Nadnevka 18. studenog u Vukovaru konačno počinje dugo traženi građanski rat
Kukuriku Vlada RH pokušala je kroz slučajeve Perković i Ćirilica prikriti svoju nesposobnost, a zapravo je razotkrila da otuđena elita godinama priprema građanski rat protiv domoljubne Hrvatske.
{jathumbnail off}Konačno postaje jasno zašto je dio četničke paramilicije primljen u hrvatsku policiju i neke zaštitarske tvrtke. Usprkos činjenici da protuhrvatska opcija pokriva skoro sve važnije pozicije u RH, policija je udaljena od ćiriličnih ploča u Vukovaru, zato da se omogući njihovo skidanje, jer bi na obljetnicu pada Vukovara mogla krenuti nepredvidiva pobuna branitelja. Kukurikavci kontroliraju RH, ali se 18. studenog može dogoditi da tu kontrolu izgube.
Zoran Milanović je toliko uporno tjerao svoje da je previdio kako za obljetnicu pada Vukovara nesvjesno priprema krvoproliće, bez da može biti siguran kuda ono vodi. Naravno, kada 18. studenog prođe bez ćirilice, kada se branitelji ispušu, Vlada će ponovno tjerati svoje.
Agonija branitelja Vukovara nikada nije prestala. Nakon pada Vukovara, neprijatelj je na Ovčari smaknuo ranjene i bolesne branitelje. Zarobljeni branitelji mučeni su u srbijanskim logorima, da bi “hrvatska” vlast sve preživjele dočekala s nepovjerenjem i istragama, pa se mučenje branitelja Vukovara oduljilo 22 godine. Bilo je svega: uhićenja, fizičkog zlostavljanja, ignoriranja Vukovaraca i simbolike Vukovara, kao i oprosta neprijatelju za najgore zločine. Na kraju je partijska nomenklatura u svoja dva povratka na vlast u RH nametnula svim Vukovarcima jezik i pismo agresora kao obvezno drugo pismo u Vukovaru. Partija se ne može stalno pozivati na nekakav argument da se u svemu tome nije snašla niti Jadranka Kosor. Zašto bi ona bila nekakav arbitar? Zar je ranjena na Mitnici? Branitelji Vukovara ovih se dana nalaze u okruženju hrvatske policije, što je velika sramota za zemlju. Za mjesec dana, na obljetnicu tragičnog pada Vukovara, može se dogoditi nova Ovčara, ovaj put u samostalnoj režiji Zagreba. Pa neka! Ljuto se varaju oni koji misle da će biti žrtava samo na jednoj strani. Vrijeme je da bezobrazni kreteni dobiju što ih ide.
Mogu li Hrvate zastupati srpski zetovi?
Zoran Milanović gubi se glede svoje dužnosti premijera RH, ali se u partijskoj močvari ne snalazi najbolje niti Stožer za Vukovar.*** Na sastanku s predstavnicima državnih i gradskih struktura, branitelji Vukovara postavili su se previše pomirljivo, pa je nepovratno propuštena šansa da se kroz uzmak Vlade sačuva dostojanstvo Vukovara. Ovih je dana nesalomljivi Stevo Culej instinktivno reagirao oštrije, jer je osjećao da se sprema neprihvatljiv kompromis. Vidite, odmah nakon sastanka u Vukovaru pokrenut je slučaj HGK i s njim povezani novi slučaj HAC, da bi se konačno podigla i optužnica protiv Željka Sabe, kao kazna što ne kontrolira Vukovar u dovoljnoj mjeri, gledano kroz vizuru Partije. Možete li zamisliti koliko nas košta HGK ako je vrhuška te institucije prebacila u svoje privatne džepove silnih 32 milijuna kuna, u svega nekoliko godina. Uz direktnu korupciju u HGK, DORH treba ispitati i koliko su nas koštali promašeni projekti HGK i njegove promašen i skupe misije, i tko je sve za sve to odgovoran. Da su se tolika sredstva izdvojila za obnovu i razvoj Vukovara, kao i cijele Slavonije, danas bi Lijepa Naša bila potpun raj na zemlji, za sve nas a ne samo za turiste. Jasno je da je DORH krenuo pravim putem, ali i to da time Vlada kupuje vrijeme do obljetnice pada Vukovara 18. studenog, kada će ponovno aktualizirati slučaj Perković i zabavljati nas sa ostalim osobama sa popisa za izručenje. U pričuvi je domaća optužnica protiv Josipa Perkovića, za ubojstvo Mire Barešića.
Zašto je Stožer pregovarao na terenu Vlade (ured gradonačelnika)? Na braniteljskoj strani pojavilo se čak 16 predstavnika, kako bi se pregovori razvodnili. Gdje je nestao Josip Klemm, jedan od značajnijih članova Stožera (pregovori i logistika). Propao je u Zemlju i pojavio se sa druge strane, u Japanu! U ključnom trenutku početka pregovora s Vladom RH! Znate, imao sam nekakvu ljudsku potrebu pretući tog branitelja, u znak konkretne podrške premijeru RH, ali su me prijatelji upozorili da je Klemm snažniji od mene i da ima pod kontrolom 800 zaštitara. I da nitko od njih nije bivši pobunjenik iz Krajine, niti “borac iz BiH”! Takav Klemm podsjećao je Vladu RH da su branitelji na neki način vojna sila, sa oružjem i bez njega, i da nije pametno zanemariti njihove zahtjeve. Ekipu “države” pojačao je i Bojan Glavašević, moje veliko razočarenje. Možete li zamisliti tu sramotu u Vukovaru, taj strah premijera RH od branitelja RH. Ministri Predrag Matić i Ante Kotromanović bojažljivo su ušetali na glavni ulaz, a Premijer se pojavio kroz katakombe, negdje od garaža, kao neki nezadrživi novinar, koji uvijek pronalazi dobar izvor informacija. Naravno da bi bilo prirodno da se predsjednik RH osjeća najsigurnije u prisutnosti branitelja RH, ali to nije tako. Zašto? Milanović se zaista uživio u svoju ulogu novinara, pa se cijelo vrijeme iščuđavao svim informacijama koje su iznijeli branitelji. Nestali nisu popisani! Ma jeli to, ljudi, moguće? Što rade Milanovićevi ministri?
Što rade Crveni na plavom Dunavu? Sovjetska imperija davno se raspala. Znamo da su i mnogi Srbi branili Vukovar, ali moram naglasiti da se ipak događa jedna nevjerojatna pogreška u odgovarajućem dizajnu svih tih međunacionalnih odnosa u Vukovaru i u RH. Situacija je takva da se ispred države može pojaviti samo Nikola Štedul, a prva rezerva može biti Ivo Josipović, koji RH prezentira formalno. Pri tome je problem što imamo predsjednika koji je izjavio kako je lijepa partizanska kapa, ali znakovito šuti o hrvatskom grbu, kojega formalno prezentira, koji mu trenutno daje političku moć i utjecaj arbitra. Naime, srpski zetovi Predrag Matić i Željko Sabo mogu zastupati samo kukuriku MORH i trenutno crveni Vukovar – možemo reći da nisu dostigli niti taj nivo. Ali, nije normalno da se pojavljuju u međunacionalnim pregovorima. Bit ćemo sretni ako se ti ljudi međunacionalno pomire unutar sebe i da imaju kvalitetne međunacionalne odnose i suživot unutar svoje obitelji. Iako se to njima tako ne čini, ovdje nije riječ o odnosu RH i srpske manjine u RH, jer takav odnos po Ustavu i ustavnim zakonima mora biti konzistentan s pozicijom hrvatskog naroda u RH, kao nacionalnog temelja RH. Konzistentan i sa sveukupnim naslijeđem Domovinskog rata i njegove narušene nacionalne simbolike. Dakle, sve se u konačnici svodi na odnos Hrvata i Srba, pa srpski zetovi ne mogu predstavljati Hrvate, kao što hrvatski zetovi ne predstavljaju Srbe. Vjerujem da ste čuli vic kako je u Vladi RH toliko Srba i toliko Hrvata oženjenih Srpkinjama da bi u Banskim dvorima trebalo uvesti ćirilicu kao prvo pismo.
Bojan Glavašević bio je moja velika nada
Sve su to čudne špijunske igre u obavještajno provaljenoj RH. Pola nacije i svi bezvjernici uključeni su u famoznu beogradsku Kontraobavještajnu grupu u RH, koja je načeta u aferi Labrador, ali zapravo nikad nije eliminirana. Nekako sam se prisjetio genijalnog srbijanskog filma “Balkanski špijun”. Nezaboravni Danilo Stojković i podnošljivi Zvonko Lepetić u podrumu odgrću ugalj i pronalaze svoj skriveni dragulj, sliku druga Staljina. Mnogi Hrvati slično obožavaju Antu Pavelića. Naravno da imam njegovu sliku u svojoj obiteljskoj kući, sklonjenu iznad bračnog kreveta, ispod opakog akta Merylin Monroe. Supruga tolerira Merlinku, jer kada ju makne, nacrta se Doktor, ozbiljan poput tragičnog vremena u kojemu je živio. Kada nešto ne mogu proniknuti, odem u svoju spavaću sobu i konzultiram se sa vječitim počasnim predsjednikom RH. Kada mi je teško, opet je tu Doktor, da zaliječi dušu. Pustimo na stranu sve priče, ipak je Ante Pavelić naš, najpoznatija žrtva jugoslavenske Udbe. Ako nije bio veliki Hrvat, zašto ga je Udba ubila?
Kako to da najedanput spominjem našeg najpoznatijeg Doktora? Što me muči na marginama sukoba branitelja Vukovara i novog okupatora? Negdje iz prikrajka znao sam s velikom nadom gledati za sinom Siniše Glavaševića, nadajući se da će nastaviti karizmu svoga oca. I zaista, uslijedio je poklon kojemu se nisam nadao. Bojanova majka bila je muslimanka, pa Bojan nakon Vukovara nije pobrao batine u Zagrebu, nego je zajedno s rodbinom po maminoj strani preživio četničku agresiju na Prijedor. Kada sam to doznao, veselo sam otrčao do Doktora i priopćio mu da nade ima i da se pojavio novi pomiritelj muslimana i katolika na ovome prostoru. Kao što to Beograd inače tvrdi, naravno da je na području NDH sve uvijek referentno sa NDH. Priželjkivao sam da se u toj generiranoj pometnji između muslimana i katolika u BiH pokrene zaboravljena pravaška opcija Hrvata kao nacije s dvije vjere, što bi spriječilo nacionalno osipanje i ovakve sukobe između Hrvata i bosanskih muslimana u zajedničkom entitetu u BiH, kao i pretvaranje paradržavne Republike Srpske u novu srpsku državu. Otišao sam u spavaću sobu i skinuo Merlinku. Imao sam nekakav osjećaj da Doktor zna što se događa i da dijeli sa mnom moju nadu glede Bojana. Tužno je da današnji bosanski muslimani nazivaju Hrvate ustašama, a nekada su se masovno svrstali uz Doktora. Hrvati i muslimani Prijedora bili su za NDH poklani od strane partizana i četnika. Pa opet, ponovno, za vrijeme agresije Srbije i posrbljene JNA na BiH. Bista Jovana Raškovića ispred prijedorske “opštine” postala je simbol “srpskog Prijedora”. Jadna nam naša majka i naša politika. Bojan Glavašević konačno se sklonio u Zagreb. I što je slijedilo? Kao ustaša starog kova, uronjen u zamisli našeg pokojnog Doktora, očekivao sam da će Bojan pozvati na nacionalno objedinjavanje Hrvata obje vjere. Kad tamo, Bojan Glavašević zapravo ne pripada niti jednoj vjeri. I još je postao asistent Milorada Pupovca! Zemljo, otvori se! Znate, nešto mi tu ne štima, ali o tome nekom drugom prilikom. Nego, koga je zastupao Bojan Glavašević na sastanku u Vukovaru? Koga zastupala Vlada RH?
*** Zahtjevi Stožera za žurno postupanje i donošenje odluka:
1. Maknuti sve postavljene dvojezične ploče
2. Hitno obustaviti istražne radnje i postupke protiv članova Stožera, branitelja i civila osumnjičenih za skidanje ploča te djelatnika MUP-a
3. Moratorij na primjenu Zakona o nacionalnim manjinama do provedbe sljedećeg popisa stanovništva u kojem će sudjelovati i članovi braniteljsko-stradalničke populacije, članovi udruga koji su sastavni dio Stožera te članovi određene komisije EU
4. Proglašenje Vukovara mjestom posebnog pijeteta po svim točkama projekta
5. Usklađivanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina sa europskim standardima, a koji iznosi zastupljenost veću od 50 posto jedne nacionalne manjine na određenom prostoru.
6. Izvješće DORH-a o procesuiranju ratnih zločinaca za zločine koje su počinili nad građanima grada Vukovara 1991. godine te podnošenje optužnice protiv agresorske vojske JNA za prekomjerno granatiranje Vukovara
7. Hitno pokretanje postupaka i radnji vezanih za pronalaženje nestalih osoba kako na širem području grada Vukovara i RH tako i u Republici Srbiji.
Autor: Tvrtko Dolić/Croatiev.net