Blaženi Ivan Pavao II papa (1920. – 2005.)

Život mladog Karola Wojtyle bio je bolno obilježen gubitkom majke: u času njene smrti 1929. godine imao je Karol samo 9 godina

 

{jathumbnail off}Tri godine kasnije pogodila ga je i smrt starijeg brata Edmunda; taj je mladi liječnik (rođen 1906.) umro od šarlaha. Uz pobožnog oca – umirovljenog vojnog dočasnika rođenog 1879. godine, budući je Papa naučio kako dostojno prihvatiti tragične trenutke života i ugraditi ih u vlastitu svetost.

Mladić koji je uživao u sportu otpočeo je 1938. godine studij na Jagelonskom sveučilištu u Krakowu; pokazuje veliki interes za teatar i upisuje dramsku školu. Školovanje je ubrzo prekinuto napadom Njemačke na Poljsku 1939. godine. Tijekom njemačke okupacije – koja je u Poljskoj bila vrlo brutalna – Karol je bio fizički radnik u raznim poduzećima u Krakowu.

Odlučuje se pridružiti tajnom sjemeništu (nacisti nisu u Poljskoj dopuštali pripremanje mladih za svećeništvo); 1946. godine – nakon što je u Poljskoj uspostavljen komunistički režim – biva zaređen za dijacezanskog svećenika. Studij je okončao u Rimu, njegov doktorat iz 1948. godine bavi se karmelićanskim svecem i naučiteljem katoličke mistike Ivanom od Križa.

Karol se pokazuje kao uspješan pastoralni radnik; uz veliku opasnost uspijeva pobožne poljske radnike u komunističkom gradu – projektu Nowoj Huti (novosagrađeni industrijski grad blizu Krakowa) ustrojiti u župu. Božićnu misu 1959. godine slavi na otvorenom polju, gdje 1977. godine napokon – sada već kao nadbiskup Krakowa – posvećuje i crkvu. U gradu gdje je totalitarna komunistička vlast zamislila da „takvog objekta“ biti ne smije!

Wojtyla je, kao vrlo daroviti teolog, preuzeo 1954. godine i dužnost profesora na Katoličkom sveučilištu u Lublinu. Pomoćni biskup u Krakowu postaje 1958.; nadbiskupsku službu preuzima 1964. god.. Papa postaje 1978. godine, u vrijeme kada je Crkva u zapadnim zemljama bila uzljuljana valom modernizma – te se, primjerice, naširoko odustajalo od prakticiranja sakramenta ispovijedi, a molitvu krunice, križnog puta i euharistijska klanjanja promatralo kao nešto zastarjelo i smiješno, sa čime treba što prije i što temeljitije prekinuti.

Ivan Pavao II. je u razdoblju 1962. – 1965. god. sudjelovao na II. vatikanskom koncilu, kao teolog i biskup. Bilježi se da je imao značajnu ulogu u pisanju kostitucije „Gaudium et spes“. Godine 1967. godine značajno pridonosi kod pisanje papinske enciklike „Humanae Vitae“, koja govori o abortusu, te o bračnoj ljubavi.

U svojem dugom pontifikatu (1978. – 2005. godine) iskoristio je mogućnosti vremena, te se trudio obići vjernike širom svijeta, držeći velike Mise na otvorenom.

Uz pomoć kadrinala Franje Šepera i Josepha Ratzingera na čelu Kongregacije za nauk vjere, uspijeva održati pravovjerje u Katoličkoj Crkvi. Već 1979. godine bivaju osuđena naučavanja vodećeg modernističkog teologa Hans Künga, tj. njegovo nastojanje da prilagodi kršćanstvo liberalnoj ideologiji. „Teologija oslobođenja“, pokušaj „križanja“ katoličanstva i marksističke ideologije (uključivo doktrinu klasne borbe) biva od Vatikana osuđena 1984.

Ivan Pavao II. uspijeva u Crkvi održati i obnoviti vjeru u stvarnu Isusovu Prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu i pobožnost Svetoj Krunici. Oživljava štovanje Svetaca u Crkvi, za svojeg pontifikata proglašuje 482 svetih i 1338 blaženika. Ne propušta propovijedati i o Čistilištu.

Možda naznačajniji doprinos teološkoj misli ostvario je svojim pisanjem o „Teologiji tijela“ (on je i autor samog termina), gdje se ljudska tjelesnost i spolnost sagledavaju kao dio Božje namisli o čovjeku, svetosti i spasenju.

Ivan Pavao II. je vrlo teško ranjen 1981. godine, kada ga je na Trgu sv. Petra u Rimu iz pištolja ustrijelio Mehmed Ali Agca. Svoje preživljavanje je pripisao pomoći Majke Božje, te je povezao taj događaj sa objavama iz Fatime.

U 2001. godini mu je dijagnosticirana parkinsonova bolest. Usprkos trpljenju koje je donijela ta bolest, uspijevao je putovati svijetom i efikasno upravljati Katoličkom Crkvom.

Papa se rodio u dijelu Poljske koje se zove i Bijela Hrvatska, te je pokazivao posebnu naklonost za Hrvate. Njegov odlučujući doprinos međunarodnom priznanju Hrvatske 1991. godine i samom opstanku Hrvatske na početku njene državne samostalnosti, dobro nam je poznat. Hrvatsku je posjetio 1994. (Zagreb), 1998. (Zagreb, Marija Bistrica i Split) i 2003. godine (Rijeka, Dubrovnik, Osijek, Đakovo, Zadar).

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, te proglasio njegovim blagdanom datum kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, 22. listopada.

Izvor: sveci.net

Odgovori

Skip to content