. Niti ću dokazivati da je za nebrigu optužio upravo one od kojih su mnogi svaki dan na prvoj liniji brige za bolesne i gladne – od djece do staraca. Neću ulaziti niti u činjenicu da je kao jedini pozitivan primjer brige o bolesnoj djeci Klauški naveo zastupnicu HNS-a, stranke povezane s nizom korupcijskih afera, odnosno kriminalom kojim se novac iz državnog proračuna uzima za osobnu korist, niti ću podsjećati da je Klauški godinama dobivao plaću pišući za Index čiji je vlasnik, Matija Babić priznao te je osuđen, jer nije platio najmanje milijun kuna poreza – odnosno – zato što nije u proračun uplatio dio svojih prihoda – isti onaj proračun RH iz kojeg se financiraju lijekovi za bolesnu i hrana za gladnu djecu.

Neću ovdje detaljno razlagati sve dobro koje potrebitima čini Vlado Košić, biskup najmlađe i najsiromašnije hrvatske biskupije, na primjer o Zakladi koju je osnovao za stipendiranje siromašnih studenata svoje biskupije. Neću podsjećati niti na medijski pogrom – laži, uvrede I napade kojima je bio izložen Zlatko Hasanbegović upravo zato što je, barem na kratko, zaustavio isisavanje novaca iz državnog proračuna za razne udruge i medije koji dijele svjetonazor gospodina Klauškog, niti na više od milijardu kuna koja se svake godine iz proračuna troši na Dokumente, GONG-ove, Novosti, udruge koje su u četvrtak branile lik i djela komunističkog zločinca, ubojice i mučitelja djece, trudnica i odraslih – Tita. Sav taj novac koji Babić nije uplatio – u državni proračun, a HNS i Klauškom bliske udruge potrošile – iz državnog proračuna – oduzet je od lijekova, liječenja, obrazovanja, porodiljnih, mirovina onih čiji je to novac – hrvatskih građana…

Neću ovdje govoriti u ime svih ljudi u Hrvatskoj koje je Klauški nemilosrdno oblatio, huškajući javnost na njih, jer ne znam dovoljno o mnogobrojnim dobrim djelima koja, sigurna sam, čine. Ograničit ću se na sebe. Jer znam koga ja pomažem, do koga je meni stalo i dobro znam mogu li učiniti i više od onoga što činim.

Kao prvo, nije istina da se nisam oglasila za djecu iz Klaićeve. S partnerskom udrugom pokrenuli smo peticiju Vladi i Ministarstvu zdravstva koju je potpisalo oko 13.000 ljudi, informirali smo naše podupiratelje nizom članaka na našem portalu Narod.hr te ih potaknuli da se uključe u potpisivanje peticije. Drago mi je da su naši napori, kao i napori mnogih drugih ljudi urodili plodom. Jako je loše da Vlada nalazi novac za lijekove za koje očito procjenjuje da ih treba platiti – tek nakon pritiska javnosti.

Isto tako, nije istina da se “ne brinem” o gladnoj djeci. Istina je da moj suprug i ja na razne načine pomažemo gladne. Na primjer, kroz međunarodnu udrugu Mary’s Meals financirali smo otvaranje školskih kuhinja u Malaviju, Beninu i Liberiji te svake godine plaćamo jedan obrok dnevno u školi za više od 700 djece u najsiromašnijim zemljama svijeta, godinama redovito doniramo sredstva sestrama Majke Tereze – za javnu kuhinju i pružanje pomoći najsiromašnijim obiteljima u Zagrebu, a kroz dvije zaklade financiramo više srednjoškolaca i studenata čije obitelji ih, zbog teškog imovinskog statusa, ne bi mogle nastaviti školovati.

Klauški kaže da ne činim dovoljno. I slažem se. Ne činim. Ne samo da ne činim dovoljno za gladne, bolesne, siromašne – ne izdvajam dovoljno vremena, ljubavi, pa i novaca niti za moje roditelje, svekrvu, za moja tri brata i dvije sestre, šogore i šogorice, mojih 30 nećaka i nećakinja, za naše kumove, kumčad, za moje prijateljice iz mladosti s teško bolesnom djecom, za prijatelje, zaposlenike u našoj firmi, suradnike i volontere U ime obitelji. Ne pomažem dovoljno žene koje trpe različite vrste nepravdi, profesore koji nam se javljaju za pomoć, branitelje koji su žrtvovali svoje zdravlje I bili spremni žrtvovati svoje živote za obranu Hrvatske, a danas se moraju nositi sa stalnim uvredama, nepravdom i nepriznavanjem njihovog doprinosa, ne činim dovoljno niti za projekte za mlade i djecu, nezaposlene, za mlade obitelji koje traže konkretne smjernice za odgoj svoje djece, za kulturne projekte na kojima entuzijasti rade već godinama. Ne činim dovoljni niti za muškarca koji je moj najbolji prijatelj i ljubav mog života. Niti za četiri sina koja sam mu rodila. Moja je lista onih i onoga kojima ne dajem što ih ide, ne pomažem, nisam tu za njih mnogo duža od liste Tomislava Klauškog. I na nju me ne treba podsjećati komentator 24 sata. Svaku večer prođem taj dugi popis onoga što nisam učinila i svako ga jutro ispočetka nastojim skratiti.

I da je Tomislav Klauški netko tko me na sve te moje propuste i nedovoljno zalaganje za dobro podsjeća iz želje da budem i postajem što bolja osoba – rekla bih mu – hvala. Ali nije. Tomislav Klauški optužio je za nebrigu o bolesnoj i gladnoj djeci one koje ne voli, zato što ih ne voli.

Umjesto da neistomišljenike proziva jer su sudjelovali u Hodu za život, zalažu se za razotkrivanje istine o Titu i postizanje pravde za žrtve lijevog totalitarizma, zato što su glasali za zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca, zato što su za neradnu nedjelju za trgovkinje ili za promjenu izbornog sustava, jer su branitelji, dio molitvene zajednice, svećenik ili redovnica – Klauški izmišlja da se svi oni, svi mi, ne brinemo za bolesnu i gladnu djecu – pa nas on, zato napada.

Malo je toga ružnije za vidjeti od muškarca koji djecu iskorištava za svoje osobne obračune. A što reći o muškarcu koji za napad na neistomišljenike iskorištava – bolesnu djecu?

Izvor: narod.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save