DR. MARKO JUKIĆ: Bribirska glavica – devastacija spomenika kulture najviše kategorije
Bribirska glavica, uz Biskupiju, Nin i Solin, spada u najvažnije arheološke lokalitete Hrvatske i spomenik je kulture najviše kategorije. Otac hrvatske arheologije fra Lujo Marun je vršio istraživanja 1908. godine i lokalitet nazvao „Hrvatskom Trojom“.
Srednjovjekovno groblje „Novi put“ (1), Prapovijesni, rimski i srednjovjekovni bedemi (2), Nimfej (3), Srednjovjekovna kula (4), Rimske, kasnoantičke i srednjovjekovne kuće (5), Crkva sv. Marije (6), Franjevački samostan (7), Muzejska zbirka (8), Srednjovjekovne kuće (palača obitelji Šubić) (9), Rimska ulica i srednjovjekovne kuće (10), Srednjovjekovna crkva sv. Ivana/pravoslavna crkva sv. Joakima i Ane (13),
Zidine Varvariae
Arheološki lokalitet Bribirska glavica obuhvaća površinu od 7 hektara. Nalazi se iznad Bribira na nadmorskoj visini od 300 metara. U antičko doba naselje se zvalo Varvaria, kasnije Brebirium pa Bribir. Na tom lokalitetu se nalaze tragovi života od prapovijesnog doba, rane i kasne antike te starohrvatske povijesti ranog i kasnog srednjeg vijeka. Bribir je bio središte hrvatske države u 13. i 14. stoljeću (sjedište bribirskih kneževa i bribirske županije). Godine 1251. Šubići su dobili, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV., bribirsko kneštvo u nasljedno leno. Na tom lokalitetu je stasala najmoćnija starohrvatska obitelj, obitelj Šubić. Pavao Šubić je na tom lokalitetu sagradio dvor u 13. stoljeću. Bio je „Hrvatski ban i gospodar cijele Bosne“ (banus Croatorum et tocius Bosnae dominus). Nakon smrti je sahranjen u crkvi „Sv. Marije“. U crkvi sv. Marije se zaredio Nikola Tavelić 1375. godine, prvi hrvatski svetac.
Ostatci dvora bana Šubića
Ostatci crkve sv. Marije
Turci su zaposjeli i razrušili Bribir 1523. godine. Turci su na tom području bili oko 150 godina. Nakon odlaska Turaka stanovništvo koje je pobjeglo pred Turcima je živjelo u podnožju oko Bribirske glavice. Područje Bribira, Bribirske glavice, je potpalo pod vlast Venecije (1684. g.) koja je utvrdu koristila kao kamenolom. Došljaci su također uništavali arheološko nalazište.
Do sada je istražena (ne u cijelosti) samo jedna petina arheološkog lokaliteta i nađeni su ostatci rimskih hramova s mozaicima i sustavima cisterni. Također je nađena gotička i romanička crkva na temeljima ranijeg starokršćanskog zdanja te ilirski i starohrvatski grobovi.
Na temeljima starohrvatske šesterolisne crkvice je sagrađena (1574. godine) pravoslavna crkva svete Ane! To je bio obrazac ponašanja Osmanlija i došljaka s istoka, da se na temeljima srušenih (uništenih ) hramova grade nove crkve (hramovi) s namjerom da se zatre trag starosjedioca. Pravoslavci su došli pod naletima Turaka i ostali nakon povlačenja Turaka. Postojanje pravoslavnih hramova u doba Šubića je izmišljotina kojom se pokušava svojatati hrvatski teritorij.
Ostatci starohrvatske crkve ispod pravoslavne crkve (1)
Ostatci starohrvatske crkve ispod pravoslavne crkve (2)
Pored pravoslavne crkve je u novije vrijeme nastalo pravoslavno groblje na arheološkom lokalitetu nulte kategorije što je velika sramota za one koji trebaju voditi računa o arheološkom nalazištu i za vlast koja nije spriječila (već je poticala – u doba Jugoslavije i kasnije) kulturocid. Oni koji su gradili nove grobnice su uništavali arheološke ostatke (sarkofage i drugo).
Pravoslavno groblje na arheološkom lokalitetu nulte kategorije
Jedan je divljak na arheološkom lokalitetu izgradio zvjezdastu betonsku kriptu a kasnije ju je pokrio betonskom pločom. Tko i zašto dozvoljava takav kulturocid? Tko dozvoljava nova ukapanja na tom arheološkom lokalitetu nulte kategorije? Nažalost i dalje se vrši devastacija lokaliteta. Sramota za struku i vlast!
Barbarizam i kulturocid na arheološkom lokalitetu nulte kategorije
Arheološki lokalitet nulte kategorije su devastirali Turci, Mlečani, došljaci s istoka, Talijani za vrijeme Drugog svjetskog rata (odnijeli su neke vrijedne eksponate), devastacija je nastavljane i za vrijeme Domovinskog rata (na glavici je bila postavljena četnička artiljerija).
Kamen s Branimirovim imenom nađen je unutar crkve sv. Joakima i Ane na Bribirskoj glavici, u čijim temeljima stoji rotonda koju dr. Milošević datira u 6. stoljeće, čime ona postaje prva među takvim građevinama u Dalmaciji. Na Bribirskoj glavici je nađen švedski toponim (švedske pokrajine Skania Inferior) ali još nije jasno kakva je veza između Skandinavije i Bribirske glavice.
Bribir je nakon pada 1523. postao pogranična turska utvrda, a stanovništvo je pobjeglo. Franjevci su dolaskom Turaka pobjegli u Šibenik, a Turci su crkvu pretvorili u barutanu. Crkva i samostan su do temelja srušeni prije no što je Venecija vratila Bribir 1684. Bribirska loza Šubića je izumrla, ali je slavna povijest Šubića Zrinskih počela kad je Juraj III. Šubić, sin Pavla II. Ostrovičkog, zamijenio 1347. Ostrovicu za Zrin na obroncima Zrinske gore i tako postao Juraj I. Zrinski.
Novija istraživanja na Bribirskoj glavici su rađena 2014. i 2015. godine u okviru međunarodnog arheološkog istraživanja Varvaria/Brebirium/Bribira. Istraživanja su proveli Muzej hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita u suradnji s Muzejom grada Šibenika te Sveučilištem Macquarie iz Sidneya i Teološkim fakultetom u Oslu. Iskapanja na lokalitetu su radili studenti iz Australije, Norveške, Turske, Rumunjske i Francuske kao gosti Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Muzeja grada Šibenika.
Iz vremena Šubića sačuvano je luksuzno posuđe, poljodjelski alati, metalni predmeti i novac.
Danas na Bribirskoj glavici postoji Muzejska arheološka zbirka Bribir koja nikad nije otvorena niti je lokalitet ičim zaštićen, unatoč tome što ga zovu „Hrvatskom Trojom“.
Kuća u kojoj je Muzejska zbirka
Arheološko nalazište Bribirska glavica su istraživali, iskapali i (ili) o nalazima pisali fra Lujo Maruna, Stjepan Gunjača, Mate Suić, Tonči Burić, Victor Ghica, Ante Milošević, Danijel Džino i drugi.
Vrijeme je da se arheološki lokalitet Bribirska glavica zaštiti od daljnje devastacije, da se zabrani uništavanje sarkofaga, grobnica i drugih artefakata iz antičkog i starohrvatskog doba. Vrijeme je da se groblje izmjesti s arheološkog lokaliteta jer daljnje uništavanje arheološkog lokaliteta najviše kategorije mogu dozvoliti samo barbari.
Dr. Marko Jukić
