Zvonimir Hodak: Medijski trabanti i marionete
Koga su sve osebujni kolumnisti Jutarnjeg, na čelu s Tomićem, do sada izvrijeđali i popljuvali stalo bi u jednu oveću knjigu. Za jedne od njih Slobodan Novak je kreten, za drugog je dr. Tuđman lješina s Mirogoja, itd. Međutim, čim netko dirne u sujetu naših lijevih genijalnih novinara i kolumnista, odmah se svi ostali dignu na zadnje noge
{jathumbnail off}U Jutarnjem od 17. listopada o.g., promoviran je novi humoristički bard hrvatske novinarske scene. Presavio je hartiju I umočio pero u tintu naš Tomislav Čadež. Ujedno je umočio i sebe do grla pokušavajući dokazati da se na stranicama Večernjaka otvoreno poziva na ubojstvo novinara. I to ne bilo koga već čovjeka bez brkova – Antu Tomića. Tomić je udarno podoficirsko pero Slobodne i Jutarnjeg. Nedavno sam na splitskom aerodromu primijetio kako putnici, smijuljeći se, gledaju svi u istom pravcu. Pogledavši u tom pravcu opazih Tomića s ogromnim kaubojskim šeširom na glavi. Bećarski ga je, u stilu seoskog đilkoša, zabacio na stražnji dio glave i odmah mu je zabljesnulo veliko, inteligentno čelo. “Ajme, ča je lip!” uskliknula je jedna bakica s podebljom dioptrijom. Kako sad, takvog lipog i moćnog kolumnistu, Večernjak želi poslati na vječna lovišta? Novopečeni humorist Čadež radrljio je svoju crvenu košulju k’o Zdravko Mamić i viče: “Pucaj!” Bolje rob nego grob! Kaže naš Čadež u Jutarnjem: “Večernjakov novinar Marinko Jurasić objavio je 15. listopada točno u podne …” Ovo “točno u podne” je simbolika koja je valjda izraz Tomićeve kaubojštine. Klasičan vestern High Noon režisera Freda Zinnemanna s nezaboravnim Gary Cooperom koji je za tu ulogu dobio Oscara. Čadež, u svojoj humorističkoj ekstazi vidi Antu Tomića točno u podne s poznatim kaubojskim šeširom kako rafalnom paljbom skida Večernjakove odmetnike. Stariji čitatelji će reći da Gary Cooper nije iz svog kolta pucao rafale. Točno, ali naš imotski kauboj jest! Naime, jednom – zalizavši svoju frizuricu – zapisao je jednu od svojih briljantnih misli, tj., jednu svoju intelektualnu fantaziju prema kojoj bi bilo društveno poželjno sve HDZ-ovce, desničare i sličan ološ zatvoriti na Maksimirski stadion i uzeti mitraljez I tra-ta-ta, udariti po toj bandi. Eto, to je lik za kojeg je Čadež isprsio svoj nemaleni novinarski antitalenat. Razlog tomu je valjda taj što je Jurasić navodno u Večernjem objavio članak pod naslovom: “Tomiću, brate, reci da mrziš Hercegovce!” Iz toga Čadež nepogrešivo zaključuje kako je Tomić “fašist ili nacist budući da takvi mrze cijele krajeve ili narode”. Naravno, tu je Čadež malo falio! Nije Tomić ni fašist ni nacist. Tomić je mrzitelj i jugonostalgičar. U jednom od svojih zadnjih člančića napisao je otprilike da kad bi na svijetu ostala samo dva čovjeka jhedan Hercegovac i on Tomić, on bi se u popisu stanovništva izjasnio kao Apač! Vjerojatno bi uzeo i poznato apačko ime “Seaty Bull” ili Bik koji sjedi.
Koga su sve osebujni kolumnisti Jutarnjeg, na čelu s Tomićem, do sada izvrijeđali i popljuvali stalo bi u jednu oveću knjigu. Za jedne od njih Slobodan Novak je kreten, za drugog je dr. Tuđman lješina s Mirogoja, itd. Međutim, čim netko dirne u sujetu naših lijevih genijalnih novinara i kolumnista, odmah se svi ostali dignu na zadnje noge uvrijeđeni kako se netko usudio dirnuti u nekoga od njih. Osim toga, naši boljševički nastrojeni novinari Tomić, Jergović i Pavičić objavljuju svoje genijalne misli i u internetskom izdanju Jutarnjeg. Uzalud ćete čekati komentare blogera na njihove umotvorine. Boljševici ne trpe negativne komentare javnosti i valjda su zabranjeni. Tako su oni zaštićena vrsta! A takve zaštićene vrste obično su, kao što znamo, obično one koje izumiru! Kad je tome tako ne trebaju se bojati ni bulazniti o tome kako će ih bilo tko ubiti. Oni će, kao svi ljevičarski dinosaurusi, jednog lijepog dana svi izumrijeti – i to zbog svoje zlobe i gluposti. Sjećam se jednog slaloma u skijaškom svjetskom kupu na Sljemenu kad je austrijski skijaš Benjamin Reich došao na cilj treći. Gledatelji su počeli klicati trećem Reichu! To je sigurno izazvalo užas kod Tomića, Jergovića i Pavičića.
Opet Jutarnji od 16. listopada o.g. Dirljiv osvrt na Vukovar, Stožer i ćirilicu od strane legitimnog nasljednika Duleta Bilandžića, ljevorukog Tvrtka Jakovine. Naslov članka: “Umjesto u uspjeh, gazimo u mrak prijetnji i nasilja”. Ima Tvrtko pravo kad kaže: “Dvadesetidvije godine samostalne Hrvatske Vukovar je ponovno u fokusu, ponovno se govori o ratu, masakru, agresiji.” Vidite prošlo je 22 godine, a desničari, ognjištari i Tomićevi ljubimci Hercegovci, umjesto da govore o uspjesima koji nas pritišću sa svih strana, stalno samo izazivaju ekscese. Smeta im ćirilica, noću ih u snu proganjaju ratni zločinci koji slobodno bauljaju Vukovarom i istočnom Slavonijom. Sanjaju kako silovane žene susreću na ulici svoje silovatelje. Baš pate od čiste manije proganjanja. Svi znamo da prošlost treba zaboraviti! Zbog oko 3 000 silovanih žena, naše je pravosuđe u 22 godine uspjelo dići optužni akt čak protiv trojice (3) ! okrivljenika. Očito su to bili super-silovatelji kad su samo njih troje uspjeli silovati 3 000 žena! Likovi koji su nosili srpske zastave u koloni dok su gonili Hrvate i pjevali “Šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate!” danas rade u policijskim postajama u Vinkovcima i Vukovaru. Zna Tvrtko, kao i svaki tvrdi jugonostalgičar, da Hrvati nisu ratovali protiv ćirilice. Štoviše, mnogi su ujesen 1991. g., bili sretni kad je novi vlasnik na njihovim kućicama napisao npr: “Jovina kuća”. One od takvih kućica, koje su samo slučajem, ostale nesrušene bile su sigurne od ustaša, ali samo do 1998. g. Naš je Tvrtko pun mudrih usporedbi. To je vjerojatno naslijedio od svog uzora Duleta zvanog Rekla-kazala. Tvrtko tvrdi kako je za ognjištare povijest počela 10. travnja 1941. g., a završila 8. svibnja 1945. g., kad su Hrvati ušli u idilično stanje velikog klanja. Usporedba mu je skladna kao kad medvjed pleše balet. Žaleći i ulizujući se hrvatskoj političkoj eliti Tvrtko, nadalje, kaže: “Ako čine nešto što je protiv želje branitelja, onda je upitna legalnost takve vlasti – pod uvjetom da je lijeva. Vjerski vođe i “čuvari revolucije” obrazac kao da je uzet iz Irana.” Tvrtko je prvi skužio kako u Vukovaru, Dunavu i Vuki vodu muti “revolucionarna” iranska garda.
No Tomislav Josić i njegovi “čuvari revolucije” još su dobro prošli kod nostalgičnog Tvrtka. Javila se jaka trkačica na duge nostalgičarske staze – Jelena Lovrić. Ona je vukovarske “čuvare revolucije” sasjekla na komadiće kao peršin. Duboko je uvjerena kako je antićirilićna vukovarska pobuna hrvatsko izdanje balvan revolucije. Svaka čast Jele na domišljatosti i maštovitosti! Jele kaže: “Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku stavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidaju dvojezične ploče, napadajući institucije hrvatske države.” Usput, Jele poviza Vladu da ne dopusti raspirivanje međunacionalne nesnošljivosti. Sva u jugotransu zaključuje da se “čuvari revolucije” postavljaju kao prinudna uprava nad Vukovarom i da gospodare ratom i mirom. I kao zaključak Jele kaže kako je Stožer instrumentaliziran od strane HDZ-a.
Slično razmišlja i majka svih polemika u Hrvata dr. Mirjana Kasapović. Ona braniteljske udruge smatra “svojevrsnim igračima veta” štogod to značilo! Po mišljenju superiorne profesorice oni su organizacije i skupine koje imaju dovoljnu političku i društvenu moć da mimo Ustava i zakona iznude za sebe poseban položaj u odnosu prema demokratsko izabranoj vlasti.” Kao i Tvrko i Jelena i Mirjana inzistira na poštivanju Ustava i zakona.
Pogledajmo što kaže Ustavni zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina. Svi se pozivaju na članak 12 tog Ustavnog zakona. Međutim, članak 8 kao da ne vide ili ga skrivaju kao zmija noge. Prolaze pokraj njega kao pored slijepe kuje na kiši. Zato mi ne preostaje drugo nego ga citirati: “Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primijenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i razvijanja dijaloga među njima.” Dakle, je li uvođenjem dvojezičnosti u Vukovaru došlo do poštivanja želja hrvatskog naroda? Dovodi li to do većeg razumijevanja između Hrvata i Srba u Vukovaru? Jesu li Hrvati i Srbi pokazali ikakvu solidarnost kad je riječ o uvođenju ćirilice? Je li postavljanje dvojezičnih ploča noću dovelo do boljih odnosa između dva naroda u Vukovaru i do razvoja dijaloga??? Ako su se zaista ispunili svi uvjeti iz članka 8. Ustavnog zakona onda je Stožer zaista “iranska revolucionarna garda” koja mimo Ustava I zakona traži za sebe posebnu političku i društvenu moć. Po mojoj procjeni nije ispunjen nijedan uvjet iz članka 8. Ustavnog zakona i stoga trubljenje o kršenju zakona od strane Stožera podsjeća na onu narodnu: “Držite lopova!” Iz odredbe čl. 8. je vidljivo da bi se članak 12., mogao primijetiti tek kad se ispune uvjeti predviđeni u čl. 8. Ustavnog zakona. Stoga – uzalud vam trud, svirači! U konačnici, bio to Ustavni sud Hrvatske ili Sud za ljudska prava u Strassbourgu, jedan od njih će sigurno donijeti zakonitu odluku koja će biti teški šamar onima koji krše Ustavni zakon, ali i svim njihovim medijskim trabantima i marionetama. I upravo ta spoznaja nagnala je Vladu da se spusti sa svoje faraonske visine i započne pregovore u Vukovaru sa Stožerom. Stoga je Hrvatska najozbiljniji kandidat za pobjednika na olimpijadi za osobe i države s teškćama u razvoju!
Nekoliko kratkih bisera iz našeg progresivnog lijevog tiska! Jutarnji 16. 10. na str., 14., Tvrtko Jakovina ne može shvatiti da se 22 godine od samostalnosti još govori o ratu, agresiji i masakru. Stvarno, tko se još toga uopće i sjeća? Opet smo komšije i sve ono bla, bla …
Jutarnji 16.10. na str. 15., Davor Butković, beskompromisno i strogo partijski se obračunava s dr. Antom Pavelićem. Od nastanka NDH je prošlo 67 godina, ali toga se valjda svi sjećamo jer to je dobra tema za ljevičare. Moramo se sjećati zbog naše budućnosti i bla, bla …
Ovčara i Vukovar. Popustila drugovima memorija pamćenja! Pa to je bilo davno, pred 22 godine! Pavelić je ostao pak u podsvijesti našeg naroda i narodnosti kao da je još živ. Nešto od te dvije stvari moramo čuvati kao zjenicu oka svog – kako je rekao mudrac s Trga maršala Tita! Sami izaberite što će to biti! Čuvajte zjenice jer ćete inače, kao i Joža Manolić, morati posjetiti očnu kliniku Stepinac. Nedavno su Crnogorci priznali da su bombardirali srpski Dubrovnik u znak otpora srpskom hegemonizmu.
P. S. Sve duhovito u ovoj kolumni uzeto je iz knjige mog prijatelja Vlade Šimenca “Pričam ti vijesti”. Naravno, s njegovim dopuštenjem!
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
