Zašto vjernici štuju tijela svojih svetaca?

O čemu se radi ponajbolje opisuju dvojica poljskih novinara i istraživača, Grzegorz Górny i Janusz Rosikoń, u knjizi “Svjedoci otajstva” (Verbum, 2014.), u kojoj su se na znanstveni način pozabavili Kristovim relikvijama

Prošloga je tjedna i službeno objavljena vijest da će tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića u rujnu doći u Hrvatsku. Taj je ponovni dolazak inicirao kotorski biskup mons. Ilija Janjić, kako bi svečevo tijelo hodočastilo u rodnu Boku Kotorsku, što bi bilo od velikoga značaja za Hrvate i katolike u tome kraju, koji kao da su pomalo zaboravljeni i prepušteni sami sebi iz perspektive domovine. No, odlučeno je da se tijelo sv. Leopolda zaustavi i u Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku.

Dakle, po cijeloj obali, kako bi mu mogli hodočastiti ljudi iz cijele Hrvatske, spuštajući se iz svojih domova na jadransku obalu i iz kontinentalnih krajeva. Poznato je, naime, da je u Zagrebu lani sv. Leopoldu došlo pokloniti više od 200.000 ljudi. Dok je bio izložen u Zagrebačkoj katedrali, red je sezao čak do Frankopanske ulice. Doista, impozantno. No, ono što je, s druge strane, u tome događaju bilo impozantno bila je i gomila vulgarnih, plitkih i bezumnih uvreda, koje su se nizale po internetskim portalima i komentarima tekstova, proglašavajući štovatelje sv. Leopolda morbidnima, ne prežući čak niti od najgnjusnijeg kavanskog rječnika. Za takvim “argumentima” obično posežu oni koji imaju problema sami sa sobom ili ne znaju dovoljno o čemu se radi.

Nema tu nikakve morbidnosti ili sličnoga. Možda je kod nekoga i bilo znatiželje da vidi neraspadnuto tijelo sv. Leopolda, koje je čudom ostalo takvo, jer nije niti balzamirano. No, u najvećoj većini sigurno se radilo o traženju najdubljih kutaka vjere onih koji su u dugim redovima mirno čekali da dođu na red do staklena sarkofaga i pred njim izgovore svoje molitve.

O čemu se radi ponajbolje opisuju dvojica poljskih novinara i istraživača, Grzegorz Górny i Janusz Rosikoń, u knjizi “Svjedoci otajstva” (Verbum, 2014.), u kojoj su se na znanstveni način pozabavili Kristovim relikvijama, ali i dotaknuli bitan dio priče oko njihova štovanja. Navode primjer iz Evanđelja o ženi koja je krvarila i koja je dotaknuvši Krista ozdravila, tj. njezina ju je vjera spasila. “Isus nije kritizirao ženin postupak, dapače, pohvalio ju je zbog njezine odvažnosti”, pišu oni, objašnjavajući kako su na temelju ovog evanđeoskog izvještaja prvi kršćani povjerovali da sveti predmeti u sebi imaju snagu te da se radi o tri važna elementa u takvim slučajevima.

“Prvi je element Božja moć koja je ovdje na djelu kao ozdraviteljska snaga, drugi je element vjera osobe koja traži pomoć i, napokon, treći a to je posredništvo konkretnog predmeta između Božje ozdraviteljske snage i ljudske vjere”, pišu oni i dodaju da ti elementi “tvore temelj za kršćansku vjeru u relikvije kao posredničke predmete koji omogućuju susret između naše zemaljske stvarnosti i kraljevstva nebeskog”.

U takvom kontekstu u Hrvatsku ponovno dolazi sv. Leopold. I ako se udvostruče i utrostruče brojke pohoda njegovom tijelu, nikoga to ne bi trebalo iznenaditi. A niti one druge sablazniti.

Autor: Darko Pavičić/vecernji.hr

Odgovori

Skip to content