Najsnažniji govor o zaštiti života u Ujedinjenim narodima
Vodeći pro-life aktivist koji pri Ujedinjenim narodima lobira za zaštitu života Peter Smith svjedoči kako je predstavnik Svete Stolice održao, po njegovom mišljenju, najsnažniji govor o zaštiti života ikada u UN-u
{jathumbnail off}“Već više od 18 godina dolazim na zasjedanja UN-a, njih preko stotinu. No, Sveta Stolica održala je prošlog petka, 18. listopada, najbolji govor koji sam ikada čuo u UN-u. Ovim govorom u svrhu zaštite i zagovaranja života i obitelji osvrnula se na iskrivljena shvaćanja Odbora koji nadgleda provođenje Konvencije o pravima djeteta. Govorio je apostolski nuncij Francis Chullikatt, a u pratnji mu je bio pregovaratelj Svete Stolice otac Justin Wylie. Molite za ovu dvojicu odvažnih ljudi da nastave podizati glas i biti savjest UN-a”, poručio je Smith.
Govor nadbiskupa Chullikatta prenosimo u cijelosti:
„Intervencija nadbiskupa Francisa Chullikatta,
apostolskog nuncija i stalnog promatrača Svete Stolice pri UN-u
Treći odbor 68. generalnog zasjedanja
Predmet 65: Promicanje i zaštita prava djece
Gospodine predsjedniče:
Ovogodišnje Izvješće glavnog tajnika o stanju Konvencije o pravima djeteta (A/68/257) svraća pozornost na smrtnost djece, što zahvaća samu bit Konvencije, članak 6. koji govori o djetetovom “pravu na život, opstanak i razvoj”. Uistinu, bez života, sva ostala prava su besmislena. Zvuči ohrabrujuće da u svom Izvješću on zaključuje da nam je cilj dokidanje svake smrti djeteta koja se može spriječiti sada nadomak ruke.
Među ključnim čimbenicima pri ostvarivanju ovoga cilja Izvješće navodi zdravlje majke. To se potvrđuje logikom same Konvencije u kojoj u članku 24. (d) stoji da majka ima pravo na osiguranje prenatalne i postnatalne zdravstvene zaštite. Ova odredba ima smisla isključivo ako je nerođenom djetetu omogućeno pravo na život i opstanak. To je u skladu s onim kako moja delegacija shvaća definiciju pojma “dijete“ prema Konvenciji, u kojoj u članku 1. djetetom smatra svaku osobu mlađu od 18 godina (terminus ad quem) dok se u preambuli tog dokumenta jasno spominju djetetova prava “prije i nakon rođenja” (terminus a quo).
Iz toga slijedi da svakom djetetu na prvom mjestu mora biti omogućeno pravo da bude rođeno. Štoviše, to pravo se mora jednako štititi – bez diskriminacije bilo koje vrste, uključujući diskriminaciju na temelju spola, invaliditeta ili politike koju diktira eugenika. Stoga, prenatalna dijagnostika kojoj je svrha odlučivanje hoće li ili neće djetetu biti dopušteno da se rodi proturječna je Konvenciji, što moja delegacija smatra temeljnim normativnim instrumentom omogućavanja prava djeteta. Nerođeno dijete je član naše ljudske obitelji i ne pripada “podkategoriji ljudskih bića”.
Gospodine predsjedniče:
Moja delegacija je zauzela jedan cjelovit pogled na zdravlje i obrazovanje, koji su u ovogodišnjem Izvješću glavnog tajnika prepoznati kao temeljna obveza države. Kao što je glavni tajnik potvrdio u svom prošlogodišnjem Izvješću (A/67/225, paragraf 41): pojam zdravlja “se proteže od tjelesnog i mentalnog zdravlja pojedinca do duhovne ravnoteže i blagostanja zajednice kao cjeline”. To znači obvezu poduzimanja konkretnih koraka u pružanju potpore roditeljima u odgovornom odgajanju svoje djece, tako da, kao što stoji u Deklaraciji o pravima djeteta, svakom djetetu mogu biti pružene “prilike i mogućnosti, jamčene zakonom i drugim sredstvima, koji će mu/joj omogućiti tjelesni, mentalni, moralni, duhovni i socijalni razvoj na zdrav i normalan način u uvjetima slobode i dostojanstva.”
Gospodine predsjedniče:
Moja delegacija se slaže s dijelom Izvješća u kojem se govori o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji (A/68/275), slažemo se da je prevencija ključ zaštite djece od prodaje i seksualne eksploatacije. U tom smislu u Izvješću se spominje nezamjenjiva uloga obitelji u zaštiti djece. Uistinu, “Obitelj predstavlja prvi sloj zaštitnog okruženja”. Roditelji, prije svega, imaju odgovornost osigurati životne uvjete potrebne za djetetov život, opstanak i razvoj.
Država je dužna štititi, podupirati i jačati obitelj u najboljem interesu za dijete. To je tim važnije – kao što se u Izvješću opaža – budući da siromaštvo, nezaposlenost, bolest, invaliditet i poteškoće u korištenju društvenih službi prouzročene diskriminacijom i isključivanjem mogu utjecati na sposobnost roditelja da skrbi za svoju djecu; također mentalni poremećaji ili poremećaji ponašanja, sukobi, ovisnosti te nasilje u obitelji mogu oslabiti sposobnost obitelji da djeci pruži skladno i sigurno okruženje i time ih učini izloženijima riskantnom ponašanju.
Gospodine predsjedniče:
Budući da zaštita prava djece započinje cjelokupnim poštivanjem same djece u svim fazama njihovog razvoja, od začeća nadalje, roditelji, sa svoje strane imaju nezamjenjivu ulogu u njihovoj formaciji i obrazovanju, a obitelj je prikladno mjesto za njihov razvoj, kao što se priznaje u Izvješću glavnog tajnika. Obrana prava djeteta zahtijeva, kao njena nužna posljedica, obranu obitelji, čija je društvena korist očigledna: obitelj je ta, ne država, koja djeci pruža dom, hrani ih, poučava ih i odgaja novi naraštaj društva.
Što se tiče odgoja i obrazovanja djece, odredbe Konvencije ne mogu zanemarivati prava i odgovornosti svojstvene roditeljima. Konvencija savršeno odražava Opću deklaraciju o ljudskim pravima, koja u svojoj preambuli roditeljima daje “pravo prvenstva” (članak 26.3) u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu – odnosno, pravo prvenstva u odnosu na državu i druge čimbenike – osobito na važnom području vjerske slobode koja uključuje ljudsku spolnost, brak i uredbe obitelji.
Budući da Konvencija o pravima djeteta svakom djetetu priznaje pravo na životni standard primjeren njegovom “tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom I društvenom razvoju” (članak 27.), ona (članak 18.1) na sličan način roditeljima priznaje “najveću odgovornost” za odgoj njihove djece. Ova prava i dužnosti roditelja prema međunarodnom zakonu su bedem njihovog temeljnog prava na slobodu vjere (članak 14.) prema kojoj su roditelji u potpunosti ovlašteni odabrati škole “mimo onih koje su osnovale državne vlasti, [uključujući školovanje u svome domu], koje udovoljavaju onim minimalnim obrazovnim standardima koje propisuje ili odobrava država, i da osiguraju vjerski i moralni odgoj za svoju djecu u skladu sa svojim osobnim uvjerenjiima” (članak.13.3, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima).
Gospodine predsjedniče:
U svjetlu nedavnog objavljivanja rezultata rada Odbora za prava djeteta, moja delegacija se želi osvrnuti na neke elemente Općih komentara broj 14 i 15. S dužnim poštovanjem moramo istaknuti da navedeni komentari predstavljaju isključivo mišljenje Odbora; oni ne sadrže dogovoreni način izražavanja i snagu sudskog presedana. Sve što sadrže nije u skladu s normativnim tekstom Konvencije i ostalih međunarodnih instrumenata te ne služi najboljim interesima djece. Izrazi poput “seksualne orijentacije” ili “rodnog identiteta” (Opći komentar br. 14 [2013], par. 55, i br. 15 [2013], par. 8)), o kojima ne postoji međunarodno priznati pravni sporazum, se koriste na neistinit i vrlo nezgodan način u navedenim Komentarima. Na primjer, preporuke poput država djeci omogućava obrazovanje i usmjeravanje glede spolnog zdravlja, kontracepcije i takozvanog “sigurnog” pobačaja (par. 31) bez pristanka njihovih roditelja, skrbnika ili njegovatelja; država promiče pobačaj kao metodu planiranja obitelji (par. 54, 56, 70), i takozvane “informacije i usluge vezane za spolno i reproduktivno zdravlje”, bez obzira na priziv savjesti pružatelja usluge (par. 69). Preporuke poput ovih su osobito nedopustive. Nijedan pobačaj nije “siguran” jer ubija život djeteta i šteti majci.
Sveta Stolica snažno potiče Odbor da preispita Opće komentare u skladu sa svojim vodećim međunarodnim instrumentima; počevši sa samom Konvencijom, koja potvrđuje pravo djeteta na život, “prije i nakon rođenja” (Preambula, par. 9), pravo savjesti i potpuno poštivanje prava, odgovornosti i dužnosti roditelja u odnosu na njihovu djecu; također uključujući jasnu potvrdu Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (International Conference on Population and Development-ICPD) da se pobačaj nikada ne smije promicati kao metoda planiranja obitelji (par. 7.24).
Gospodine predsjedniče:
Moja delegacija poziva međunarodnu zajednicu da podrži jasna načela jedne od najviše ratificiranih Konvencija prema međunarodnom pravu kako bi doprinijela promicanju otvorenosti daru i bogatstvu života kojeg dijete predstavlja i na taj način poduprli opće dobro svih ljudi, tekovine koja ostaje “jedini razlog postojanja civilnih vlasti“.
Hvala Vam, gospodine predsjedniče.“
Autor: Laudato/lifenews.com
