Što valja naučiti iz poruke Europske komisije o arbitraži?
Europska komisija danas je poslala Hrvatskoj poruku – mućnite glavom.
Nije bit njihove poruke to što je na strani Slovenaca kako se u nas viktimološki već tradicionalno pokušava prikazati, iako dio sadržaja ukazuje i na to. Stav Europske komisije samo je jasan kontinuitet odnosa prema, prije svega hrvatskom državnom ponašanju, ne samo prema pitanju razgraničenja i ukupnih odnosa prema Sloveniji, nego – prema svemu što se rješava u međunarodnim odnosima.
Očekivano je da će dio komentatora i analitičara izražavati zgražanje kako to da Europska komisija ne uvažava minimum procedura i provođenja standarda u međunarodnim pravnim poslovima, kako to da ignorira takvo zagađenje procesa kakvo su eklatantno pokazali Slovenci, kako to da Europska komisija ni ne spominje u svome svenjemačkom pozivu na poštovanje međunarodnoga prava, da se ne može poštovati pod pravom – ismijavanje prava.
Naravno da to ne spominju, jer imaju jasan uvid u stanje nacionalnih odnosa u Hrvatskoj i znaju da kriteriji koji vrijede za većinu europskih država i naroda ne moraju nužno vrijediti za Hrvatsku.
Zašto?
Pa zato što se Hrvatska nikada nije previše bunila, nije se suprotstavljala niti je znala kako se suprotstaviti, nikada nije pokazivala pretjeranu brigu o svojim interesima, pa je birokraciji kojoj je jedini cilj izbjeći probleme, posve normalno – tražiti da Hrvatska radi protiv svoga interesa.
Jer drugi neće.
Što valja iščitati iz prethodnog njemačkog stava uoči proglašenja rezultata arbitraže, te stava Europske komisije?
To što treba uočiti i iz čega valja izvući pouku zapravo rekao je predsjednik ad hoc arbitraže neki dan, obrazlažući odluku. Jedan od detalja koji je promakao ispod radara hrvatskih medija je bio – uvažavanje iskazanoga slovenskoga pojačanoga interesa u Savudrijskoj vali, koji se mogao vidjeti u pojačanoj aktivnosti slovenske policije tijekom proteklih godina.
To je arbitraža na neki način prihvatila kao znak posjedovanja, pa je slovensku navodnu agresivnost uzela kao argument u korist Slovenaca, predstavljajući ju kao – prirodan interes dobroga gospodara.
Ono što je državni vrh Hrvatske predstavljao kao incidentno ponašanje pokazalo se normalnim u međunarodnim odnosima, a hrvatska navodna mudrost i kooperativnost proglašena je – nebrigom za nacionalne interese.
To je bit stvari.
Godinama hrvatski državni vrh šalje poruke narodu da je važno izbjeći incidente a incident je svako prirodno pokazivanje protivljenja tuđemu bezobrazluku i nasrtaju; da je važno biti suzdržan, defenzivan, dičimo se tapšanjem svakoga prolaznika i birokrata, ponosno se ističe svaka banalna i trivijalna pohvala nekoga zapadnoga državnika o tome da smo razumni, dobrice, lideri Balkana, Zapadnog Balkana i Jugoistočne Europe.
Drugim riječima, proglasi Hrvate milijunašima iako nisu, onda će oni – platiti tuđe račune.
Republika Hrvatska kao vrag od tamjana bježi od iskazivanja svakoga međunarodnoga stava o nužnoj zaštiti svojih interesa.
Pa se trpi srpske provokacije u Hrvatskoj, trpi se srpska okupacija hrvatskoga teritorija na Dunavu, trpi se crnogorsko svojatanje bokokotorskih zaljevskih voda, trpi se bildanje bošnjačkih pomorskih ambicija, trpi se – sve i svašta.
I to trpljenje se proglašava mudrošću.
Ne usudi se nitko ni spomenuti temeljno pravo na kojima počiva međunarodni pravni poredak, izbjegava se postaviti međunarodno pravo utemeljen zahtjev za naknadom štete Srbiji veće od sto milijardi eura po najstrožim kriterijima međunarodnoga prava, ne spominje se hrvatsko nacionalno pravo u Republici Srpskoj.
I sve se to predstavlja kao – mudrost.
Nije to mudrost, to je – debilizam i u nekim elementima izdaja.
To svijet vidi, vidi i da je Hrvatska razapeta unutarnjim borbama oko samih temeljnih pitanja svrhe i uopće potrebe svoje nacionalne državnosti, vidi svaki birokrat i svaka suvisla država jer njihova veleposlanstva rade za razliku od naših svoj posao i šalju redovita obavještajna izvješća, a u tome im u kolonama pomažu –antifa aktivisti, da – Hrvatska nema unutarnje snage snažno se postaviti u obrani svojih interesa.
Europska komisija je samo sankcionirala svojim stavom tu činjenicu.
Autor: Marko Ljubić/narod.hr
1 comment
tjah, marko! što reći, tj. napisati, osim da ti čestitam što si vrlo precizno utvrdio stanje stvari u ovoj otužnoj i podaničkoj i još uvijek lijepoj našoj domovini i odmah potom mogu zajedno s tobom i svim drugim domoljubima započeti, ali bolje i točnije, nastaviti naricati i plakati što je tome baš tako kao što si opisao! stoga, free croatia-slobodna hrvatska! kad-tad!